Svi već imamo glavobolju od svakodnevnih priča o krizi koja se oduljila i problemima koji ne jenjavaju. Nad cijelim svijetom nadvio se snažan osjećaj nesigurnosti, prije svega zbog produbljivanja dužničke krize u Europi, sve većih poreza i rezova u potrošnji, usporavanja rasta čak i najrazvijenijih svjetskih ekonomija te sukoba na Bliskom istoku.

U takvim uvjetima Hrvatska, kao i veći dio Europe, završava ovu godinu s minusom. Zabrinjava dodatno što analitičari tek u 2014. godini prognoziraju blagi oporavak. I što bismo sada trebali napraviti? Očajavati zajedno ili naprosto tražiti i naći rješenja kojima bismo razvedrili nebo nad Hrvatskom? Premda je teško biti pozitivan i stvarati dodanu vrijednost u moru negativnih vijesti i otežavajućih okolnosti, to nije nemoguće.Sjećam se komentara urednika jednog cijenjenog domaćeg poslovnog časopisa koji je, na vijest da je Ericsson Nikola Tesla polovicom ove godine ugovorio najveći posao u svojoj povijest u Rusiji, napisao: "Da je neki hrvatski nogometaš potpisao ekskluzivni ugovor s najboljim ruskim nogometnim klubom, to bi bila udarna vijest. Nažalost, kada neka domaća tvrtka pobijedi konkurenciju na ruskom tržištu, to nikoga ne zanima."Slažem se u potpunosti. U našoj zemlji radije se bavimo onim od čega ne živimo i što nam ne osigurava kruh niti budućnost. Bilo bi za promjenu puno bolje kada bismo prepoznavali kvalitetne kompanije, inovativne ljude i timove, izvoznike koji pronalaze tržišta za svoje proizvode, rješenja i usluga, te vizualizirali visokoobrazovane stručnjake koji imaju visoku cijenu na tržištu rada.

Bilo bi to u najmanju ruku korektno jer od onoga što hrvatski izvoznici izvezu korist imaju svi – kompanije, ali isto tako država, zajednica i građani.  Junaci modernog vremena sve su više gospodarstvenici koji uspiju zadržati poslovni rast, razvoj i izvoz te povećati broj zaposlenika. Rječnikom stare Grčke ili Rima, to su moderni Odiseji ili Spartaci.  Brzorastuća gospodarstva već znaju da se budućnost kreira danas pa su tome prilagodili i svoje strategije koje poseban fokus daju poticanju izvoza. Planovi ulaganja u razvojno istraživačke i inovacijske aktivnosti govore o snažnoj strateškoj opredjeljenosti tih zemalja. Tako naprimjer Kina planira do 2020. u svoje RDI aktivnosti ulagati čak 5 posto svog BDP, EU kroz svoj "Obzor 2020" govori o 3 posto BDP u takve aktivnosti, a Hrvatska? Nažalost, mi smo trenutačno na 0,7 posto i nema jasne strategije oko značajnog Vlade jer je stabilan i predvidljiv regulatorni okoliš od ključne važnosti za investicije u energetici, gdje se na povrat uloženog čeka i desetljećima.

Mislim da je to zabrinjavajuća činjenica. Sve drugo se nekako može zanemariti, no ako nemamo strategiju razvoja i pozicioniranja zemlje u područjima i industrijama, poput ICT-a, teško da ćemo za pet ili deset godina moći raditi i ono što danas smatramo našom industrijom s najvećim potencijalom. Uspjeh ili neuspjeh ovisi o tome hoćemo li se ili ne brzo moći preusmjeriti na pametnu industriju budućnosti. Moramo osloboditi energiju, optimizam i inovativnost ljudi da bismo kreirali nove poslovne modele te nove načine rada i rukovođenja. Hrvatska, zemlja u kojoj je rođen Nikola Tesla, sigurno ima kvalitetne i kreativne pojedince. Na primjeru Ericssona Nikole Tesle možemo vidjeti da strateškim umrežavanjem, tehnološkim liderstvom, timskim radom i zalaganjem stručnjaka  možemo naći svoje mjesto u svijetu.

Gordana Kovačević, predsjednica Uprave Ericcson Nikole Tesle u novom broju The Economista "Svijet u 2013."