Piše: Ariana Vela, direktorica konzultantske tvrtke EU PROJEKTI

Hrvatska je polagano započela s pripremom okvira za prihvat sredstava iz strukturnih fondova za sljedeću financijsku perspektivu, odnosno period od 2014. do 2020. godine. Upravo je u duhu navedenih priprema, ministar Grčić, prije jednog mjeseca izjavio da njegovo Ministarstvo ima listu od 200 projekata u vrijednost 20 milijardi kuna koji su potencijal za strukturne fondove.

Ako uzmete u obzir da je očekivana omotnica za Hrvatsku u sljedećoj perspektivi između 8 i 10 milijardi eura plus dodatna sredstva za poljoprivredu i dr. (iako osobno mislim da će biti niža zbog brojnih faktora o kojima sam već pisala), onda zaključujemo da Ministarstvo raspolaže s listom projekata koji vrijede gotovo trećinu novca koji ćemo imati na raspolaganju.

Ukoliko takav popis zaista postoji, a nisam sigurna da je tomu tako jer ga još nismo vidjeli, ne bi li hrvatska javnost trebala znati o kojim se projektima radi?

Upravo zato smo na portalu o EU fondovima – EU PROJEKTI INFO (www.eu-projekti.info) koji vodi naša udruga IRPEU postavili anketu u kojoj smo pitali zainteresirane korisnike žele li vidjeti predmetnu listu. Više od 98% ispitanika odgovorilo je potvrdno.

Istovremeno sam, prije više od jednog mjeseca, postavila upit Ministarstvu, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim sam zatražila da mi se dostavi lista. Upit je poslan 19. prosinca 2012. i, unatoč činjenici da je zakonski rok za odgovor 15 dana, isti nisam dobila. Šutnja administracije koja bi trebala stvoriti pretpostavke za povlačenje sredstava.

Bez obzira postoji li ova lista ili ne, nalazi li se na njoj zaista 200 ozbiljnih projekata ili 200 projektnih ideja koje su tek na početku, smatram da bi ministarstvo trebalo takvu listu samostalno objaviti upravo temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama i to bez da dobivaju upite kakav sam poslala. Naime, obveznici toga zakona dužni su o svome radu obavještavati javnost samostalno, a ovo definitivno spada u njihov javni djelokrug.

Na kraju će se pokazati da se na listi nalazi više želja, nego ozbiljnih projekata, ali u tome nije poanta jer nije loše pogriješiti ako se trudiš da napraviš dobar posao.

Loše je kad više držiš do svog javnog imidža, nego do rezultata koje treba postići. Da tomu nije tako, onda bi zasigurno ne bismo morali čekati jedan mjesec za dostavu jednog običnog popisa, za koji se sada već opravdano možemo pitati postoji li uopće.

Piše: Ariana Vela, direktorica konzultantske tvrtke EU PROJEKTI