Hrvatski poduzetnici nisu dovoljno svjesni važnosti poštivanja pravila tržišnog natjecanja, ističe Gianluca Sepe stručnjak je za tržišno natjecanje i zaštitu potrošača te pravni savjetnik u talijanskoj Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. Pritom hvali napore hrvatske Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja ističući kako agencija nije pokazala bojazan u svojem suočavanju s velikim poduzetnicima.Osim što je sudjelovao u više međunarodnih projekata provođenja politike tržišnog natjecanja u nacionalne pravne okvire, Siepe je devet mjeseci bio savjetnik u hrvatskoj Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) u sklopu twinning projekta Europske unije "Implementacija tržišnog natjecanja i državnih potpora u Hrvatskoj". Talijanski stručnjak gostovat će na konferenciji "Tržišno natjecanje u Hrvatskoj – Europska perspektiva", 7. studenoga u Zagrebu, u organizaciji Američke gospodarske komore u Hrvatskoj i pod medijskim pokroviteljstvom Poslovnog dnevnika.

Možete li dati usporedbu kako zaštita tržišnog natjecanja funkcionira u zapadnoeuropskim državama i državama srednje i istočne Europe? Kolike su razlike?

Što se tiče zaštite tržišnog natjecanja i provedbe antiturstovskih pravila nisam uvjeren da u Europi postoji podjela. U većini svjetskih pravnih sustava isti ekonomski razlozi idu k tome da se postave pravila tržišnog natjecanja kao i pristup njegovoj provedbi. U Europskoj uniji stroga pravila o konvergenciji, donesena Uredbom 1/2003, de facto sprečavaju odstupanja od standarda Europske unije kada nacionalne agencije za zaštitu tržišnog natjecanja primjenjuju članke 101 i 102 Ugovora. Međutim, strateški prioriteti i modeli provedbe mogu se razlikovati od zemlje do zemlje kako bi odražavali specifičnosti nacionalne ekonomije i regulatornih okvira.

Gdje je tu Hrvatska?

Ako uspoređujem Hrvatsku s razvijenim ekonomijama, primjećujem da se kultura tržišnog natjecanja ne širi ni na poslovnu, ni akademsku a ni na pravnu zajednicu. Poduzetnici su često nesvjesni, ili nedovoljno svjesni, temeljnih načela antitrustovskih zabrana i uloge agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Štoviše, lokalna i središnja javna uprava često zanemaruju utjecaj koji postojeći ili predloženi propisi imaju na tržišno natjecanje. Iako su posljednjih godina u Hrvatskoj napravljeni veliki pomaci, staviti tržišno natjecanje, a time i dobrobit potrošača, na politički dnevni red te ga promicati u poslovnim krugovima izazov je koji Hrvatsku očekuje u idućim godinama. A to će rezultirati boljoj usklađenosti i učinkovitijem pravnom okviru.

Možete li ocijeniti situaciju u Hrvatskoj u vezi s tržišnim natjecanjem?

Hrvatska je dovršila proces usklađivanja svojih pravila tržišnog natjecanja s onima koja se primjenjuju na razini Europske unije, stoga je sada zakonodavni okvir u potpunosti usklađen sa standardima EU. Hrvatska Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja učinkovita je i dinamična organizacija u kojoj rade mladi i motivirani profesionalci, te koja se je pod vodstvom Olgice Spevec uspjela etablirati kao referentna točka u hrvatskom institucionalnom poretku. Agencija  je spremna preuzeti nove obveze koje ju unutar Europske mreže za zaštitu tržišnog natjecanja čekaju ulaskom u Europsku uniju. Naravno, vidim prostor i za daljnja poboljšanja u nadolazećim godinama.

Što to moramo poboljšati?

Prije svega potrebna je jača konsolidacija AZTN-ove provedbe na području antitrusta, s posebnim osvrtom na kartele koji su u sukobu s pravilima tržišnog natjecanja. Vjerujem da, u tom smislu, velik poticaj može dati program koji nagrađuje suradnju s Agencijom u njezinim istragama, koja osigurava potpuni imunitet od antitrustovkih kazni. Valja napomenuti kako Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nije pokazala bojazan u svojem suočavanju s velikim poduzetnicima znatne tržišne snage. Međutim, snažan poticaj tržišnom natjecanju ostvarit će se tek kad antitrustovska provedba postane dio javne politike koja će smanjiti zapreke za ulazak na tržište i njegovo otvaranje, iako bi to moglo potkopati postojeću ravnotežu na tržištu. Štoviše, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja morat će poduzeti znatan napor u svojoj podršci reforme tržišnog natjecanja unutar hrvatskoga pravnog okvira koji pruža nepotrebna i nerazmjerna ograničenja slobodnoga tržišnog natjecanja, a na štetu hrvatskih potrošača.

Koje su najčešće povrede tržišnog natjecanja na tržištu Europske unije?

Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja uglavnom se bave kartelima, odnosno tajnim sporazumima među konkurentima kojima određuju cijene, tržišta dionica ili ograničavaju izvoz. Ti namješteni sporazumi – najteža kršenja antitrustovskih pravila – lišavaju potrošače svih koristi koju donosi tržišno natjecanje te rezultiraju višim cijenama, smanjenjem izbora kao i smanjenjem inicijative za inovacijama.

Čime se još bave europski regulatori?

Efekti usmjereni protiv tržišnog natjecanja, također, mogu proizaći i iz drugih vrsta sporazuma između poduzetnika na istoj ili na različitoj razini proizvodnog lanca. Antitrustovski zakon također zabranjuje zloporabu vladajućeg položaja na tržištu, kada tvrtka iskorištava svoju tržišnu moć na štetu potrošača, izravno ili neizravno, kroz isključenje svojih konkurenata s tržišta. To se može dogoditi kroz širok spektar poslovnih praksi od kojih su mnoge, same po sebi, benigne te je upravo zato nužno pažljivo razmotriti neto efekt takve prakse na tržištu prije donošenja odluke o njihovoj zakonitosti.

Koje su kazne za prekršaje tržišnog natjecanja?

Na razini Europske unije kršenje antitrustovskih pravila, koja su utvrđena u člancima 101 i 102 ugovora, može dovesti do velikih novčanih kazni, čak do 10 posto prihoda dotičnog poduzeća. U slučaju kartela nije neuobičajeno da naplaćene kazne koje provodi Europska komisija prelaze milijune eura. Primjerice, tvrtka Intel nedavno je kažnjena kaznom od milijardu eura zbog zloporabe svoje dominantne pozicije na tržištu. Ovlasti koje AZTN ima u Hrvatskoj glede kažnjavanja iste su kao i one Europske komisije. Te iste agencije kontroliraju i koncetraciju nekada samostalnih poduzeća s pretpostavkom da bi se mogla dogotiti povreda tržišnog natjecanja, osobito kao rezultat jačanja njihove dominantne pozicije na tržištu.
Kakva je politika EU glede državnih potpora? U Hrvatskoj, primjerice, većina potpora odlazi na najveće gubitaše, brodogradilišta, željeznice i poljoprivredu, kakva je praksa u EU?
U Hrvatskoj vlada opća zabluda o politici Europske unije oko državnih potpora, odnosno da zakoni Europske unije zabranjuju potpore državnim poduzećima. To doista nije slučaj. Države članice Europske unije znatan dio svojega godišnjeg BDP-a izdvajaju za potpore. Najnoviji podaci pokazuju da je ukupna pomoć, nevezano za financijsku krizu, iznosila 0,6 posto BDP, što je nešto više od 73 milijarde eura. Europska komisija nastoji usmjeriti vladine intervencije prema pravim problemima na tržištu kako bi se uspostavila tržišna ekonomija koja će dobro funkcionirati. Prema tome, države članice se potiče da smanje ukupne potpore i preusmjere ih na ciljeve koji će smanjiti deformacije tržišnog natjecanja.

Što to konkretno znači?

To znači da su države članice učinile znatne napore kako bi preusmjerile potpore prema horizontalnim ciljevima od općeg interesa, kao što su istraživanje i razvoj, ili zaštita okoliša. Poljoprivreda i transport ostaju sektori koji primaju znatna sredstva državne pomoći unutar EU. Prema posljednjim procjenama ona su iznosila više od deset za poljoprivredu i dvije milijarde eura za transport, dok su potpore brodogradnji iznosile 150 milijuna eura.

Koje nas promjene očekuju?

Glavna promjena koja će se dogoditi s vašim ulaskom u Europsku uniju odnosit će se na prijenos odgovornosti u provedbi potpora s Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja na Europsku komisiju, koja će imati isključivo odgovornost za praćenje dodjele državnih potpora.