Šteta je što Agencija za zaštitu tržišnoga natjecanja nema mogućnost zaštititi ulagače u neovisne tražilice poreznih dužnika od monopola na javne podatke koje sebi prisvaja državna birokracija.
Ovako su ih Ministarstvo financija i Agencija za zaštitu osobnih podataka izgurali s tržišta uz običan blef. S jedne strane mali ulagači u ICT tehnologije, odnosno novu vrstu internetskih tražilica, a s druge država kao ultimativni ulagač i monopolist. Mali poduzetnici nisu imali šanse. Još važnije od pojedinačnih poduzetničkih priča jest to što je državna birokracija zastrašivanjem vlasnika tražilica poreznih dužnika radila protiv interesa svih poštenih građana i poduzetnika koji uredno plaćaju porez. Oni imaju pravo vidjeti tko to ne radi, i to na način koji im je najpraktičniji, jer iz njihova se džepa namiruje taj gubitak. Ako je netko smislio način kako to učiniti razumljivijim, lakše dostupnim i atraktivnijim, i još je pritom pronašao poslovni interes, to bolje. U Hrvatskoj je trenutačno 330.000 nezaposlenih, a državna je birokracija upravo zatrla pet do šest poduzetničkih inicijativa koje su se pojavile same od sebe. Dakle, inicijativa za koju nitko nije morao organizirati ekskluzivni let avionom u neku egzotičnu zemlju, nije morao obećavati da će im otvoriti lukrativne poslove čim počnu stizati milijarde eura iz strukturnih fondova, a Vlada se čak nije morala ni zadužiti u inozemstvu.
Državna administracija mogla bi otvoriti još tisuće sličnih područja u kojima bi se mogle same od sebe pojaviti nove poduzetničke inicijative. Tako bi otvorila tisuće novih radnih mjesta i velik prostor za ulagače u ICT tehnologije.U ožujku je ured za eHrvatsku objavio procjenu da naša birokracija sjedi na informacijskoj imovini, čiji je primjer i popis poreznih dužnika, vrijednoj čak 16 mlrd. kuna. U EU su Velika Britanija, Španjolska i Danska već liberalizirale pristup javnim podacima. Andrew Stott, suosnivač portala Data.Gov.Uk, tvrdi da u EU demonopolizacija javnih podataka stvara tržište vrijedno 40 mlrd. eura. U Španjolskoj je tako otvoreno više od 5000 novih radnih mjesta i stvoreno tržište od 600 milijuna eura. Takav je pristup u članicama EU smanjio liječničke pogreške, povećao točnost javnih servisa, smanjio socijalne izdatke… Sve primjeri rezultata dobrih reformi kakve Hrvatskoj nedostaju. No, u Hrvatskoj monopol na javne podatke ima birokracija i zato je potrebna demonopolizacija.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Za netočnost podataka bi se trebalo odgovarati, neovisno radi li se o državi ili nekom drugom.
Oko osobnih podatak se radi velika fama. Štićeni osobni podatak poduzeća može biti samo patent.
Danas Odvjetnička komora se buni protiv fiskalnih blagajni jer da bi one ugrozile smošaj odvjetnika i stranke, koji se zapravo može odviti nesmetano bez obzira na količinu novca, al svejedno oni tvrde da je to problem.
Lista poreznih dužnika nije možda najbolji primjer, države itekako ima podataka koji bi bili zanimljivi za komercijaliziranje, a nisu privatne prirode ili ne bi trebali biti. I ne samo država već i javna uprava, gradovi, županije.
Ali ono što bi država trebala uvesti, a što očito nema u planu, je elektronički identitet za svakog stanovnika Hrvatske. To bi omogučilo da pojedinci pristupaju privatnim podacima i da ih učine dostupnima samo onima koji bi ih trebali vidjeti. Država bi u tom slučaju trebala omogućiti API i pristup njemu uz odgovarajući identifikaciju. A onda bi privatnici mogli raditi aplikacije jer će ih napraviti jeftinije i bolje od podobnih državnih izvođača.
Slažem se s naslovom, ali ne i sa zaključkom koji se nameće kroz članak – proširiti dostupnost podataka privatnim poduzetnicima. Podaci kojima barata država često su privatni i osjetljivi i ne bi se smjeli davati privatnim firmama. Evo jednog primjera problema – čovjek s ove liste plati dug, MFin ga skine s popisa. Tko mu jamči da će ga i ostali maknuti? Što ako njihove baze nisu usklađene s onom Ministarstva? A to je jednostavan primjer.
Naravno, to znači da bi državna birokracija trebala sama uvesti reda i biti funkcionalnija, što je uz pametno vođenje sigurno moguće.
Uključite se u raspravu