Narodne ili takozvane domoljubne obveznice ovih su se dana prometnule u hit temu. Vladinu je vrhušku očito nadahnula i nedavna prodaja talijanskih državnih obveznica građanima. Ipak, od 28,4 milijarde kuna, na koliko je Vlada Smjernicama projicirala zaduživanje opće države za pokrivanje deficita i refinanciranje dugova koji stižu na naplatu 2013., glavnina će se zasigurno rješavati s institucionalnim ulagačima.

Jedan plan ili dva?

Da u zaduživanju države Vlada dogodine računa i na građane kao kupce obveznica ministar financija Slavko Linić najavio je još na početku mandata i sad je to samo ponovio. U isto vrijeme, najave prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića više idu k projektnim, a ne "općim" obveznicama. Čačić s tim u vezi već ima i predodžbu o "domoljubnim prinosima" između 6 i 10 posto na ulaganja u njegove projekte. Ostalo je nejasno jesu li to dva paralelna plana. No, mnogi ekonomisti i financijaši u tome razaznaju primjese populizma i oko dometa narodnih obveznica jako su sumnjičavi. "Prema građanima se eventualno može ići s milijardu-dvije kuna obveznica", smatra Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta . U Vladinim Smjernicama o politici financiranja u nadolazećem razdoblju tek se načelno kaže da će biti u znaku smanjenih potreba za financiranjem, a "samo financiranje bit će raspoređeno na domaće i inozemne izvore", s tim da domaći uključuju i privatizacijske primitke. "Realno govoreći, teško da se u priči o narodnim obveznicama govori o pustim milijardama. Za to bi država trebala ponuditi kamatu koja bi sa stajališta logike državnih financija bila dvojbena", kaže ekonomski analitičar Velimir Šonje, ističući kako su tehničke mogućnosti za taj vid širenja kruga investitora na tržištu najmanji problem. Obveznice i drugi dužnički papiri države koji su dosad izdavani ni dosad nisu bili baš nedostupni građanima, i to ne samo posredno, kroz npr. novčane ili obvezničke fondove. Tako je, kad se govori o narodnim obveznicama, razlika ponajprije u sferi marketinškog pristupa, naglašava saborska zastupnica i bivša ministrica financija Martina Dalić. Drugim riječima, dosad se samo nije išlo na aktivno animiranje građana i prilikom izdanja u bankama se nisu otvarali posebni šalteri za upis građanima (s manjim minimalnim ulozima).

Plusevi i minusi

Za Dalić je ključna stvar što se time zapravo ne mijenja raspoloživi novac za ekonomiju. Takva bi akcija, makroekonomski  gledano,imala smisla kad bi izvukla neki novac koji je izvan sustava, u raznim inačicama madraca. A to je veoma upitno. U suprotnom se, uz pretpostavljeni stimulativan prinos, samo prelijeva depozitni potencijal. A budući da organiziranje mreže za upis obveznica implicira dodatni trošak aranžera, izvjesno je da bi za državu takav projekt ispao skuplji. Kao jedan od argumenata "za" obično se ističe da bi zarada građana na obveznicama ipak ostala u zemlji, kroz veću potrošnju. No, postoje i neki manje pozitivni efekti. U prvom redu to je istiskivnje privatnog sektora na kreditnom tržištu. Ono bi se  moglo kompenzirati većom cijenom depozita, ali to znači i kredita. U konačnici je ukupni neto efekt upitan. Prisjećajući se nekih ranijih akcija države u kojima se građanima nudila dobra "zarada bez rizika" jedan financijaš kaže da se stvari pritom svode na transfer novca od poduzetnika i radnika na ljude s puno novca koje se ne stimulira na poduzetništvo već na rentijerstvo.    

Prinos & rizik

Što je bolje, obveznice ili štednja?

Kako nijedna priča o prinosima nije potpuna bez dimenzije rizika (od valutnog tečaja do inflacije), nisu to ni narodne obveznice. Prinos od, primjerice, fiksnih 6% je relativno dobar u odnosu na kamate na standardnu oročenu štednju. No, taj se prinos sigurno dobiva ako se obveznica drži pet, sedam ili 10 godina tj. do dospijeća, a unutar tog razdoblja mogu se unovčiti po tržišnoj cijeni koja može povećati, ali i nagristi zaradu.

Prinosi na državni dug relativno visoki

U situaciji kad su prinosi na državni dug relativno visoki, može se računati da je veća vjerojatnost da se za godinu, dvije, tri na narodnim obveznicama ostvari i kapitalna dobit (pogotovo s obzirom na EU perspektivu Hrvatske), ali to je ipak samo vjerojatnost.  

Takve akcije imaju smisla ako bi izvukle novac koji je u raznim inačicama madraca, u suprotnom se samo prelijeva depozitni potencijal

Martina Dalić, bivša ministrica

Nije to priča o pustim milijardama, Za to bi država morala ponuditi kamatu koja bi sa stajališta logike državnih financija bila dvojbena

Velimir Šonje, ekonomski analitičar