Početkom prosinca na svečanoj sjednici Gradskog povjerenstva za osobe s invaliditetom dodijeljene su godišnje nagrade najvolonterima i najposlodavcu koji zapošljava osobe s invaliditetom.

Zbog izvrsne jednogodišnje suradnje sa slavonskobrodskim Centrom za inkluzivnu potporu, poslodavcem godine proglašen je vlasnik metaloprerađivačke tvrtke "Sigmat" Mato Sigurnjak. U pogonima te tvrtke na ugovor o radu devetero korisnika Centra za inkluziju rade na bojenju, slaganju i čišćenju dio radnog vremena uz pomoć asistenta.

"Za nas je to iznimno pozitivno iskustvo. Sve skupa su nas oplemenili", rekao je tada Sigurnjak i najavio mogućnost stalnog zapošljavanja jednog korisnika.

Mato Sigurnjak za rubriiku 'Ja, poduzetnik' portala Poslovni.hr ispričao je svoju poslovnu priču:

Sigmat d.o.o. je osnovan 11.9.1986.godine. Aktivnost počinje kao radionica za strojnu obradu metala. Rad smo počeli sa jednim tokarskim strojem i , naravno, jednim zaposlenikom. Vlasnik je Mato Sigurnjak, dipl. ing. Strojarstva. Najveće prepreke kod pokretanja biznisa? Kao diplomirani inženjer sam imao potrebno teoretsko znanje. Nisam imao iskustvo u struci. Još veći problem je ekonomski posao. Banalno, ali nisam znao napisati virman za uplatu dobavljaču. U dosadašnjem radu sam pročitao više ekonomske nego strojarske literature.

Sigmat ima 38 zaposlenika. Nužan preduvjet je obrazovanje zaposlenika koje mora biti primjereno zahtjevima radnog mjesta. U radionivi imamo sljedeće zaposlenike  – bravar, zavarivač, CNC operater, tokar. U pripremi proizvodnje imamo inženjere strojarstva. U prodaji inženjere strojarstva i ekonomiste. Bitno je da je radnik spreman na timski rad i da je visoko motiviran za posao. Spoj znanja svih radnika daje naše ukupno znanje firme.

U skoroj budućnost ne planiramo povećavati broj radnika. Naši radnici imaju plaće u okviru prosjeka države ili veće. Plaća ovisi najviše o doprinosu pojedinog radnika. Nastojimo da za sva radna mjesta rezultati budu mjerljivi i da o rezultatu ovisi plaća. Neki radnici imaju značajno veće plaće od prosjeka. Osim plaće do sada smo uvijek isplaćivali regres i božićnicu.

Na hrvatskom tržištu prisutni smo od 1986. godine, kakva su naša iskustva s poslovanjem u Hrvatskoj? Glavninu našeg posla obavljamo u Hrvatskoj. Prošli smo kroz različite periode. Svako vrijeme ima neki izraženi problem. Osamdesete i rane devedesete godine su karakteristične po visokoj inflaciji koja je iznosila i 20% mjesečno. Našu valutu smo stalno mijenjali u marke i obrnuto s namjerom očuvanja vrijednosti.

Za vrijeme rata smo bili u ratnoj zoni i cijelo vrijeme je postaja opasnost po život. Sada nam je najveći problem naplate. Korigirali smo disciplinu naplate i ovogodišnja roba je dobro naplaćena ili nas još muči potraživanje iz 2011. Godine.

Što mislim o stanju metaloprerađivačke industrije u Hrvatskoj? Kao maloj firmi je značajna potreba kooperacije u velikim firmama. Obzirom da velike firme nemaju dovoljno posla i nama je teže zaposliti kapacitete.

Naša  tvrtka posluje i na tržištu EU, nije sjajno ni na stranom tržištu. Kada stranci nude posao nama očekuju puno niže cijene nego kada kupuju u svojoj državi. Imamo primjer dugog vremena plaćanja u Njemačkoj.

Ima firmi koje ne žele razgovarati o poslu. Vjerojatno imaju lošu sliku o nama kao cjelini.

Nedavno smo proglašeni najposlodavcem zbog zapošljavanja invalida. Počeli smo suradnju sa Udrugom za promicanje inkluzije. Cilj te udruge je uključivanje mentalno zaostalih osoba u društvo. Takve osobe uglavnom borave u ustanovama izolirane od vanjskog svijeta . Udruga provodi socijalizaciju i osigurava život sličan obiteljskom. Vrhunac socijalizacije je uključivanje u radni proces. Sigmat im pomaže u tom dijelu. Uključili smo devet štićenika u povremeni rad u Sigmatu.  Rad se odvija pod nadzorom instruktora Sigmat. Obavljaju jednostavnije poslove ovisno o individualnim sposobnostima. Za obavljeni rad primaju plaću. 

Što smatramo svojim najvećim uspjehom dosad? Uspjeh je da živimo normalno. Možemo raditi i zaraditi za životne potrebe. Potražujemo dosta novaca ali nikome nismo dužni.

Što bih preporučio drugima? Teško je biti pametan za sebe a još teže nekoga savjetovati. Po mom iskustvu treba puno raditi, puno štedjeti i često sanjati probleme na poslu. Najbolje je da svatko traži svoj put. Nema pravila.

Planovi za budućnost? Želja nam je da ostanemo ovakvi kakvi smo sada. Voljeli bi biti još uspješniji ali smo zadovoljni da sve ostane kao do sada.