S&P 500 se svakih tridesetak godina vraća na P/E 5-7, mogao bi i u 2013.

Autor: Tomislav Birtić , 06. siječanj 2013. u 22:00

‘Price per earning’ njujorškog burzovnog indeksa se na 5-7 prošli put skljokao 1980. godine, što će reći da je ova godina dušu dala da se priča ponovi.

Kolega Xenakis i ja se slažemo. Uz napomenu da sam i sam to prije znao reći, evo slobodnog prijevoda: "Vrijedno je spomena da na CNBC-u i drugim financijskim medijima vidite svakakve grafove, ali nikad povijesni graf Pi-Ija, jer tko god ga pogleda vidi kako je financijski sustav disfunkcionalan". Na blogu generationaldynamics.com Xenakis je graf objavio, prikladno, ljupko, 1. siječnja. Na grafu se, dužan sam ponoviti da rezultati u prošlosti ne jamče ništa u budućnosti, lijepo vidi da se P/E po mnogima najznačajnijeg indeksa, S&P 500, svakih 31-32 godine vraća na 5-7. Dalje, Xenakis podsjeća da se P/E na 5-7 prošli put skljokao 1980. godine, što će reći da je ova godina dušu dala da se priča ponovi. Dow Jones bi u tom scenariju pao na cca 3000…

Burze su smijurija
Nitko od nas nije rimski car, da bi mu trebao rob koji će mu usred trijumfa šaptati na uho da je samo čovjek. Svi mi mali ulagači bitno smo bliže robovima, kojima, ne usred trijumfa ili teških poraza, nego stalno, netko treba ponavljati da su burze smijurija. I zerohedge.com je iskoristio početak 2013. da se pokaže u najboljem svjetlu. Prvo je dao graf na kojem je američki deficit prikazan vrlo dugim stupcem. Skrolaš, skrolaš, skrolaš, i nikad kraja. Taman pomisliš da je neka pogreška, a onda do tog stupca kojemu nikad kraja vidiš sićušni učinak povećanja poreza. Ne toliko impresivan, jer me moji brokeri redovito snabdijevaju podacima te vrste, je graf koji jasno pokazuje da je američko tržište treće najskuplje na svijetu. Ako smo svjesni da sad već i zadnji naivci kuže da Sjedinjene Države opasno nalikuju Grčkoj, nedostaje još samo malo okolnosti pa da opet slušamo o prelijevanju.

Tješim se
Gledajući ukupno stanje, zbog kojeg mi je krivo što nisam prodao dolar na 1,19 ili 1,20 i sad se grizem iako ga dosta tehničara opet vidi na tim razinama (ali neki ga vide i na 1,60), recimo da se tješim guvernerovim savjetom da štedjeti treba u valuti u kojoj i trošiš. A kako me ne bi iznenadilo da se hrvatsko tržište uskoro potroši što istiskivanjem što valuacijama koje će – savjet ne tražim, niti bih ga dao – diktirati prodaju, bolja je oklada da ću u idućem ciklusu kupovati dolarima nego kunama. Pogledajmo samo Herbalife, koji se probio do tolike važnosti da o njemu piše čak i ZeroHedge. Pustimo sad na stranu što je short interest narastao do 24, što će reći da je cca 26,000.000 od 108,000.000 dionica posuđeno za šortanje, i sad ZeroHedge zaziva Volkswagenov scenarij, rast cijene zbog short squezeea na nebuloznu razinu. Rekao bih da je ključno za pitati se bi li cijena HLF tako pala da nije imala visinu baš pogodnu za padanje. Pustimo i što Google uz Ackmana ispisuje Gotham Partners, što uz Greenblatta nudi Gotham Capital, i što se Einhorna, koji je cijelu priču zakotrljao, može nazvati Greenblattovim štovateljem.

Long i short
Doista izgledaju kao ekipa koja zajedno igra golf. I dok je Ackman bio, pitanje je je li i dalje, short, Greenblatt je long. Nije važno ni hoćemo li na Herbalifeu gledati spektakl kao na Volkswagenu, ni je li Ackaman već pokrio svoje šortanje, ni hoće li opet stotine tisuća ili milijuni malih biti ošišani do bola. Dakle, ja za kojeg se može reći da na tržištu kapitala boravim u permanentnom čuđenju, formuliranom kao razumijevanje što od mene koji voli kupovati na P/E 5-7 nitko ne želi kupiti skuplje, mislim da je gledajući gdje su danas indeksi važno shvatiti da istu igru s HLF ne bi bilo moguće, ili bi je bilo bitno teže odigrati, da je napad počeo na P/E 7. Imala je ta dionica odakle pasti, a bila je pogodna za napad kao najsporija, ranjiva antilopa. Pojedinačne dionice… Što se IPKK tiče, dugo sam se lomio, a na kraju odlučio igrati po knjizi. Iako su pokazatelji – savjet ne tražim, niti bih ga dao – u redu, neću kupiti jer mi se ne sviđa ekipa koja vodi kompaniju. Ma, možda hodaju po vodi, samo ja to ne znam, ali zadržavajući pravo da promijenim mišljenje zasad neću kupovati IPKK. Teško mi je odoljeti, ali eto, zasad uspijevam. Nadam se da ću dočekati cijenu po kojih bi ga prodao.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, VIRO-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).

Komentari (17)
Pogledajte sve


Moraš uzeti barem dvije varijable u obzir kad već govoriš o visinama i nizinama:

1. Prosječni PE SP 500
2. Cijenu duga tj obveznica

Redovito ti je u krizama PE bio barem 25 do 40.

Trenutno je PE SP 500 oko 15, dakle debelo debelo daleko od nekakvih maximuma.

SP 500 je na ATL ali je "nategnutost" indexa daleko manja nego 2001 ili 2008.

Intervali od 30 godina su se smanjili, tj volatilnost se povećala nakon 2001.

Analize prije doba masovne kompjuterizacije i internetizacije padaju u vodu.

E zbog ovakvih komentara vrijedi citati clanke na poslovnom. Domach [emo_palacg]


"savjet ne tražim"
moji me brokeri redovito snabdijevaju podacima

"niti bih ga dao"
http://www.poslovni.hr/autor/tomislav-birtic-534

što si time htio reći?
to jest što si rekao, a da nisam shvatio? [emo_smijesak]

“savjet ne tražim”
moji me brokeri redovito snabdijevaju podacima

“niti bih ga dao”
http://www.poslovni.hr/autor/tomislav-birtic-534

eto, i ovi ga izdvojili
http://www.businessinsider.com/jp-morgan-sp-500-inflection-points-2013-1
savjet ne trazim, niti bih ga dao 🙂

New Report

Close