Od praskozorja industrijskoga doba neprestano je prisutan strah da će tehnološki napredak uzrokovati masovnu nezaposlenost. Dvjesto godina zapanjujućih inovacija od početka industrijskog doba rezultiralo je porastom životnog standarda bez znatnijega rasta trenda nezaposlenosti. Naravno, bilo je i ima problema, razdoblja stravične nejednakosti i sve užasnijih ratova. No, u prosjeku ljudi diljem svijeta žive dulje i zdravije te manje rade.Ubrzanje tehnološkog napretka ne može se poreći, a zbog toga bi moglo doći do puno ozbiljnijih promjena. Slavni ekonomist Wassily Leontief 1983. izrazio je zabrinutost činjenicom da su tehnološke promjene tako brze, čemu se brojni radnici ne uspijevaju prilagoditi, pa će zbog toga postati zastarjeli i nepotrebni, poput konja nakon rasta popularnosti automobila. Jesu li milijuni radnika već na putu prema figurativnoj klaonici?

Prvaci zadovoljni učitelji

S obzirom na neprestani rast plaća radnika u Aziji, upravitelji tvornica već traže mogućnosti kako ih zamijeniti robotima, čak i u Kini. Grubom računicom dolazi se do brojke od pet do deset milijuna ljudi koji će svake godine ostajati bez posla zbog tehnoloških promjena. Srećom, tržišna ekonomija zasad se pokazala zapanjujuće fleksibilnom kad je riječ o apsorpciji posljedica tih promjena. Poučan primjer nalazimo u svijetu profesionalnog šaha: 70-ih i 80-ih godina vladao je strah da će igrači postati nepotrebni ako i kada računala počnu igrati bolje od ljudi. U vrlo kratkoj partiji 1997. IBM-ovo je računalo Deep Blue porazilo svjetskog prvaka Garija Kasparova. Ubrzo su sponzori prestali isplaćivati milijune dolara za održavanje svjetskih prvenstava u šahu. Pitali su se nije li računalni svijet dokazao da je vrhunaravni prvak.Danas nekolicina majstorskih igrača i dalje živi od šaha, ali ne zarađuju ni približno koliko na vrhuncu slave, dok, uzimajući u obzir stvarne brojke, drugorazredni igrači na turnirima zarađuju puno manje nego u 70-ih. Unatoč tome, došlo je do zanimljiva prevrata: danas puno više ljudi živi od profesionalnog bavljenja šahom nego ikada prije. Djelomično zahvaljujući dostupnosti računalnih programa i internetskih partija, među mladima u mnogim zemljama dogodio se pravi mali šahovski procvat. Danas na tisuće igrača dobro zarađuju poučavajući mlade šahu. U Americi dobri učitelji šaha zarađuju između 100 i 150 dolara po satu, ili čak više. To je jedan od primjera u kojima je tehnologija možda čak i pridonijela ravnopravnijim prihodima…

Bolne promjene

No, tehnološke promjene nemaju samo pozitivnu stranu, a promjene znaju biti i bolne. Iako nezaposleni radnik tvornice automobila iz Detroita možda jest sposoban prekvalificirati se za medicinskog tehničara, nakon niza godina ponosa na svoj posao vjerojatno oklijeva pri donošenju takve odluke. Poznajem šahovskog velemajstora koji se prije 20-ak godina dičio svojim uspjesima i svotama koje je osvajao na turnirima. Zakleo se da nikada neće učiti djecu "kako konjić skakuće". No, danas se bavi baš time i više zarađuje poučavanjem nego što je ikada zarađivao kao aktivni igrač. Ipak je i to bolje od figurativne klaonice.Narav tehnoloških promjena mogla bi se pokazati prilično drukčijom, pa bismo s oprezom trebali izvoditi zaključke iz prethodna dva stoljeća. Ubrzanim tehnološkim razvojem čovječanstvo će se suočiti s kompleksnijim gospodarskim i moralnim pitanjima. Unatoč ubrzanju tehnoloških promjena, ništa ne daje naslutiti da će nezaposlenost u sljedećih nekoliko desetljeća znatno porasti. Određeni porast nezaposlenosti kao posljedica ubrzanih tehnoloških promjena neupitan je, osobito na mjestima poput Europe, gdje niz krutih propisa onemogućuje nesmetanu prilagodbu. No, zasad bismo visoku stopu nezaposlenosti iz posljednjih nekoliko godina ipak trebali pripisivati financijskoj krizi. Mi ljudi ipak nismo konji(ći).

© Project Syndicate, 2012. 

Kenneth Rogoff , profesor je ekonomije i javne politike na sveučilištu Harvard, bio je glavni ekonomist u MMF-u