Internet, autohtona hrana i vina te biciklističke staze uz prateće sadržaje najviše nedostaju slovenskim kampistima koji dolaze u Hrvatsku. Dodatni sadržaji mogli bi privući znatno više Slovenaca, kojima je Hrvatska tradicionalno najdraža kamping destinacija.

Pokazalo je to istraživanje slovenske medijske kuće specijalizirane za kamping AA-Press, čiji su rezultati predstavljeni na nedavno održanom kongresu Kamping udruge Hrvatske (KUH). Slovenija je, iza Njemačke, drugo najjače emitivno kamping tržište Hrvatske. O prvom sustavnom istraživanju provedenom među slovenskim kampistima u suradnji s KUH-om i hrvatskim Ministarstvom turizma razgovarali smo s glavnim autorom istraživanja i vrsnim poznavateljem hrvatske kamping ponude Primožem Longykom, direktorom AA-Pressa. Posrijedi je vodeća slovenska institucija posvećena kampingu. Imaju specijalizirani časopis Družinska doživetja i portal Dobro jutro, Slovenija, organizatori su poznatog sajma Kamping i karavaning u Ljubljani, izdaju godišnji kamping vodič Europe s recenzijama više od šest tisuća kampova. AA Press već dvadeset godina dijeli nagrade za najbolja kupališta, skijališta te wellnes, čemu se lani pridružila i nagrada Naj-kamp, koju su osvojili mnogi hrvatski kampovi.Spomenutu anketu ljetos je ispunilo 1200 slovenskih turista koji su sami odabrali kamp koji žele ocijeniti, a najbolje ocjene dobio je Pag, slijede Lošinj, Cres i Rab, a najlošije ocjene Slovenci su dali Krku i Istri.

Po čemu se vaše istraživanje razlikuje od ADAC-ova, gospodarskih komora i sličnih?
Sve velike i poznate ocjene i nagrade poznatih kuća poput ADAC-a dijele se temeljem ocjena inspektora i stručnjaka, i to prema statičkim kriterijima. Oni mjere, ne doživljavaju. Mi smo u našem istraživanju osigurali alat kojim kampisti, korisnici usluga, daju ocjene svojim omiljenim kampovima na temelju vlastitog doživljaja. Stoga se kampovi koji su naši ispitanici ocijenili najboljima često ne podudaraju s onima koje su istaknuli profesionalci. Stvar je u očekivanjima. U ovom hotelu najvažnije mi je da imam dobar internet, room service, ali na robinzonskom odmoru na Lastovu ljetos smo imali jedva pitku vodu, no unatoč tome, to je bio najbolji odmor moje obitelji u posljednjih petnaest godina.

U što bi, sukladno očekivanjima gostiju, hrvatski kampovi ipak trebali ulagati, ako ne idu na robinzonski odmor?
Većina kampova treba ulagati u bežični internet koji će pokrivati područje cijelog kampa, jer internet je postao jednako važna usluga kao i recepcija, plaža, sanitarije u kampovima. Pritom treba paziti što se instalira, jer nije dovoljno imati internetsku vezu samo na nekim mjestima, dok na nekim parcelama nema pristupa jer signal ometaju dva stabla, što se nama ove godine dogodilo u jednom kampu i bilo je jedan od razloga našeg prijevremena odlaska. Ljudi podcjenjuju internet, no ja putujem s tri tinejdžera kojima su važni Facebook, Twitter, igrice su on-line… Internet više nije dodatna ponuda, to je postala osnova. Najviše problema s nedostatkom interneta imaju kampovi na dalmatinskim otocima na koje vozi trajekt.Drugi veliki problem ponuda je hrane i pića. Imate krasnu gastroenološku priču, na svim prezentacijama pokazujete brojne autohtone proizvode, no u destinacijama imate pizzu i ćevape. Nizozemcima je to možda manje važno, oni u Hrvatsku dolaze na toplo more i nisu čuli za rapsku tortu, ali Slovenci sve znaju i imaju viša očekivanja, odnosno žele autohtoni proizvod. Ako u Ljubljani imamo degustaciju dalmatinske kuhinje, ta jela želim pronaći i Hvaru, a ne mogu. Nadalje, tu je nedostatak trgovina, biciklističkih staza, zabavnih sadržaja.

Koje hrvatske kampove traže i vole slovenski gosti?
Kad smo poslali pozive za anketu, tražili smo od korisnika da sami odaberu kamp koji žele ocjenjivati. Dakle, to su bili kampovi koji su ispitanicima najdraži i u koje najčešće odlaze. Ispitanicima smo dali priliku da kampovima poruče što im se sviđa i što im nedostaje u njihovoj ponudi, tražili smo od njih da budu maksimalno konstruktivni. Od 1200 anketiranih oko osam posto se odlučilo ocijeniti paški kamp Straško, koji je dvije godine zaredom odnio nagradu za Naj kamp u Dalmaciji. Straško je za Slovence sinonim za kamp. Na drugom mjestu je Čikat na Lošinju, koji ADAC, primjerice, nije stavio ni na top 20 u 2012. godini, a među Slovencima je jako popularan. Treći je bio Ježevac, a četvrti je kamp Soline, koji također nije na listi ADAC-ovih prvih dvadeset, no u njemu većinu gostiju čine Slovenci. Njivice su također popularne, Valkanela i Kovačine za vikend destinacije, dok je Lanterna na osmom mjestu sa 27 ocjena. 

Gdje osim u Hrvatskoj kampiraju Slovenci? Zašto je u ovoj godini broj slovenskih kampista porastao za samo tri posto, je li riječ o krizi?
Slovenci ostvaruju oko četiri milijuna noćenja godišnje u kapovima, što je jako puno i znatno više od europskoga prosjeka. Vrlo su aktivni kampisti, dobrim dijelom zbog 50-godišnje tradicije Adrije, dijelom zbog blizine Jadrana. Od ta četiri milijuna, tri milijuna noćenja ostvaruju u Hrvatskoj, pola milijuna u Sloveniji, a pola milijuna u ostalim zemljama, među kojima je najpopularnija Italija. Za prvi svibanj ide se u Toskanu, Provansu ili Dalmaciju.Mislim da Hrvatska već ima jako velik tržišni udjel slovenskih gostiju u svojim kampovima, najmanje dvije trećine turističke potrošnje Slovenaca odlazi u Hrvatsku i stoga se tu ne mogu očekivati veliki postotci rasta. Eventualno ima potencijala u proširenju sezone, što bi privuklo iste goste više puta. No, za to morate više raditi na sadržajima u predsezoni i postsezoni. Primjerice, za blagdan Svih svetih u Sloveniji su školski praznici koji traju devet dana, to je termin u kojem ljudi mogu putovati.

Nije li hladno za kampove izvan sezone?
U mobilnim kućicama zimi se dobro grije.

Znate li koliko slovenski kampisti troše u Hrvatskoj, jesu li oni gosti niže platne moći, kako se obično pretpostavlja?
Nemam informaciju koliko troše. Kampiranje šatorom može biti jako jeftino, ali svi ostali oblici kampiranja daleko su od jeftinog. Sjetimo se samo paušala od nekoliko tisuća eura koji plaćaju kampisti za mjesto u terminu u kojem nisu u kampu, ili pak cijena kampera i njihova najma, potom cijene najma mobilnih kućica, što na dan stoji više od najluksuznijeg apartmana, odnosno u razini je hotelske sobe u visokoj kategoriji. Zbog toga raste broj mobilnih kućica u kampovima.

Kakav je interes slovenskih kampista za mobilne kućice?
S obzirom na percepciju zadovoljstva kampista koji ne borave u mobilnim kućicama, u mnogim kampovima ima ih previše, jer ih vlasnici i uprave kampova smještaju u prve redove do mora te zbog svoje veličine ostalim gostima potpuno zakrivaju pogled na more. To je još gore nego kad su u nekim kampovima paušalci godinama držali prve redove do mora i praktički zauzimali plažu za sebe.    

Istraživanje je pokazalo da četiri posto gostiju ne bi opet odabralo određeni kamp, a 16 posto nije bilo sigurno. Upozorili ste stoga da bi kampovi trebali razmisliti o tome da je gotovo 20 posto njihova marketinškog proračuna propalo. Zaradili ste time kritiku uz argument da su kampisti gosti kojima je prirodno da se sele. Kako onda kampovi trebaju usmjeriti marketing?
Postoji nekoliko skupina kampista: paušalci koji se svake godine sele u drugi kamp, oni koji ostaju u jednom kampu nekoliko godina, te dio kampista koji otkriva nove destinacije. Otkrivanje se, međutim, provodi na tzv. discovery trips, najčešće tijekom proljeća, dok se na ljetovanje kampisti često vraćaju na isto mjesto jer im je važno poznavati mjesto i njegove prednosti koje su već istražili. Moja obitelj 80 je dana godišnje bila u kamperu, no ljeti bismo se uvijek vraćali u Amarin, nerenovirani Maistrin kamp, jer su ga djeca izabrala zbog atmosfere koja im je odgovarala te odlična animacijskog tima. Pitanje iz naše ankete bilo je biste li odabrali kamp ponovno, a ne hoćete li se vratiti, a razlozi zbog kojih se neki gosti ne bi vratili nisu samo vezani uz njihovo eventualno nezadovoljstvo ponudom nego i uz visoke cijene koje sebi ne mogu ponovno priuštiti. Svaki kamp iz ankete dobio je podatke o vlastitim ocjenama, one su im sigurno korisne za buduće poslovanje.