Branka Lukačević Gregić, bivša zaposlenica Hypo banke, ekonomistica koja danas savjetuje Udrugu Franak u tužbi protiv banaka u intervjuu za Danas.hr rekla je kako smatra da je korištenje neznanja dužnika bilo protuzakonito.

Lukačević Gregić pojasnila je što misli pod tim da su krediti u švicarskim francima “toksični”. Napominje da se banke pozivaju na činjenicu da ste ugovor potpisali, kao da to znači i da ste ga u cijelosti razumjeli. Upozorava da su građani dovedeni u zabludu, jer ugovori o kreditu su uglavnom tako koncipirani da vas ne informiraju o svim potencijalnim opasnostima koje iz njih proizlaze. “I tu je onaj najveći grijeh Hrvatske narodne banke: svojom postojećom regulativom nije inzistirala na transparentnosti kreditnog posla, a kroz nadzor je propustila utvrditi neusklađenost kreditnih ugovora sa Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o zaštiti potrošača. Valutna klauzula, promjenjiva kamata i obračun u anuitetima su dozvoljeni, kada ih promatramo odvojeno, ali iskombinirate li sva tri parametra u jednom kreditnom ugovoru, vi ste trajno egzistencijalno ugrozili potrošača korisnika kredita, a da on toga nije svjestan. On nije financijski stručnjak i ne mora poznavati međuodnose tih parametara”, kaže.

Djelovanje bankarskih proizvoda opisala je usporedivši ih s prehrambenim proizvodima: “Zamislite prehrambeni proizvod koji sadrži tri tvari koje svaka zasebno nije toksična, ali njihovim kombiniranjem nastaje toksičan proizvod. Kad se radi o prehrani imate instituciju koja će reći da takav proizvod ne smije na tržište, a ako je (spletom nesretnih okolnosti i propusta) već dospio na njega bit će interventno povučen. Na taj način ste zaštitili potrošača koji ulaskom u trgovinu ne razmišlja uopće o mogućnosti da je bilo koji proizvod na polici toksičan. On ne kupuje na cesti, već u trgovini i vjeruje da su svi ponuđeni proizvodi prošli sanitarnu i ostale kontrole te da nije moguće kupiti otrovan proizvod u legalnoj trgovini koja ima sve potrebne dozvole za rad. S bankarskim proizvodima to nije tako.”