Talijanski premijer Mario Monti, koji je u petak podnio ostavku, na glasu je kao sposoban i nezavisan stručnjak koji je tijekom 10 godina, od 1994. do 2004., obnašao dužnost europskog povjerenika za tržišno natjecanje a čelno mjesto talijanske vlade preuzeo je prije 13 mjesecu u trenutku kada se Italija nalazila na rubu dužničke krize poput onih u kojima su se našle Grčka, Portugal i Irska.

Montijeva vlada, postavljena kako bi donijela stabilnost usred prošlogodišnje financijske krize u zemlji, uspjela je Italiji vratiti međunarodni kredibilitet nakon skandalima obilježene vladavine njegova prethodnika Silvija Berlusconija. Monti je rođen 19. ožujka 1943. u Vareseu, na sjeveru zemlje. Studirao je na uglednom sveučilištu Bocconi u Milanu koje se smatra najboljim ekonomskim fakultetom u Italiji. Školovanje nastavlja u Americi, na Yaleu, gdje je studirao uz nobelovca Jamesa Tobina, oca projekta oporezivanja novčanih transakcija. Godine 1970. počinje predavati na sveučilištu u Torinu, a 1985. postaje profesor političke ekonomije na Bocconiju, gdje obnaša funkcije direktora Instituta političke ekonomije, rektora i potom 1994. predsjednika.

Iste godine, na prijedlog premijera Silvija Berlusconija postaje europski povjerenik. Tadašnji predsjednik Europske komisije Jacques Santer povjerava mu 1995. područje unutrašnjeg tržišta, financijskih usluga i fiskalnosti carinske unije. Četiri godine kasnije 1999. lijeva vlada Massima D'Aleme potvrđuje njegovo imenovanje u novoj Europskoj komisiji pod predsjedanjem Romana Prodija gdje biva zadužen za pitanje tržišnog natjecanja. U tom je svojstvu pokrenuo postupak protiv monopola Microsofta, a istraživao je i predloženo spajanje General Electrica i Honewella 2001., što je Europska komisija blokirala. Tada je i stekao reputaciju da je "otporan na pritiske".

Monti je oženjen i otac je dvoje djece i ne vezuje se ni uz kakve skandale. The Economist ga je 2000. u uvodniku naslovljenom "Super Mario" ocijenio kao "jednog od najmoćnijih europskih birokrata". "Djeluje tako autoritativno da ga se ni ćelavost ne usudi izazivati", objavio je taj britanski tjednik, aludirajući na njegovu bujnu sijedu kosu. Nakon što mu je Napolitano ponudio mandat Monti je sastavio tehnokratsku vladu koja se suočila s rješavanjem krize koja je treću najveću ekonomiju eurozone dovela do ruba financijske propasti. Monti je dobio potporu glavnih oporbenih skupina i uvjetni pristanak Berlusconijeve vladajuće koalicije, koja je rekla da će ga podržavati sve dok provodi mjere za izlazak iz krize dogovorene između vlade na odlasku i EU-a.

Monti je kao mandatar izjavio da se nada sastaviti vladu koja će zemlju voditi do sljedećih predviđenih izbora 2013. godine. "Očito je da parlament može bilo kada može odlučiti da vlada nema njegovo povjerenje", rekao je na konferenciji za tisak ali i dodao da neće prihvatiti bilo kakvo drugo vremensko ograničenje trajanja njegove vlade. Montijeva tehnokratska vlada provodila je bolne i nepopularne ekonomske reforme. S javnim dugom koji je iznosio više od 120 posto BDP-a i anemičnim ekonomskim rastom u zadnjoj dekadi, Italija se našla u središtu dužničke krize eurozone. Italija se približila financijskoj propasti nakon što su kamate na njezine državne obveznice premašile 7,6 posto, razinu koja je prisilila Irsku, Portugal i Grčku da traže međunarodne planove spašavanja. Financijska tržišta dobro su reagirala na Montijevo preuzimanje premijerske dužnosti i kamate na obveznice pale su ispod razine od kritičnih sedam posto. Na dan njegove ostavke iznose 4,5 posto.

Montijeva neočekivana najava početkom prosinca da će dati ostavku jer je Berlusconijeva stranka Narod slobode povukla potporu njegovoj tehnokratskoj vladi povećala je cijenu talijanskog zaduživanja i potaknula burze na prodaju. U godinu dana otkako je preuzeo tehničku vladu, Mario Monti spasio je Italiju od dužničke propasti i počeo dotad nezamislive reforme no zemlja i dalje stenje pod mjerama štednje te postoji opasnost da izbori 2013. potkopaju ostvarene rezultate, a upravo takva mogućnost zabrinjava europske partnere.

Monti je radio na svim poljima kako bi spriječio da Italija krene putem Grčke i kako bi državljane uvjerio u opravdanost podnošenja žrtve. Neumorno se trudio smanjiti podjele što ih je u zemlji izazvala kriza. Pod njegovim je vodstvom Italija gotovo završila program plasiranja svojih obveznica za 2012. sa smanjenim prinosom u odnosu na ljeto što je znak da je donekle obnovila povjerenje ulagača. Međutim, rezultati Montijeve vlade nisu posve zadovoljavajući, a u nekim aspektima razočaravaju. Mirovinska reforma ocijenjena je "vrlo dobrom" i njome je Italija dobila jedan od najboljih mirovinskih sustava u Europi, no reforma tržišta rada nije tako uspješna, drže stručnjaci. Aktualna politika Italije previše se temelji na štednji, a premalo na rastu i to bi moglo postati "zatvoreni krug", upozoravali su neki od stručnjaka.

Italija, koja je u recesiju ušla krajem 2011., zbog štednje zadnjih mjeseci završit će godinu padom BDP-a od 2,3 posto, a za 2013. planirano je 0,5 posto. Nezaposlenost od oko 11 posto nastavit će rasti, predviđa se. Talijanski javni dug i dalje je rekordan, u rujnu gotovo 2.000 milijarda eura i trebao bi 2012. iznositi 126,4 posto BDP-a. Monti je obećao oporavak 2013., no brojni stručnjaci to su obećanje ocijenili optimističnim očekivanjem. Europski političari i dužnosnici su, međutim, upozorili da se Montijeve politike moraju nastaviti kako bi se spriječio povratak krize koja ga je prije godine dana i dovela na vlast. "Monti je bio odličan premijer Italije i nadam se da će se politike koje je uveo nastaviti nakon izbora", rekao je predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy u Oslu gdje je bio u izaslanstvu Europske unije koja je primila Nobelovu nagradu za mir. Njegova je izjava slična onim drugih europskih političara, od francuskog ministra vanjskih poslova Laurenta Fabiusa do čelnika europskog fonda za financijsku pomoć Klausa Reglinga i predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa.

Pozornost je sada usmjerena na Montijevu odluku hoće li ući u politiku kao kandidat s podrškom neke od stranaka centra koje su podržale njegove reforme i više ili manje izravno od njega tražile da se kandidira. Predsjednik republike Napolitano podsjetio je da se talijanski premijer Mario Monti ne može kandidirati na idućim parlamentarnim izborima jer ima titulu doživotnog senatora, no mogao bi sudjelovati u osnivanju nove vlade. Brojni bi Talijani rado vidjeli Montija na premijerskoj dužnosti i u drugome mandatu, a i on je nekoliko puta izjavio kako je na raspolaganju ukoliko se ne bude uspjela oformiti odgovarajuća vlada.