Dragutin Haramija, hrvatski političar, jedan od istaknutih hrvatskih proljećara i jedan od osnivača HNS-a, preminuo je u srijedu u 90. godini života.

Osnivač je i član predsjedništva HNS-a od prvoga dana 1990. godine.

– U stranku je ugradio sve svoje vrijednosti, sve svoje ideale, i kroz stavove stranke i njenu izgradnju doprinosio je razvoju hrvatskog društva kojemu je dao cijeli svoj život i u proteklih 20 godina. Dugogodišnji gradonačelnik Rijeke i predsjednik hrvatske Vlade u vrijeme Hrvatskog proljeća bio je čovjek najviših ljudskih i profesionalnih vrijednosti. Od tih vrijednosti nije odstupao ni u najtežim trenucima, ni pod cijenu odstupanja s funkcije predsjednika Vlade u 50. godini života – priopćeno je iz HNS-a.

– Članovi stranke i ja osobno duboko smo zahvalni što smo s čovjekom takva značaja i takve veličine proveli posljednjih nekoliko desetljeća. Osobno sam ga poznavao i bio s njim u izuzetno dobrim, prijateljskim odnosima još od vremena Hrvatskog proljeća – rekao je u povodu smrti Dragutina Haramije, predsjednik HNS-a Radimir Čačić.

Knjiga žalosti za Dragutina Haramiju bit će otvorena u ponedjeljak i utorak 3. i 4. prosinca od 13 do 17 sati u središnjem uredu Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata, Kneza Mislava 8 u Zagrebu.

Posljednji ispraćaj bit će u utorak 4. prosinca 2012. u 13.50 sati na zagrebačkom Krematoriju.

Dragutin Haramija rođen je 1923. godine u Čavlima pokraj Rijeke. Nakon završetka osnovne i srednje škole, po izbijanju Drugog svjetskog rata priključuje se partizanskom antifašističkom pokretu jer je tada, kako je sam rekao, osjećao snažnu želju za oslobođenjem od fašističkog okupatora i moralnu obvezu da aktivno sudjeluje u tom oslobođenju.

Nakon rata u Zagrebu je diplomirao i završio poslijediplomski studij na Pravnom fakultetu. U drugoj polovici prošlog stoljeća obnaša brojne značajne funkcije u ondašnjem sustavu Republike Hrvatske. Od 1954. do 1963. obavljao je istaknute dužnosti u organima pravosuđa, a bio je, između ostaloga, predsjednik Skupštine kotara i općine Rijeke (1963. – 1969.), predsjednik izvršnog vijeća Sabora SRH – ondašnje republičke Vlade (1969. – 1971.).

Upravo šest "riječkih“ godina, od 1963. do 1969., sam je isticao kao najljepše razdoblje svog života nakon djetinjstva – ne zbog funkcije, nego zbog podneblja, suradnika i prilika.

U vrijeme dok je bio predsjednik hrvatske Vlade 1970. godine Dragutin Haramija počeo je gradnju autoceste od Zagreba prema Karlovcu, s namjerom da se Hrvatska napokon poveže s Rijekom i Splitom. Iduće godine reformska politička garnitura u Hrvatskoj je smijenjena, autocesta je ipak došla do Karlovca, ali tu je i stala na punih 30 godina.

1971. godine Haramija se priključuje Hrvatskom proljeću, a nakon njegova sloma prisilno je umirovljen i, s manje od 50 godina, potpuno izoliran od javnosti. Slijedi punih 20 godina života u strogoj privatnosti, uz „javnu ili prikrivenu sjenu tajnih agenata“, kako sam kasnije navodi.

1990. godine, zajedno s ostalim „hrvatskim proljećarima“, Savkom Dabčević Kučar, Mikom Tripalom, Srećkom Bijelićem i Krešimirom Džebom, izlazi iz ilegalnosti i postaje jedan od osnivača Hrvatske narodne stranke u kojoj obnaša visoke političke funkcije kao dugogodišnji član predsjedništva i predsjednik Savjeta HNS-a u dva mandata.