Kuba u traganju za novim modelom

Autor: Jeffrey Frankel , 26. studeni 2012. u 22:00

Nakon gospodarske ovisnosti o SAD-u pa o Sovjetskom Savezu, na snazi je ona o Venezueli, koja sve manje financira jedan od posljednjih dvaju ‘muzeja komunizma’.

Ako želi otići na kratko putovanje u Havanu, građanin Sjedinjenih Američkih Država mora proći brojne prepreke zbog zabrane trgovine i putovanja koje je Amerika uvela Kubi. No, to je putovanje i putovanje u povijest, točnije u 1959. godinu. Znaci tog vremenskog jaza posve su očiti: među malobrojnim automobilima na ulicama Havane ističu se divovi američke automobilske industrije. Većina se održava vrlo brižno, dobro voze i izgledaju sjajno. Na žalost, o ostatku kubanskoga gospodarstva i infrastrukture ne brine se na jednak način. Na Kubi vlada možda najdugotrajniji dvostruki devizni tečaj na svijetu: tržišna vrijednost dolara 25 puta veća je od službene stope nominalnog pariteta (jedan peso jednak je jednom dolaru). To znači da radnici u hotelima i restoranima koji zaradu ostvaruju u dolarima zapravo zarade 25 puta više od radnika koji svoju plaću ne mogu zadržati u dolarima. Kuba je odavno razvila profesionalne usluge kao što su zdravstvo i obrazovanje, no liječnici i nastavnici zarađuju znatno manje od pripadnika novog privatnog sektora. U privatni sektor ubraja se 178 odobrenih vrsta zaposlenja, a po njihovu tipu niti jedno. Posrijedi su konobari, ljudi koji rade u zahodima, taksisti, serviseri akumulatora, vozači magaraca i vozači tačaka. Većina ljudi i dalje radi u državnom sektoru. Možda potrošačka društva zapadnjačkog stila nude prevelik izbor, no Kuba nudi premalen izbor. Većina obične robe, od kože za cipele do softvera, prodaje se u ograničenim količinama, što znači da je treba čekati u redu ili tražiti na crnom tržištu. Mnoge vrste robe uopće nisu dostupne. Kako je onda takav sustav mogao tako dugo preživjeti?

Represija i slobodno tržište
Represija i strah nisu dovoljna objašnjenja. Štoviše, ponašanje na slobodnome tržištu unatoč svojim prednostima nije prirođeno ljudskom mozgu, osobito kad se sa sebičnošću i korupcijom udruži u poništavanju plemenitih ideja kao što su suradnja, poštenje i jednakost. Kad je došlo do raspada Sovjetskog Saveza, Robert Shiller, Maxim Boycko i Vladimir Korobov anketirali su stanovnike Moskve i New Yorka i ispitali njhov stav prema slobodnom tržištu. Kao što se i očekivalo, odgovore mnogih Rusa ekonomisti bi protumačili kao neprihvaćanje prednosti tržišta kao mehanizma koji potražnju i ponudu dovodi u ravnotežu. Primjerice, 66 posto ispitanika smatralo je da bi bilo nepošteno da cvjećari na praznike naplaćuju više cijene kad je potražnja mnogo veća, a zalihe bi se iscrpile. (Iznenadilo ih je to što se s njima složio i jednako visok postotak Amerikanaca!). Ljudi iz istočne Europe vremenom su shvatili da komunizam ne funkcionira, a da tržišni sustav funkcionira. Da SAD ne postoji ili da embargo ne postoji, Kubanci bi mogli postupiti jednako: istaknuti nešto što je posve pogrešno u gospodarskom sustavu, na čemu se troši previše vremena i iskrivljavaju temeljne potrebe. No, mnogi su Kubanci iz embarga izvukli drukčiji zaključak: da embarga nema, dobar bi se dio robe uvozio iz SAD-a ili proizvodio na domaćem tržištu od američkih sirovina.

Prema tome se može zaključiti da su SAD i njihov embargo krivi za disfunkcionalno kubansko gospodarstvo. Pouka je jasna: SAD bi trebao okončati zastarjeli embargo.Jorge Dominguez sa Sveučilišta Harvard usporeni put reformi u Kubi uspoređuje sa širenjem i stiskanjem mijeha harmonike. Liberalizacija je nastala nakon gospodarskog očaja, "posebnog razdoblja" koje je uslijedilo nakon pada Sovjetskog Saveza 1991., a Savez je dugo bio dobročinitelj Kube. Postupak reformi tad se usporio ili gotovo potpuno obustavio u razdoblju od 1996. do 2005., dijelom i zbog toga što zbog potpore Venezuele nije bio toliko nužan. Reforme su se nastavile u proteklih nekoliko godina, a danas se provode pod nazivom "los lineamientos", tj. "smjernice". Vlada je, primjerice, 2011. godine najavila da će građanima dopustiti kupoprodaju privatnih nekretnina. Poljoprivrednici danas mogu prodavati izravno na tržištu te svoje proizvode nuditi hotelima i restoranima, a ne samo državi. Jedan od razloga za nedavne reforme jest dolazak pragmatičnoga Raúla Castra na vlast nakon što se 2006. godine razbolio njegov brat Fidel. Drugi je, pak, razlog taj što Venezuela sve manje financira Kubu, a ne zna se kakvo će stanje s time biti u budućnosti. Kubanski je ministar za tešku industriju 1995. godine, govoreći o teškoj domaćoj gospodarskoj ovisnosti o SAD-u do revolucije 1959. i ovisnosti o Sovjetskom Savezu do pada Berlinskog zida 1989., obećao da "nećemo dopustiti da nam se to treći put dogodi". A upravo se to trenutno događa s Venezuelom. Kuba trenutačno traži novi model.

Udaljavanje od komunizma
Švedski model uključuje spoj snažne socijalne mreže i uspješna privatnog gospodarstva, no Kuba traži model udaljavanja od komunizma. Kina, naročito vrijeme reforma Denga Xiaopinga, očit je izbor za Kubu – tj., ako sve veća nejednakost u osobnom dohotku nije važna koliko i održanje kontrole Komunističke partije te ako kubansko vodstvo nikad ne bude moralo priznati da je službenoj ideologiji došao kraj. (Na kraju krajeva, slogan joj je "Socijalizam ili smrt!") Kubanci su ponosan narod koji je osjetljiv na povijesnu potlačenost od većih sila. U tom su pogledu slični Kinezima, koji su se odvažno prebacili na kapitalizam, a na Trgu Tiananmen i dalje drže golemi portret Mao Zedonga. Uskoro će, vjerojatno  istodobno, doći do četiriju pomaka: ostarjeli kubanski emigranti koji su upravljali američkom politikom prema svojoj zemlji ustupit će mjesto novoj generaciji, braća Castro maknut će se s vlasti, američko-kubanski odnosi vratit će se u normalu, a jedno od dvaju preostalih muzeja komunizma postat će nova gospodarska sila s brzorastućim izvozno-uslužnim sektorom. U tom trenutku "lineamientos" i modeli više neće biti bitni. Nadam se da će kubanska vlada poduzeti odgovarajuću intervenciju prije poplave američkog novca i turista: zakon koji će u određenim dijelovima stare Havane zabraniti automobile proizvedene nakon 1959. godine.

© Project Syndicate, 2012.

Jeffrey Frankel, profesor je formiranja kapitala i rasta na Sveučilištu Harvard

Komentari (1)
Pogledajte sve

JEFFREY FRANKEL,PROFESOR SA TUPOUČILIŠTA ,HARVARDA!“!

OVI PROFESORI S RAZNIH AMERIČKIH TUPOUČILIŠTA STVARNO ŽIVE U JEDNOM SVIJETU ,SVIJETU AMERIČKOG INDOKTRINIRANOG HOMO EREKTUSA ,KOJI HODA A NE ZNA KUDA HODA ,ALI ZNA DA JE ON AMERIKANAC I DA JE SVE OKO NJEGA PRIRODNO ,OD BOGA POSTAVLJENO ,NEĆU KAZATI OD PRIRODE SAZDANO ,JER ONI SU TRADICIONALNI KATOLICI A TAJ TRADICIONALIZAM JE JEDNAKO AMERIKANC, JEDNAKO VJERA ,JEDNAKO DOGMA OD KOJE SE NE ODSTUPA I SVA SPOZNAJNA DOSTIGNUĆA AMERIČKOG ČOVJEKA ,MISLIM NA NAUKU, OSTAJU ZAROBLJENA U AMERIČKOJ DOGMI .TO BI HEGEL DEFINIRAO KAO STUPANJ NESRETNE SVIJESTI U KOJOJ AMERIČKI ČOVJEK ŽIVI. A HEGEL JE DEFINICIJU NESRETNE SVIJSTI SMJESTIO U SVIJEST RELIGIOZNIH LJUDI ,ZA KOJE KAŽE DA NIKADA NISU SA SOBOM I KOD SEBE ,UVJEK JE U NJIMA I UZ NJIH ZAMIŠLJENO NEPROMJENJLJIVIO I BESKONAČNO BIĆE , KADA SE PREDAJU NJEMU A NE VLASTITOJ SPOZNAJI.JER ONI SVAKU SPOZNAJU MJERE BOŽJIM DAROM I NADAHNUĆEM ALI SVAKA SPOZNAJA PODLIŽE DOGMATSKOJ PROVJERI PA SE NAUČNA SOPOZNAJA NAJČEŠĆE NE UKLAPA U SVIJETOVNA SPOZNAJNA DOSTIGNUĆA ILI SE O TIM SVIJETOVNIM DOSTIGNUĆIMA MISLI DVOJBENO. AMERIKA JE PREMA TOME, ZA AMERIKANCA ,MJERILO SVIH VRIJEDNOSTI PA TAJ AMERIČKI ČOVO ,BIO ON PROFESOR ILI OBIČNI RADNIK,TAKSISTA ,KUHAR ,KONOBAR, SVE MJERI SVOJOM SVIJEŠĆU KOJA JE NA NIVOU NESRETNE SVIJSTI. PA TAKO SVE VRIJEDOSTI OSTALOG SVIJETA MJERE SVOJIM ARŠINOM, SVOJIM POIMANJEM VRIJEDNOSTI .TAKO KAPITALISTIČKI DRUŠTVENI ODNOS NA AMERIČKI NAČIN JE DEMOKRACIJA KOJA SE NE MOŽE NAČI U CIJELOM SVIJETU ,PA SE NJIHOV ČOVO ,SVAKE VRSTE ,BIO RAMBO, NARKOMAN , PJEVAĆ ,POLICAJAC ,VOJNIK PONAŠA PREMA DRUOM I DRUGAČIJEM U NEKOJ DRUGOJ ZEMLJI KAO DA JE DOŠAO U NEKU DIVLJU ZAJEDNICU KOJA ŽIVI NEORGAIZIRANO, LJUDOŽDERSKI. TAJ ODNOS SE ZOVE AMERIČKA DEMOKRACIJA KOJA SE POSEBNO ISTIČE KAO POVIJESNA STEČEVINA TE POSTALA DOGMA KOJU JE TAJ AMERIČKI ČOVJEK UPRTIO NA LEĐA I NOSI JE BEZ OBZIRA KOLIKO JE TEŠKA ILI NEUGODNA ILI NEKOM UGODNA A NJEMU NIJE ALI JE ONA AMRERIČKA ,ONA JE ZAJEDNIČKO DOBRO ,ZAJEDNIČKA DOGMA KOJA JE NAJANALOGNIJA SAVANSKOM USTROJSTVU ŽIVOTINJSKOG CARSTAVA. I ŠTO JE NAJINTERESANTNIJE, POSEBNO SE ISTIČE NJIHOV DRUŠTVENI USTROJ ,KAO DOGMA ŽIVLJENJA I NEZAMJENJIVO MJERILO DEMOKRACIJE , JER SVAK MOŽE SVE DA RADI ,KAŽE CHOMSKY, AKO JE DOZVOLENO ,A NIJE NIŠTA DOZVOLJENO ,JER KAPITALISTIČKI USTROJ AMERIČKOG DRUŠTVA I ODNOSI U NJEMU NAJSLIČNIJE SU STRUKTURIRANI USTROJU KATOLIKE CRKVE U KOJEM VALADA DOGMA NJIHOVOG MORALA ŽIVLJENJA. ONI IMAJU I SVOJ NEKI ZAŠTITNI AMANDMAN ,ALI ,SVI SMO SVJEDOCI KOME ON KORISTI. GUANTANAMO JE MJERILO SVIH DEMOKRATSKIH VRIJEDNOSTI , ONO ŠTO JE PRIJE BIO SIG-SIG.
DA SE VRATIM OVOM POŠTOVANOM PROFESORU JEFFREY FRANKELU,KOJI SE RAZMEĆE AUTORITETOM HARVARDA , I SVE ŠTO NAPISA U OVOM SVOM KOMETARU ,BIVA ZA NJEGA JEDNA VRSTA ANAKRONIZMA KOJI ETO VLADA ,JOŠ U MNOGIM ZEMLJAMA , KOJE ON ŽALI JER IH JE POVJEST KRIVO USMJERILA ILI SU LJUDI U TIM ZEMLJEMA ,A JESU ,TAKO ZAOSTALI, PA NJEMU KAO PROFESORU , PROSTO NESVATLJIVO KULUČENJE KUBANSKOG PUTA OD REVOLUCIJE DO DANAS ,ALI ZAMJERA ŠTO TA KUBA NIJE I PRIJE ,MAKAR POSLIJE RUŠENJA SSSR-A, SE POKLONILA AMERICI ,RAJU ZEMALJSKOM, KOJI BI JU IZVUKAO IZ POSTOJEĆE BIJEDE, ALI BI SE MORALA ODREĆI KOMUNIZMA ,KOJI JE DANAS VIŠE NEGO MUZEJ.

ZATO SAM MOJ UVOD POSVETIO UPRAVO DA, DONEKLE, KAŽEM NEŠTO O TIM UŠTOGLJENIM MOZGOVIMA TAKOZVANE AMERIČKE DEMOKRACIJE A POSEBNO TAKOZVANIH OBRAZOVANIH LJUDI KOJE SAM SUSRETAO PO EVROPI KAO VOLOVE A NE OBRAZOVANE LJUDE ,IMAJUĆI U VIDU NAŠA EVROPSKA ZNANJA.
TAJ PROFESOR NI NAJMANJE NIJE SVIJESTAN SEBE I VREMENA U KOJEM ŽIVI ;NIJE SVIJESTAN DA U AMERICI 187 MILJUNA SIROMAŠNIH PRIMAJU NAKNADU ZA DVA OBROKA DNEVO; DA JE TA AMERIKA VEĆ 15O GODINA PLJAČKALA JUŽNU I SREDNJU AMERIKU ,ČIJE SU POJEDINE DRŽAVE BILE LENO ,POJEDINIH AMERIČKIH KOMPANIJA,A CIJELA JUŽNA I SREDNJA AMERIIKA JE ZADNJIH 😯 GODINA BILA AMERIČKA LATIFUNDIJA;
TAJ PEOFESOR NAJMANJE ZNA DA JE AMNERIKA POSLIJE II SVIJETSKOG RATA BILA NAJVEĆI KOLONIJALNI OSVAJAČ I PLJAČKAŠ SVIJETSKIH PRIRODNIH RESURSA; TAJ PROFESOR NE ZNA DA JE AMERIKA ,VEĆ OD SEDAMDESIH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA U RECESIJI ČIJI SE GALVNI TREND PRENIO U EVROPU DEVEDESETIH GODINA PROŠLOG STOLJEĆA ;
TAJ PROFESOR S HARVARDA NE ZNA DA JE AMERIKA DUŽNA 16 BILIJARDI DOLARA ,A DA JE SADA EVROPA I CIJELI SVIJET DOŠAO U TAKVU KRIZU KADA U SVIJETU MORA UMRIJETI, OD GLADI ,9O MILIJUNA LJUDI.TO IZJAVLJUJE GENERALNI TAJNIK UJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA; TAJ PROFESOR NE ZNA DA JE EVROPA NA RUBU TOTALNOG BANKROTSTVA,JER JE 52 MILJUNA NEZAPOSLENIH ,A NJEMAČKA, AMERIČKA ŠPEKULATIVNA FINANCIJSKA AFILIJACIJA, JE NA SMRTNOJ POSTELJI, JER KONCENTRIRANU TEHNIKU I TEHNOLOGIJU ,KOJU JE SMJESTIO AMERIČKI KAPITAL,JOŠ OD 1946 GODINE , JU JE ISFORSIRAO KAO NAJRAZVIJENIJU DRŽAVU I AMERIČKU VOJNO-POLITČKU ENKLAVU KOJA JE POSTALA CENTAR EVROPE ,A SADA NEMA KOME DA PRODA NIJEDAN AUTOMOBIL ,PIŠU NJEMAČKI LISTOVI.NARAVNO ,OVO NIJEDAN AUTOMOBIL , NE TREBA SE UZETI DOSLOVNO, JER JE NOVNSKA AGENCIJA HTJELA DA DOČARA STANJE STVARI NA TRŽIŠTU ,NE SAMO EVROPE NEGO CIJELOG SVIJETA;
TAJ ,POŠTOVANNI PROFESOR NE ZNA DA SU NJEGOVE KOLEGE, PROFESORI, SA AMERIČKIH TUPOUČILIŠTA ,MAHOM NOBELOVCI, USPJELI KAPITALIZAM TAKO OBOGATITI DA SU IZ NJEGA POBJEGLI KAO BIJELI MIŠEVI SA BRODOVA KOJIMA PRIJETI POTAPANJE. HODAJU PO EVROPI I NUDE SE ZA PREDAVAĆE KOJI IMAJU PLAN OZDRAVLJENJA EVROPSKE DRUŠTVENO-EKONOMSKE BOLESTI.KAKVE LI SPRDAČINE???

New Report

Close