Požar otkrio smrtonosni jaz

Autor: The New York Times , 16. prosinac 2012. u 22:00
Tazreen Fashions u Bangladešu poginulo je 112 osoba

Sigurnosni sustav iznevjerio Bangladešane.

Zvono za uzbunu prekinulo je monotoniju u tvornici Tazreen Fashions. Stotine švelja zaprepašteno je podiglo pogled sa strojeva. Trenutak prije Shima Akhter Pakhi na trećem je katu prišivala kapuljače na majice. Potrčala je prema stubištu. No dvojica upravitelja prepriječila su joj put. Zanemarite alarm, naredili su. To je samo test. Natrag na posao. Nekoliko se žena nervozno nasmijalo. Shima se s ostalim radnicama vratila za svoj šivaći stroj.

Treba joj oko 90 sekundi da prišije kapuljaču na majicu. Prišila ih je šest, možda sedam. A onda je podignula pogled. Odozdo su se uvis dizali dim i krici. Dvojica upravitelja su netragom nestala. A nestalo je i struje na svih osam katova tvornice. Nije bilo izlaza. Stubište je vodilo prema požaru. Na prozorima su bile željezne rešetke. Jedan je muškarac nazvao majku i rekao joj da će umrijeti. "Svi smo se uspaničili", priča Shima. "Vatra se tako brzo proširila."Tvrtka Tazreen Fashions Limited poslovala je na samom ishodištu globalnog opskrbnog lanca koji odjeću izrađenu u Bangladešu doprema u engleske i američke trgovine. Ona nije bila sigurno mjesto za rad. Dijelovi su još uvijek bili u izgradnji, a bale tkanine i konca ilegalno su skladištene u prizemlju pored generatora električne energije. Ova je tvornica proizvodila odjeću za vodeće svjetske lance, kao što su američki Walmart i Sears te europski C&A. Na kraju je 112 radnika u studenome poginulo u požaru koji je izložio na vidjelo golemi rascjep između globalnih odjevnih brendova, sustava praćenja zaštite radnika i tvornica koje ispunjavaju narudžbe. Walmart, Sears i ostali lanci iznijeli su isto zapanjujuće priznanje: ustvrdili su da nisu znali da se njihova odjeća proizvodi u tvrtki Tazreen Fashions. Ali tko je onda u konačnici odgovoran kada stvari krenu po zlu? Svjetska industrija odjeće teži postizanju opće odgovornosti, od tvornica na drugom kraju svijeta do trgovina u kojima se ta odjeća prodaje, a Tazreen Fashions bila je samo jedna od mnogobrojnih tvornica na marginama toga sustava.

Šefovi tvornice okrivljeni su za prekršaje tijekom inspekcije koja je provedena u ime Walmarta i na zahtjev europske organizacije Business Social Compliance Initiative. No Tazreen Fashions je unatoč tome primala narudžbe, provlačeći se kroz rupe u sustavu i pružajući niske troškove i brzi prihod, što kupci i potrošači zahtijevaju. Veći dio poslova ova tvrtka je dobivala kroz mutnu mrežu ugovora o suradnji s dobavljačima ili lokalnim kućama za otkup. Dok su aktivisti sindikata radnika pretraživali mjesto katastrofe, pronašli su etikete, narudžbenice, nacrte i komade odjeće brojnih svjetskih brendova. Iz Walmarta su izjavili da su prekinuli suradnju s Tazreenom te da je jedan dobavljač, koji je kasnije identificiran kao Success Apparel, unajmio tu tvornicu kao izvođača radova bez njihovog odobrenja. Prema dokumentima još je jedan izvođač radova za drugog dobavljača Walmarta pod nazivom International Intimates kućne haljetke i spavaćice za Walmart i Sears šivao kod Tazreena. Neki se upućeni kritičari zbivanja pitaju kako to da je tvrtka poput Walmarta, jedan od dva najveća kupca robe u Bangladešu, poznata po svojem sofisticiranom globalnom sustavu opskrbe mogla propustiti navedene poveznice.Vlasnik tvornice Delowar Hossain kaže da njegovi menadžeri sklapaju poslove putem lokalnih posrednika.

"Mi ne znamo tko su kupci", kaže Hossain. "Važni su nam lokalci. Za krajnjeg kupca me nije briga." Bangladeš je drugi po veličini izvoznik odjevnih predmeta, odmah poslije Kine. Radnici zaposleni u tekstilnoj industriji imaju najniže plaće u tom sektoru na cijelome svijetu, a mnoge žrtve bile su mlade žene sa sela koje su zarađivale oko 45 dolara mjesečno u industrijskom sektoru koji ostvaruje izvoz vrijedan 19 milijardi dolara. U Bangladešu je bijes javnosti zbog opisanog požara dosegnuo točku usijanja. Procjenjuje se da je oko 100.000 osoba došlo na pogrebni obred za 53 radnika čija se tijela nije uspjelo identificirati. Čelnici industrije obećali su financijsku pomoć za preživjele i obitelji poginulih. Bangladeška vlada već je krenula u inspekcije 4500 tvornica odjeće u ovoj zemlji te u jednoj trećini stotina njih dosad pregledanih utvrdila nepoštivanje zakona o zaštiti od požara. U Bangladešu su tvornički požari ustrajan problem, a u organizaciji Međunarodni forum za radnička prava tvrde da je od 2005. naovamo preko 600 zaposlenika tekstilne industrije poginulo u sličnim požarima. Prilikom rekonstrukcije posljednjeg u nizu smrtonosnog požara, novinari The New York Timesa razgovarali su s preko 20 preživjelih, s obiteljima žrtava, bangladeškim dužnosnicima na području zaštite od požara, vlasnicima i menadžerima tvornica tekstila, i mnogim drugim osobama. "Mi kao potrošači iz godine u godinu želimo sve veće količine sve jeftinije robe", kaže Richard M. Locke, prodekan pri fakultetu Sloan School of Management sveučilišta MIT.

"Netko snosi trošak svega toga, a mi ne želimo to priznati. Ljudi koji snose trošak toga oni su koji su poginuli u ovome požaru." Istražitelji požara kažu da bi se požar uspio obuzdati da su konac i tkanine koji su se zapalili bili pohranjeni u zatvorenoj prostoriji zaštićenoj od požara, kako je propisano zakonom. No umjesto toga, plamen se brzo proširio na stubište, zajedno s otrovnim plinovima nastalima uslijed izgaranja akrilne boje. Istražitelji su ustvrdili da su neki aparati za gašenje požara bili upotrjebljeni. A u konačnici su upravitelji počinili katastrofalnu grešku. "Ubili su vrijeme", kaže Abu Nayeem Mohammad Shahidullah, direktor bangladeške službe za zaštitu od požara. "Vrijeme je bilo dragocjeno, od neizmjerne važnosti. A oni su rekli radnicima da je riječ o lažnoj uzbuni."Na šestom katu, Hashinur Rahman začuo je krike i pohitao prema stubištu. S ostalima sa svojega kata tek je izašao iz zgrade kada mu je zazvonio mobitel. Bio je to njegov prijatelj s trećeg kata. Na stotine ljudi nalazilo se u klopci. "Spasi nas!", vikao je njegov prijatelj. Rahman priča kako se popeo do prozora na trećem katu i razvalio čeličnu rešetku. Uz pomoć ostalih je pokušao izvući što više ljudi, a među njima je bila i Shima Akhter Pakhi.

Jim Yardley; Julfikar Ali Manik pridonio izvještaju iz Ashulia, a Steven Greenhouse iz New Yorka

Komentirajte prvi

New Report

Close