SAD se u samo tjedan dana od vrhunca predsjedničkih izbora survao u niske strasti političkoga seks skandala. Mnogim su Amerikancima izbori osvijetlili ono najbolje u državi, a ubrzo je uslijedio bolno poznat postupak svrgavanja heroja s pijedestala.
Za mnoge izvan Amerike izbori su donijeli očekivanu i utješnu pobjedu Baracka Obame, a ostavka Davida Petraeusa s čelnog mjesta CIA-e bila je nepotrebna ozljeda. A zapravo su i izbori i Petraeusova ostavka dio veće cjeline, a to je Amerika koja ispunjava svoja obećanja. Izbori su mnoge Amerikance podsjetili na to da je SAD zemlja koja je posvećena napretku, kretanju prema viziji idealnoga. Obamu su poduprle brojne manjine: Afroamerikanci, Latinoamerikanci, Amerikanci azijskoga podrijetla, muslimanskog podrijetla, homoseksualci te nedovoljno predstavljena ženska manjina, a svi oni uočavaju nejednakosti i nepravde koje treba ispraviti. No, pobijedili su svi oni koji smatraju da je Amerika zapravo posvećena "jednakoj pravdi pod zakonom". Izbor predsjednika Afroamerikanca manje od 50 godina nakon završetka rasne segregacije u većini zemlje tim je Amerikancima potvrda uspjeha vrijednosti koje su ugrađene u američki ustav. Oni vide predsjednika koji je posvećen napretku svih Amerikanaca, bez obzira na rasu, rod, vjeru, etničku pripadnost, spolnu orijentaciju ili ekonomski status. Vide predsjednika koji ima viziju zemlje koja može sama obnoviti svoju infrastrukturu, reformirati zdravstvo, ojačati obrazovni sustav… No, kako je ta vizija povezana s ostavkom Petraeusa, slavnoga generala te čelnika CIA-e, koja je uslijedila nakon što se otkrila njegova izvanbračna veza?
Staromodni moto i cinizam
Sudeći prema komentarima na Twitteru, većina stranih promatrača ne može shvatiti zašto bi čovjek koji obnaša jednu od najviših i najosjetljivih državnih dužnosti morao odstupiti zbog nečega što se događa u njegovu privatnom životu, nečega što izravno utječe samo na uključene i njihove obitelji. Na Twitteru sam objasnila da američka kultura vrlo oštro sudi o izvanbračnim izletima, pa se viši dužnosnik upetljan u takvo što lako može naći kao meta ucjene, što netko poput direktora CIA-e treba izbjegavati. Moji su mi inozemni sugovornici uzvratili da ucjena više nema smisla kad se veza već otkrila te da bi Petraeus trebao ostati na položaju. Mnogi se Amerikanci s time slažu. Čak je i Obama nevoljko prihvatio njegovu ostavku. No, iz moje je perspektive Petraeus učinio pravu stvar: ostavka je bila jedino rješenje želi li popraviti štetu nanesenu svojem ugledu. Na kraju, upravo je general Petraeus cijeli život proveo u vojsci i zapovijedao američkim misijama u Iraku i Afganistanu. Diplomirao je i kasnije predavao na američkoj vojnoj akademiji na West Pointu, instituciji koja stoji iza mota "Dužnost, čast, domovina". U ovom ciničnom vremenu mnogi bi se možda podsmjehnuli tako staromodnu motu, ili čak bilo kakvom motu ili sloganu, no s kadetima West Pointa nije tako. Kao što im je general Douglas MacArthur naglasio 1962., te tri riječi "grade temeljnu osobnost. Oblikuju vašu ulogu budućih čuvara državne obrane. Daju vam dovoljno snage da znate kad ste slabi i hrabrosti da se suočite sa sobom kad osjetite strah. Uče vas da ovladate sobom prije nego što poželite ovladati drugima; uče vas da imate čisto srce i uzvišen cilj". MacArthurova je retorika uzbudljiva, neki bi rekli i pretjerana. No, vojnici uglavnom vjeruju u te ideale i nastoje živjeti prema njima, kao što građani SAD-a uglavnom vjeruju u uzvišene rečenice u ustavu i pokušavaju ispraviti njihovu pogrešnu primjenu. Petraeus je prekršio osobni kodeks časti i dužnosti prema supruzi i obitelji, a on osjeća da je time iznevjerio i čast i dužnost prema državi. Kad je njegova izvanbračna veza izbila na vidjelo, suočio se sa svojim neuspjehom, preuzeo odgovornost za posljedice i učinio ono što smatra da bi čovjek koji prema domovini osjeća dužnost i čast trebao učiniti.
Pregovarati u dobroj vjeri
Galama oko neukusnih izjava i istraga svakog detalja sve većeg skandala mogla bi potrajati tjednima. U međuvremenu se Amerikanci mogu samo nadati da će njihovi izabrani predstavnici na vlasti pokazati jednaku spremnost da preuzmu odgovornost za svoje neuspjehe, manjkavosti i davanje prednosti stranačkoj pripadnosti pred očitim i hitnim potrebama zemlje. Ti dužnosnici moraju obaviti svoju temeljnu dužnost: vladati. Moraju biti spremni da u dobroj vjeri i s kompromisom na umu pregovaraju o izglasavanju zakona, rješavanju problema, izbjegavanju kriza i gradnji vjere u budućnost. Nadajmo se da njihova predanost obrani ustava neće samo ostati na riječima.
Anne-Marie Slaughter, bivša je voditeljica odjela za planiranje u Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a, profesorica je na Sveučilištu Princeton
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu