U potrazi za rješenjem problema tzv. prenesene devizne štednje hrvatskih štediša Ljubljanske banke, Zdravko Rogić i France Arhar, stručnjaci s mandatom dviju vlada, do Božića bi trebali održati peti sastanak. Slože li se vlade sa zaključkom s prošlotjednog sastanka – da je "koncept rješenja s multilateralnom i bilateralnom komponentom dobar put", na idućem susretu dvojac bi mogao iznijeti konkretan prijedlog rješenja. Božić je, međutim, možda ipak bliže negoli su se približila stajališta Ljubljane i Zagreba, a i politički teren je klizav. Utoliko je izglednije da će slovenskom pregovaraču trebati produljenje mandata i po isteku 2012. Na tom tragu je i Arharova opaska o "različitim pogledima" dviju strana, ali da se "isplati uložiti dodatno vrijeme da se vidi kako da se oni ipak svedu pod zajednički nazivnik". Prema svemu sudeći, veći će izazov biti pronaći ga u dijelu tzv. bilateralne komponente rješenja, u kojemu Slovence naročito muče tužbe pred hrvatskim sudovima. Taj nazivnik teško se može tražiti u 'apriornom' inzistiranju na povlačenju tužbi Zabe i PBZ-a, pa je izglednije se pokuša naći kroz prijedlog nekog kompromisnog financijskog aranžmana. Slovenske vlasti s tim u vezi i dalje u istupima ustrajavaju na teritorijalnom načelu odgovornosti za štedne uloge.

U BIS-u izgubili volju
No, koliko god paralelni procesi vezani uz neprenesenu štednju ne utječu izravno na međudržavne razgovore o prenesenoj štednji, zasad nepravomoćna presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju tužbe štediša iz BiH ipak mijenja kontekst i tretman spora dugog više od dva desetljeća. To vrijedi i u slučaju obnavljanja pregovora pod okriljem Banke za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS). Oba pregovarača suglasna su da ih se pokuša reaktivirati i ističu dobru volju da se i osobno angažiraju u tom smjeru. No, nakon neuspješna pokušaja posredovanja iz prošlog desetljeća, u BIS-u su očito izgubili volju za to. Tako su i poziv za ponovnu medijaciju koji im je u listopadu 2010. u ime hrvatske vlade uputio tadašnji ministar financija Ivan Šuker u BIS-u odbili, a od tada se nije dogodilo ništa zbog čega bi se mogla očekivati promjena stava. Uz to, pitanje je jesu li za ponovno sjedanje za stol pri BIS-u danas zainteresirane ostale zemlje sukcesori, što je jedan od preduvjeta za reaktiviranje pregovora. Za razliku od Hrvatske, većina ih nije imala programe isplata štediša Ljubljanske na teret državnog proračuna i uz prijenos prava potraživanja. Nakon prošlomjesečne tzv. pilot-presude Europskog suda za ljudska prava i proglašenja Slovenije odgovornom za isplatu štednih uloga, BiH, na primjer, ne bi ništa dobila na eventualnoj drugoj rundi baselskih pregovora. Dakle, nema interesa da na nekim novim pregovorima uopće sudjeluje. 'Proglašenjem' Slovenije supsidijarnim jamcem za isplatu štednih uloga, naime, eliminira se rizik nemogućnosti naplate od same banke s kojim se dio štediša suočavao nakon što su po rješenju slovenskog Ustavnog suda iz 2009. odblokirani sudski procesi protiv banke.

Slovenci će se teško izvući
Logično je stoga da se Hrvatska u rješavanju pitanja 278,8 milijuna eura (545 milijuna DEM) odavno isplaćene prenesene štednje ne oslanja samo na obnavljanje baselskih pregovora i da ne povlači tužbe koje Zaba i PBZ vode. Tih tužbi ima nešto manje od 30 jer su se podnosile zasebno za pojedine valute, a dosad su u pravilu bile odbijane zbog proceduralnih razloga. No, ovog ljeta na zagrebačkom je Općinskom sudu donesena i prva prvostupanjska presuda protiv Ljubljanske banke i njezine sljednice, za potraživanja po depozitima u nekadašnjoj portugalskoj valuti. Sve u svemu, Sloveniju će teško mimoići ceh repova Ljubljanske banke.

Prenesena vs. neprenesena štednja

Na 96.000 knjižica sitniš

Kad je Hrvatska početkom 90-ih omogućila građanima izbor između ostanka u izravnom privatno-pravnom ugovornom odnosu s bankama sa sjedištem izvan Hrvatske i postupne isplate štednje uz prepuštanje potraživanja državi, glavnina se odlučila za drugu opciju. Vrijednosno je taj omjer bio približno 2:1, a mjereno brojem štednih uloga oko 9:1. Od ukupno 1,65 milijuna knjižica uloga, više od 1,5 milijuna (92 posto) je preneseno, a oko 130 tisuća građana vjerovalo je da će lakše i brže do novca zadrže li štedne knjižice Ljubljanske. Većina njih imala je veoma malo novca; na čak 96.000 knjižica bilo je manje od 30 eura štednje.