Zanima me budućnost jer ću u njoj provesti ostatak svojeg života", kaže poslovica. No, kako (pouzdana) kristalna kugla još nije izumljena, ostaje nam da temeljem prošlosti nastojimo sagledati kako će izgledati svijet i Hrvatska u 2013. godini.

Ako smo išta naučili iz ove krize onda je to činjenica da ekonomska struka mora biti znatno skromnija što se tiče mogućnosti predviđanja, priznati da su gospodarski sustavi složeniji nego smo pretpostavljali, da crni labudovi postoje, ukratko vrijeme pred nama nije samo rizično nego i neizvjesno. Ipak, u pogledu 2013. godine usuđujem se reći slijedeće: Razvijeni svijet, a posebno EU i eurozonu te Hrvatsku očekuje još jedna godina niskog rasta ili  recesije. Krizi iz 2008. godine ne nazire se skori kraj, iako su učinjeni ogromni napori da se ona prevlada, kako na institucionalnom tako i na planu novih ekonomskih politika i boljeg shvaćanja veza unutar i između kompleksnih gospodarskih sustava u uvjetima globalizacije. Kada se kriza okonča (a sve staju prije ili kasnije), očekuje nas razdoblje nižih stopa rasta gospodarstva. Tko misli da se ovdje radi o cikličnoj krizi, nakon kojeg će se sve vratiti na staro, vjerojatno se vara. Pored toga, problemi globalnog zatopljenja i siromaštva i dalje su tu. Nalazimo se u razdoblju formiranja novih ekonomskih standarda, novih normi odnosno kriterija u gospodarstvu, na makro i mikro planu. Ono što se prije krize smatralo normalnim deficitom javnog sektora ili stopom profitabilnosti se mijenja. Kao što se mijenjaju kriteriji povišenog krvnog tlaka ili normalnog kolesterola, tako će se postrožiti i ekonomski parametri.

No, to sve ne znači da je svijet ili Hrvatska osuđena na propast ili u najboljem slučaju na stagnaciju. Naprotiv, kriza je i prilika da promijenimo "životne navike", da se konačno shvati da se ne može više rasti ubiranjem "niskih plodova", kroz rast osobne i državne potrošnje koja se financira vanjskim zaduživanjem. Jasno je da strukturne reforme nemaju alternative, baš kao ni fiskalna disciplina odnosno makroekonomska stabilnost. Složenost sustava i teškoće u predviđanjima nameću kao nužnu istaknuti jednu osobinu kako za sustave tako i za pojedince, a to je prilagodljivost. To znači da za niz današnjih izazova zapravo nemamo gotove odgovore odnosno recepte. Stoga će za bolju budućnost biti potrebno da, kada tražimo rješenja problema budemo: inovativni, a ne zarobljeni u kalupe standardnih rješenja, interdisciplinarni, jer ako smo išta naučili o ekonomskim kretanjima onda je to da ona nisu "mehanička i linearna", nego su stohastička, s velikim utjecajem psihologije, ponekada nepredvidivog i iracionalnog ljudskog ponašanja i konačno moramo biti na stalnom oprezu i pažljivi, jer se okruženje stalno mijenja. Vrijeme dugoročnih, nepromjenjivih planova pripada prošlosti. Samo prilagodljivost garantira uspjeh.