U brodogradilištu 3. maju danas je održan skup radnika na kojem je uprava izvijestila o stanju tvrtke, a gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel prenio informacije iz Ministarstva gospodarstva da će se privatizacija tog brodogradilišta uz pomoć pulskog Uljanika nastaviti.
Izvijestio je to nakon skupa predsjednik Radničkog vijeća brodogradilišta David Bregovac koji je istaknuo kako je Obersnel rekao da se od privatizacije 3. maja s Uljanikom ne odustaje te da se radnici nadaju da to neće ostati na riječima.
Osim Obersnela, na skupu radnika je, iskazaši im potporu, bio i obnašatelj dužnosti primorsko-goranskog župana Vidoje Vujić.
Predsjednik Hrvatske udruge sindikata (HUS) Ozren Matijašević izjavio je da je Obersnel obećao da će riječka gradska uprava dati svu potporu za očuvanje 3. maja i izvijestio o stavu Vlade da se privatizacija nastavi.
Dodao je da su radnici 3. maja spremni sudjelovati i u industrijskim akcijama te da će 22. studenoga sudjelovati na velikom sindikalnom prosvjedu na Markovu trgu u Zagrebu. Kazao je da su sindikati nezadovoljni Vladinom politikom i da se nadaju potpori svih sindikalnih središnjica.
Matijašević je još rekao da radnici traže da se 3. maju omogući sklapanje novih poslova i da 3. maj mora biti dio prerađivačke industrije.
Predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata (SMH-IS) Vedran Dragičević kazao je da je važno to što će se privatizacija nastaviti, kao i da će se, o čemu je govorio riječki gradonačelnik Obersnel, možda ugovoriti novi poslovi. Naglasio je da Vlada mora imati i rezervnu varijantu za rješavanje problema 3. maja.
Glavni povjerenik SMH-IS u 3. maju Juraj Šoljić ocijenio je da je danas iskazano zajedništvo radnika u traženju opstanka 3. maja, da je važno da se ugovoreni poslovi završavaju u rokovima i ugovaraju novi poslovi bez obzira na privatizaciju kako bi se održala likvidnost.
Predsjednik Uprave 3. maja Edi Kučan rekao je posla u 3. maju ima za ovu i vjerojatno za dio sljedeće godine, da je jedna od mogućnosti osiguravanja novih poslova u razdoblju dok se stanje na svjetskom tržište ne poboljša da se grade brodovi za domaće nacionalne brodare, ako se za to pronađe model financiranja.
Kučan je još rekao da su naručitelji brodova koji se grade u 3. maju iskazali zabrinutost zbog nezadovoljstva radnika za koje su čuli, ali da ih je uprava umirila.
Bregovac je na to dodao da nije riječ o buntu, da je održan redovni skup radnika i da se brodovlasnik za svoje narudžbe ne treba brinuti.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Sve je otišlo u nepovrat još 90te. Kontinuirano upropaštavanje industrije i pogodovanje kojekakvim jebivjetrima koji su ju uništili. U Jugi je industrija bila ponos države i radnika koji su u njima radili. Onda se kontinuirano ulagalo
u procese proizvodnje i modernizaciju.. danas? Masa firmi je ostala na tim istim strojevima i nema više para za druge, radnicima se stalno kasni sa plaćama ili im se uopće ne isplaćuju. Na mjestima gdje su prije bile tvornice danas niču kojekakvi trgovački centri.. Ovo danas nije bilo vrijedno rata!
Potpuno razumijem gospodina Kučana (što bi itko drugi mogao reći radnicima na njegovom mjestu u toj sitaciji?). Svaka mu čast!
Ali naši sindikalisti (Matijašević, Dragčević)i drugi dušobrižnici kao da žive na nekoj drugoj planeti. Fali im još samo Nadan Vidošević da im se pridruži!
Malo je tragikomično da od njih opet nismo čuli niti riječi o produktivnosti, konkurentnosti i troškovima rada nego samo jaukanja i žalopojke. Hrvatska kao da je postala “čardak ni na nebu ni na zemlji” pa ju se problematika susjednih evropskih država uopće ne tiče. Zar je moguće da nisu čuli kakva se prašina digla u Francuskoj oko pada njene konkurentnosti, troškova rada i neodlučnosti Francoise Hollande-a da tu poduzme odlučne korake, posebno glede smanjivanja poreza biznisu?
Francuska se, poput Italije, bori da ne potone u ponor deindustrijalizacije (posebno ako Fiatova proizvodnja auomobila ode drugdje). Zato teme konkurentnost, troškovi rada i porezi ne silaze sa prvog mjesta svih javnih rasprava!
Ako su nam Italija i Francuska daleko, pogledajmo što se dešava preko naše istočne granice u Kragujevcu gdje je došlo do napetosti oko 10-satnih smjena četiri puta tjedno kod proizvodnje Fiata 500L. Problem je isti kao i u Mirafiori-u prije godinu dana: američke metode rada kako bi se postigla svjetska produktivnost se teško prihvaćaju. Ali se ipak prihvaćaju, pa je i sam Sergio Marchionne pohvalio srpske sindikate da su “ozbiljniji i odgovorniji od talijanskih”.
Srbija će vjerojatno uspjeti osloniti svoju novu industrijalizaciju na Fiat.
A gdje ćemo biti (ili ostati) mi?
Sve više ovakvih skupova u zadnje vrijeme.
Uključite se u raspravu