Ne smije se dogoditi da tvrtka ovisi o tome hoće li dobiti novac iz EU fondova ili ne, naglašava Tatjana Horvath, projektna menadžerica u Sense Consultingu na početku našeg razgovora, te ukazuje da korištenje tog novca treba jako dobro i dugoročno planirati. S druge strane, treba računati i s time da se događaju kašnjenja u ugovaranju i isplatama, kao što je sada slučaj s komponentom IPA-e za regionalnu konkurentnost (IPA IIIc). Dakle, tvrtka mora biti u dobrom stanju, a ne na rubu propasti da to može izdržati. Natječaj za IPA IIIc je, primjerice, bio objavljen krajem 2011., u veljači su tvrtke pisale projektne sažetke, sada tek pišu projektne prijedloge, dok se ugovaranje s pobjednicima natječaja očekuje u drugoj polovici ove godine. Tek nakon toga, dakle 2014., može se krenuti u projekte. Tatjana Horvath, doduše, kaže kako očekuje da će se procedura korištenja EU fondova s vremenom bitno ubrzati, pa će od prijave na natječaj do ugovaranja trebati daleko manje vremena, nekoliko mjeseci.

Što tvrtke moraju znati ako kane tražiti novac iz EU fondova, pogotovo strukturnih kada uđemo u Uniju? Kakvi projekti prolaze?
Ne treba ići u projekt samo zato što se za njega možda može dobiti grant od EU, to je naš prvi savjet tvrtkama. One trebaju ocijeniti da li projekt koji ionako žele provesti može biti sufinanciran iz EU fondova, dakle mogu li postići veću konkurentnost tako što će potrebnu investiciju provesti s manjim udjelom vlastitog kapitala. Ono što je bitno u pripremi za natječaj je da tvrtka ne može biti u blokadi i ne može imati dugove prema zaposlenicima i državi – mora biti besprijekorna u poslovnom smislu. Postoji i niz specifičnih kriterija koje potom mora ispuniti za natječaj za koji se njen projekt, ovisno o djelatnosti, može kandidirati. Što se tiče strukturnih i kohezijskih fondova, dosta toga nam je još nepoznato za razdoblje 2014.-2020. o tome kakve će se investicije moći financirati, ukupna vrijednost projekata, udio sufinanciranja i sl. Iz iskustava drugih zemalja te prema onome što je Hrvatska mogla koristiti kroz pretpristupne fondove, možemo zaključiti da će biti dostupno dosta sredstava za sektore ključne za gospodarski razvoj. Moći će se ostvariti putem regionalne potpore, potpore za male i srednje poduzetnike, zaštitu okoliša, istraživanje, razvoj i inovacije i sl., za poljoprivredni i prehrambeni sektor. Trenutno su u izradi operativni programi kojima će se detaljno razraditi područja ulaganja i potencijalnih korisnika.

U pretpristupnim fondovima nema mnogo mogućnosti za projekte privatnih tvrtki.
Jedine mogućnosti koje se intenzivnije koriste su kroz IPARD program i program za regionalnu konkurentnost IPA komponentu IIIc, a zanemareni su bili akcijski programi EU-a kao što su FP7, CIP, Marco Polo, Eureca… Broj prijava na tim natječajima je dosad bio jako malen i tu su podbacili i poduzetnici i država. Što se tiče dostupnog novca za poduzetnike kroz pretpristupne fondove, dosad smo imali samo dvije grant sheme od 2000. godine, prva je bila PHARE 2006. i druga IPA IIIc. Za tu drugu shemu ugovori još nisu potpisani, a u toku je izrada kompletne projektne prijave te se očekuje da će novac povući 50-ak tvrtki. Ukupno je bilo oko tisuću prijava.

Zašto samo dvije takve sheme? Je li ih moglo biti više?
Apsolutno je moglo, ali poduzetnici zapravo nisu bili spremni za puno više novca. Nužno je srednjoročno i dugoročno planiranje za korištenje EU fondova, što često u praksi nije slučaj. Država pak izražava skoro pa prijezir prema konzultantima koji znaju pisati EU projekte te se tvrtkama preporuča da same razvijaju kapacitete za projekte, ne razmijevajući koliko je to puno posla. Očekuje se da poduzetnici to mogu i znaju sami, a onda kada se ispostavi da ne znaju i ne mogu, i kad zbog toga projekti propadaju, pitamo se zašto se sredstva nedovoljno povlače. Tu je prema našem iskustvu iznimka bio IPARD, gdje su konzultanti bili i cijenjeni i uključeni u rješavanje problematike provedbe projekata, pitalo nas se kakvi problemi nastaju na terenu i tražilo se put za njihovo rješavanje. Tu se zato i vide pomaci u broju ugovorenih projekata, više od 75 posto ih je ugovoreno.

Je li novac iz EU fondova uopće pogodan za male tvrtke ili početnike?
Idealan je za kvalitetne male te srednje velike tvrtke, odnosno za konzorcij. Pritom je važno naglasiti da će – za razliku od pretpristupnih fondova, gdje je tvrtka novac za projekt mogla dobiti unaprijed, iz strukturnih fondova novac dobiti nakon što provede investiciju, vlastitim sredstvima ili kreditom banke, i to u iznosu najčešće do 50% vrijednosti investicije.

Kada očekujete prve natječaje za strukturne fondove? Zna se da će nam ove godine biti na raspolaganju oko 450 milijuna eura.
Možda će netko reći da smo pesimistični, ali očekujemo da će ove godine biti objavljen najviše jedan natječaj, a one ozbiljnije očekujemo polovicom 2014. godine. Iduća godina bit će uglavnom fokusirana na ugovaranje i provođenje projekata iz pretpristupnih fondova.

Službena je procjena da ćemo godišnje iz EU povlačiti novca u vrijednosti 2% BDP-a. Što kažete na to?
Ako u prve dvije godine članstva u EU uspijemo povući 0,5%, to će biti dobro. Prosjek u drugim novim članicama EU je bio da su u prve dvije godine povlačili toliko. Latvija i Estonija su u trećoj i četvrtoj godini članstva povukle čak 3%. 

Ministar regionalnog razvoja i fondova EU Branko Grčić se pohvalio da sada 800 ljudi radi na sustavu za dodjelu novca iz EU fondova, a bit će ih tisuću. Je li to dovoljno? 
To je teško ocijeniti jer ovisi o njihovoj educiranosti i sposobnosti. Gdje postoje striktne pisane procedure, tamo im je lakše pohvatati konce, a veliki je problem kada ne postoje, pa se zahtijeva iskustvo. Educirati toliko ljudi je teško i ne može se u 'pet do 12'. Problem je i njihove motiviranosti, da ostanu u sustavu nakon što nauče posao. Mi, primjerice, teško pronalazimo ljude koje bismo zaposlili. Treba nam godinu do dvije da novog zaposlenika s malim EU iskustvom osposobimo da bude samostalni konzultant za EU projekte.  

Nedavno se objavili da pripremate prvu edukaciju namijenjenu poduzetnicima za strukturne fondove. Hoće li poduzetnik nakon toga moći sam aplicirati za EU sredstva, te pripremiti i provesti projekt?
Ako odluči da će tome posvetiti resurse i može kontinuirano pratiti novosti i natječaje, onda je to moguće. Primarno želimo educirati ljude o tome kako proces funkcionira, da shvate da se projekt za EU fondove ne može napraviti samo tako, 's lijevom nogom', da se mora planirati. Podigne li se svijest o tome, postigli smo jako puno. Sama koncepcija SENS3P edukacije je vrlo jednostavna i razumljiva te osigurava uspješno savladavanje prepreka s kojima se polaznici susreću svakodnevno. Temelji se na uspješnim primjerima iz prakse i u konačnici će polaznicima omogućiti da svoje investicijske ideje/projekte sami ili uz pomoći mentora/konzultanta pretoče u kvalitetne projektne prijave.

Kako naplaćujete usluge u pripremi projekata?
Teško je generalizirati jer za neke projekte treba puno vremena, što ovisi i o tome je li poduzetnik došao s gotovim biznis planom i zna koji natječaj cilja ili ne. Ako dođe s projektnom idejom, treba vidjeti je li sukladna sa ciljem natječaja, pa onda o toj ocjeni ovisi kolika će biti fiksna, a kolika varijabilna naknada. Fiksna naknada se plaća u startu, po potpisu ugovora, a varijabilna je postotak koji se realizira ako projekt prođe i sredstva budu dodijeljena poduzetniku. Postotak te varijabilne naknade može ići od 3 do 10% za EU projekte. Fiksni dio naknade je daleko manji i dovoljan nam je da imamo osjećaj da je klijent zaista zainteresiran i siguran da ide u projekt. S druge strane, jako puno konzultantskih tvrtki u Hrvatskoj kaže da naplaćuje samo varijabilni dio, pa mali i srednji poduzetnici misle da im je to jeftinije, ali prolaznost takvih projekata je mala. Nama prolazi 96 posto projekata. 

Postoji li neka baza konzultanata za EU projekte?
Zapravo ne. Postoje HAMAG-ova i IPARD baza, ali to nisu licencirani konzultanti specifično za EU projekte. Trebala bi država pokrenuti inicijativu da se to promijeni te da se na neki način evaluira konzultante i konzultantske kuće na tržištu. 

Ništa bez dobrog planiranja

Koje su greške i zamke moguće kad se traži novac iz EU fondova? 

Povlačenje sredstava iz EU treba biti izuzetno dobro planirano i treba biti pomoćni alat, a ne osnovni. Projekti koji se prijavljuju uglavnom ne trebaju biti oni koji tvrtki trebaju praktički odmah ili već sutra, nego oni koji će, da tako kažem, kompaniji dobro doći u budućnosti. Važno je također naglasiti da profitabilnost i uspješnost projekta mora biti zajamčena neovisno o tome hoćete li dobiti EU potporu ili ne. Taj novac je namijenjen tome da se poveća konkurentnost na domaćem, no još više na inozemnom tržištu, a ne da tvrtka može opstati.