Kada posao ne možete naći u Hrvatskoj, ne preostaje drugo nego sreću potražiti izvan granica domovine. Dogodili vam se pri tome da vam ponude mjesto u nekoj egzotičnoj zemlji, i to u struci, život se lako pretvori u onaj iz snova

Hana Fuchs, direktorica PR-a i marketinga u hotelu Radisson Blu, Dubai

Većini ljudi šetnja Tkalčićevom ulicom i ispijanje kavica s prijateljima i nije nešto što će navesti kao poseban doživljaj u životu, no kada ste daleko od domovine i u nju se vraćate jedanput puta godišnje – to vam se može učiniti itekako primamljivim. “Ma naravno da ima mjesta za izlazak gdje popiješ kavicu i družiš se, no uglavnom se radi o šoping centrima ili hotelskim kompleksima. Nije to to …”, smije se Hana Fuchs, mlada, atraktivna djevojka koja je svoju poslovnu sreću pronašla u ni manje ni više nego Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sve manje čudi činjenica da naši sugrađani odlaze “trbuhom za kruhom” u inozemstvo, no žalosno je da mladi kadrovi svoja stečena znanja i diplome “kapitaliziraju” u nekim drugim (dalekim) zemljama, a ne u domovini. Nakon završene srednje škole u Zagrebu i stečene diplome na Studiju turističkog menadžmenta Rochester u Dubrovniku, Hana Fuchs svoje prvo poslovno iskustvo stekla je u izdavačkoj kući Adria media na mjestu voditeljice marketinga za tjednike. Želeći se oprobati u svojoj struci, jedno kraće vrijeme radila je i za poznati hotelski lanac, no recesija i kriza učinili su svoje i brzo se našla u situaciji da mora tražiti adekvatnije mjesto. Kada je vidjela da posao teško može naći u Hrvatskoj, krenula je aplicirati putem interneta na upražnjena mjesta koja su joj se činila interesantnima. “Treba biti jako uporan. Moji prijatelji i poznanici koji su sada bez posla pokušavaju istim putem kao i ja, no mislim da većina ipak nije dovoljno uporna. Ja sam slala dvadeset upita dnevno i to me nije obeshrabrilo da to činim stalno”, priča.

Kada je tvrtka iz Abu Dhabija pokazala interes, nije mogla vjerovati. Sve se odvijalo vrtoglavnom brzinom. Nakon tri detaljna telefonska intervjua, otputovala je u  Ujedinjene Arapske Emirate. Uslijedio je razgovor uživo i dobila je dva tjedna vremena da se odluči prihvaća li ponuđeno mjesto, spremi kofere i otputuje u “nepoznato”. Posao je dobila u najvećem hotelu u Abu Dhabiju, Grand Millennium Al Wahda na mjestu menadžera za odnose s javnošću. “Ne mogu reći da mi je bilo lako. Morala sam se snaći, puno raditi i učiti”, otkriva Hana i skromno dodaje da to i nije bilo nemoguće jer ako imaš neko radno iskustvo, znaš jezik, uporan si i vrijedan – nije problem uspjeti. “Prvi pronalazak posla je najteži. Kad steknete iskustvo i kontakte, headhunteri vas sami traže”, dodaje. Nakon godinu dana to je i osobno doživjela. Dobila je primamljivu ponudu od hotelskog lanca Radisson Blu i priliku da se preseli u Dubai, što je objeručke prihvatila. “Abu Dhabi je konzervativniji, Dubai je puno življi, više je grad po mojoj mjeri”. Sve to govori s priličnom lakoćom pa se stoga njezin uspjeh čini jednostavan. “Važno je ostvarivati dobre kontakte. Na poslu provodim i više od 12 sati dnevno i posla zaista ima napretek. Naravno da imam zadane ciljeve i planove koje moram ostvariti, no isto tako imam i izdašna sredstva za marketing, pa je ipak lakše”, prikazuje Hana sliku života o kojoj mi u domovini uglavnom možemo samo sanjati. Slobodnog vremena tokom tjedna nema puno, ali su zato vikendi u potpunosti posvećeni opuštanju. “Provodim ih s prijateljima uglavnom na plaži, kupajući se u bazenima (koji su vrlo često sastavni dio stambenih kompleksa u kojima se živi), ponekad izlazim na večere ili u klubove, te putujem. Često se privatno družim i s poslovnim partnerima, koji su uglavnom urednici magazina poput Harper’s Bazara, Grazije i slicno. Domjenaka i partija je zaista mnogo”. 

“Većina kompanija strancima osigurava i smještaj. Kada su u pitanju hotelske kompanije u kojima sam radila, oni uglavnom imaju praksu, ili da vam omoguće stanovanje unutar samog hotela, pa uz to dobijete kompletnu uslugu održavanja, ili vam daju poseban dodatak na primanja za smještaj. U tom slučaju sami birate kakav ćete stan iznajmiti, želite li nešto luksuzniji smještaj, ili ćete se zadovoljiti skromnijim”. Dubai je multikulturalna sredina, turisti dolaze iz svih dijelova svijeta, kao i oni koji su na Bliskom istoku našli svoju poslovnu sreću. No vrlo često ne zadržavaju se dugo pa se ni prijateljstva ne mogu ostvarivati kao kod kuće. Upravo zato najviše joj nedostaju prijatelji iz domovine s kojima je i dalje u stalnom kontaktu. U Zagreb dolazi na godišnji odmor, uglavnom dva puta godišnje, a posebno je sretna kada joj se pruži prilika da može doći i poslovno – pa onda spoji ugodno s korisnim. O povratku zasada ne razmišlja. Zadovoljna je svojim životom, jedino što joj malo nedostaje su putovanja jer je njezin posao direktorice marketinga i PR-a ipak vezan za Ujedinjene Arapske Emirate No svjetski lanci hotela nude mogućnost transfera na neku drugu svjetsku lokaciju, pa se možda ukaže prilika da poslovnu karijeru nastavi negdje drugdje.

Ivana jelinčić, direktorica wellness centra i joga učiteljica u Samahita Retreatu, Koh Samui, Tajland

“Uvijek sam željela imati svoj centar za ples ili jogu na nekom egzotičnom otoku”, kroz smijeh započinje razgovor naša sugovornica. Malo je onih koji to vjerojatno ne bi željeli, ali za razliku od drugih, Ivani Jelinčić, 37-godišnjoj Hrvatici njezin se san i ispunio. A kad netko nešto jako želi, kaže izreka, i kada imate pustolovnog duha kao naša sugovornica – želje se (očigledno) ispune. Ivana Jelinčić direktorica je Wellness centra i joga učiteljica u Samahita Retreatu koji je ujedno i jedan od najpoznatijih svjetskih centara za jogu. Rođena je na Novom Zelandu, dio života provela je u Kanadi i Portugalu, a za vrijeme dužeg boravka na Madeiri te studiju u Čileu rodila se ideja o tome što u životu želi raditi. Uz fakultetsku diplomu iz ekonomije i turističkog menadžmenta koju je stekla u Čileu, Ivana se dugo godina bavila plesom, jogom, a uz to je i prevoditelj za španjolski i engleski jezik. “Fatalan” susret dogodio joj se upravo na tropskom rajskom otoku Koh Samuiju, na Tajlandu gdje je usavršavala jogu kod svjetski etabliranog učitelja joge Paula Dallaghana. On je primjetio Ivanin talent i kozmopolitski karakter te joj ponudi posao u svom Samahita centru. Ujutro ranom zorom vodi sat joge u joga paviljonu s pogledom na tropsko more, a nakon toga se posvećuje vođenju Wellnes centra. Brine i savjetuje klijente, radi na projektima razvoja novih proizvoda i programa te na poboljšanju postojećih. Odgovorna je za tim od desetak ljudi.

“Uz fakultetsku diplomu, stručno iskustvo i poznavanje jezika dobar posao se uvijek i svugdje može naći”, tvrdi Ivana, “konkurencija je na svjetskom nivou jer ovdje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta ponuditi svoja stručna znanja. Tajland su prepoznali kao vedru, energičnu zemlju s otvorenom poslovnom klimom, pristupačnošću, otvorenošću prema novim poslovnim idejama, potražnjom za mladim kadrovima, te tolerantnošću prema svim oblicima različitosti”.  Prekrasno vrijeme, nasmijani ljudi i predivan pejzaž samo je dodatak na sve to.Na pitanje može li usporediti način rada u Hrvatskoj i Tajlandu, Ivana odgovara da je usluga na Tajlandu  znatno bolja, posebno kada je riječ o kvaliteti i ljubaznosti. “Turistički menadžeri imaju priliku svoje znanje stjecati u cijelom svijetu. S druge strane, turisti nameću svoje trendove. A mi pokušavamo maksimalno udovoljiti svakom gostu. Zato je Tajland zaista izuzetno razvijen zemlja kada govorimo o turističkoj ponudi. Tajland živi i danju i noću. Gosti se ovdje odlično osjećaju bez obzira iz kojeg kraja svijeta pristižu. Mogu reći da doslovno cijeli svijet dolazi ljetovati u Tajland”. Međuljudski odnosi na poslu prilično su opušteni, ali vrlo korektni, vlada međusobno uvažavanje kolega, a posao se uvijek odradi kvalitetno. Najveća vrlina na Tajlandu je strpljenje. Ono je vrlo cijenjeno, jednako kao i timski rad te otvorenost prema inovacijama i uslužnosti. Ljudi su pozitivni, rado priskaču u pomoć, napredak se potiče nagradama, pohvalama, ali i timskim zabavama.

“To nije tipaičan ‘teambuilding’”, opisuje Ivana, “nego radionice poput maskiranih zabava u kuglani ili sličnim mjestima gdje se svatko može opustiti. Nije potrebno zapošljavati psihologe ili odjele ljudskih resursa da bi se ljudi zbližili ili međusobno tolerirali”.“Hodate li maskirani s perikama, u sjajnim haljinama i visokim platformama po cesti u bilo koje doba dana i noći, nećete se osjećati nelagodno. Nitko vas neće gledati čudno, nitko vam se neće smijati. Ljudi su u ovdje tolerantni. A onda se i kao turist brzo naviknete na to”, pokušava nam što slikovitije opisati život na tom egzotičnom kutku zemaljske kugle, “možete se slobodno prošetati u kostimu Lady Gage. Nitko se neće niti okrenuti za vama. Apsolutno im je svejedno kakav kostim nosite – izvana”. Već sam boravak na tom otoku učinit će da se doma vratite preporođeni i revitalizirani, no Ivana ne propušta spomenuti i pregršt asortimana koje pruža centar u kojem radi. Tu je infracrvena sauna koja “skida kile sama”, kolonska hidroterapija koja čisti tijelo od toksina, a za poslovne ljude osobito preporuča ayurvedsku masažu Shirodhara prilikom koje se ulje nanosi na čelo i utječe na opuštanje i smirivanje nervnog sustava. “Jako je bitno kontrolirati raspoloženje, a budući raspoloženje nastaje kao posljedica neke misli, ukoliko je misao pozitivna takvo će biti i naše raspoloženje”, kaže Ivana.Slobodno vrijeme Ivana provodi uživajući na prelijepim plažama, u vožnji motorom po otoku. Voli otkrivati nove destinacije, uči tajlandski jezik… Premda se rado sjeti domovine u kojoj ima obitelj i prijatelje, Ivana se zasada nema namjeru vraćati u Hrvatsku. Bilo bi joj, kako kaže, drago da se wellness turizam razvije na jednakoj razini na kakvoj je u Tajlandu što znači s jasnom i specijaliziranom nišom. I u tom pogledu, rado bi ponudila svoje stručno znanje i sudjelovala u razvoju. Do tada, s velikom ljubavlju obavljat će svoj posao iz snova.

>>> Ovaj tekst prenesen je iz novog izdanja posebnog priloga Exclusive, koji u cijelosti možete pročitati ovdje