Žudnja za nezavisnošću oduvijek tinja u prosperitetnoj Kataloniji, ali se rasplamsala usred gospodarske krize koja je oslabila središnju vlast u Madridu i dala krila nacionalistima koji su osjetili da je kucnuo trenutak da raskrste sa Španjolskom. Na ruku im ide to što je na državnoj razini na vlasti desničarska Narodna stranka (Partido popular), koju Katalonci i druge nacionalne manjine poput Baska i Galijaca s pravom doživljavaju neprijateljem regija. Kataloncima je kao povod za zaoštravanje s narodnjačkom vladom poslužilo odbijanje premijera Mariana Rajoya da ovoj regiji odobri fiskalnu autonomiju kakvu ima Baskija. Nakon Rajoyeva odbijanca, Mas se vratio u regionalni parlament i potegao omiljeni argument: Katalonija kao bogata regija u državni proračun daje mnogo više nego što od nje dobiva te je dakle na gubitku dokle god je dio Španjolske. 

Parlament je oduševljeno prihvatio Masov argument i sazvao prijevremene izbore za 25. studenoga, na kojima se nacionalistički blok predvođen vladajućom koalicijom Konvergencija i savez (Convergéncia i Unió) nada postići još uvjerljiviju većinu. Ostvari li se to, parlament će u iduće četiri godine organizirati referendum o nezavisnosti, koji vjerojatno neće sadržavati riječi independéncia (nezavisnost) ili "separació" (odvajanje), nego još lukaviju formulaciju. Prema barcelonskom dnevniku La Vanguardia, Mas će predložiti pitanje "Želite li da Katalonija postane nova članica Europske unije". Tko zna hoće li birači uočiti ironiju sadržanu u tom pitanju jer članstvo u EU upravo je želja koja se Kataloncima neće ostvariti kako god glasovali na referendumu. Naime, kao nezavisna država Katalonija bi ne samo ostala bez španjolskog tržišta, već bi automatski ispala iz Europske unije, eurozone, šengenskog režima, NATO-a i Ujedinjenih naroda.

Okrutne igre s vetom

Zagovornici katalonskog odcjepljenja u svoj prilog navode kako su Hrvati, Slovenci, Česi, Slovaci ili Ukrajinci unatrag dva desetljeća stekli nezavisnost. Međutim, za razliku od istočnoeuropskih naroda, koji su proglašenjem nezavisnosti napustili samo nefunkcionalne federacije iz kojih su željeli izaći, Katalonci bi bili izgurani i iz asocijacija od kojih danas imaju koristi, a u koje bi se vrlo teško vratili kao zasebna država. Vrata Europske unije, eurozone i NATO-a ostala bi zatvorena za Kataloniju dokle god bi to Madrid želio. Bi li Hrvatska imala izgleda ući u EU ili NATO da Srbija ima pravo veta? Odgovor je kristalno jasan. Zašto bi onda Španjolska bila išta popustljivija prema svojoj odbjegloj pokrajini? A Španjolska nije jedina koja bi mogla minirati katalonska nastojanja za pridruženje Europskoj uniji i Euroatlantskom savezu. Protiv bi vjerojatno glasovali i Ujedinjeno Kraljevstvo i Belgija, čije se središnje vlasti također suočavaju sa separatističkim regijama – Škotskom, odnosno Flandrijom. Tako bi se tri utjecajne kraljevine mogle unedogled poigravati s nadobudnim kandidatima za EU i NATO, još okrutnije i djelotvornije nego što mala Slovenija čini Hrvatskoj. Proteklih su tjedana Kataloncima stigla upozorenja s nekoliko adresa. Dopredsjednik Europske komisije Joaquin Almunia, slučajno Španjolac, potvrdio je ono o čemu katalonski separatisti šute: prema propisima Europske unije, nezavisna Katalonija ne može naslijediti španjolsko članstvo ni u Uniji ni u eurozoni. I ministar pravosuđa Alberto Ruiz-Gallardon naglasio je pred skupinom katalonskih poduzetnika da bi proglašenjem nezavisnosti Katalonija izašla iz eura i izgubila pristup španjolskom tržištu. Premijer Mariano Rajoy na skupu je u Baskiji – još jednom autonomnom zajednicom u kojoj je separatizam jak – poručio da bi se "onaj tko napusti Španjolsku našao na ničijoj zemlji i osuđen na ništavilo."

Triput zaduženija od Hrvatske

Oglasili su se i gospodarski stručnjaci. Skupina koju je konzultirao dnevnik ABC izračunala je da bi Katalonija u nezavisnost zakoračila opterećena dugom od 145 milijardi eura, od čega 45 milijardi otpada na vlastiti regionalni dug, a 100 milijardi na jednu petinu španjolskoga državnog duga, koja bi joj bila prikvačena u sklopu sukcesije. Takav bi dug bio teško breme za 7,5 milijuna ljudi koji žive u Kataloniji. Naravno, nova bi se država mogla i oglušiti na dugove, ali to je ne bi učinilo osobito omiljenom kod financijskih institucija, kojima bi pokušala prodati obveznice. Upozorenja koja stižu iz Madrida, Bruxellesa i medija zasad ne obeshrabruju katalonski separatistički blok pa je Mas nastavio zavaravati svoje biračko tijelo. Tako je u La Vanguardiji iznio da se Katalonija "neće odvojiti (od Španjolske) jer će nakon procesa (osamostaljenja) biti članica Europske unije zajedno sa Španjolskom. Što znači odvajanje tamo gdje postoji zajednička valuta, gdje nema granica ni carinskih davanja, gdje ljudi i kapital mogu slobodno kružiti? Zato ja kažem da se ne radi o odvajanju, već o emancipaciji." Čak i kad ga novinari otvoreno pitaju za komentar na izjave španjolskih i europskih dužnosnika, koji opominju na opasnost od katalonske izolacije, Mas okoliša i odgovara sasvim iracionalno: "Ako nas upozoravaju, to znači da već prihvaćaju mogućnost da Katalonija bude nezavisna. Idemo dobrim putem."

Poduzetnici u panici

Dok ankete pokazuju da više od 50 posto Katalonaca podržava zamisao o samostalnoj državi, katalonska će vlada imati teži posao uvjeriti regionalne poduzetnike koji strepe od mogućnosti gubitka španjolskog tržišta. Ekonomisti predviđaju da bi iz Katalonije pobjeglo više od 1300 poduzeća te da bi bilo izgubljeno 135.000 radnih mjesta. Jedan od prvih velikih poduzetnika smještenih u Kataloniji, koji se uzjogunio pri pomisli na odcjepljenje, jest Jose Manuel Lara, predsjednik divovskoga izdavačkog poduzeća Planet. Kako je objavio dnevnik El Pais, Lara je osobno Arturu Masu rekao da će napustiti Kataloniju postane li ona nezavisna. "Ne postoji ni jedno nakladničko poduzeće koje ima sjedište u stranoj državi u kojoj se govori drugi jezik. To bi bilo apsurdno. Sjedište (Planeta) moralo bi se preseliti u Zaragozu, Madrid ili Cuencu", poručio je Lara, koji je ujedno predsjednik medijske kompanije Grupo Antena 3."Nezavisnost je potpuno nemoguća", rekao je isti biznismen u intervjuu radiju ABC Punto. "Mas je pao pod utjecaj svojeg okruženja i stvara nerealna očekivanja kod naroda iako se danas između 60 i 80 posto Katalonaca osjeća podjednako Španjolcima i Kataloncima. Ljudi koji ga savjetuju su vrlo nervozni, a situacija u kojoj se nalazimo zahtijeva razmišljanje, spokoj i odmjerenost", dodao je Lara. Mas, naravno, ne nudi poduzetnicima rješenja, već im samo poručuje da se moraju "prilagoditi dubokim kulturnim promjenama koje su zahvatile Kataloniju s jačanjem pokreta za suverenitetom."

Dvosmislenost kao adut

Jedini Masov ustupak poduzetnicima semantičke je prirode. Ni pred njima ni pred vlastima u Madridu ne upotrebljava riječ nezavisnost, već dvosmislene izraze poput "suverenitet" i "vlastita država". Jer vlastita država ne mora nužno biti nezavisna kao što je slučaj s teritorijalnim jedinicama koje tvore Sjedinjene Američke Države, Njemačku, Austriju i druge federacije. Dvosmislenosti s kojima Mas barata mogle bi biti znak da središnja separatistička stranka Konvergencija i savez još nije na čistu hoće li pokušati osvariti punu nezavisnost, ili se izboriti za još viši stupanj autonomije za Kataloniju unutar Španjolske. Ako katalonski nacionalisti žele održati sve opcije otvorenima, onda su te dvosmislenosti dobar način čuvanja vlastitog obraza. Kako se god rasplete kriza, uvijek će moći reći da su dobili "baš ono čemu su od početka težili". Čak ni u idealnom slučaju mirnog, s Madridom usuglašenog odcjepljenja, najradikalniji katalonski nacionalisti ne bi bili zadovoljni: današnja autonomna zajednica Katalonija ne predstavlja ni polovicu svih Katalonskih zemalja (Paísos catalans), teritorija na kojima se govori katalonski i koje gorljivi nacionalisti žele uključiti u buduću samostalnu državu. Izvan velike Katalonije ostale bi autonomne zajednice Valencia i Baleari, zatim Sjeverna Katalonija, koja pripada Francuskoj, i dakako nezavisna država Andora, visoko u Pirinejima i daleko od frke u podnožju planinskog masiva.

Osobna karta

Bitno o Kataloniji
Izvorno ime: Catalunya
Status: autonomna zajednica unutar Španjolske
Stanovnika: 7,5 milijuna
Površina: 32.000 km2
Jezici: katalonski, kastiljski (španjolski)
Predsjednik vlade: Artur Mas (56)
Zastava: žuto-crvene pruge
Himna: Els segador (Kosci)
Nacionalni ples: sardana

Talentirana 'nacija'

Slavni Katalonci
Salvador Dalí (slikar)
Antoni Gaudí (arhitekt)
Joan Miró (arhitekt)
José Carreras (tenor)
Pau Casals (čelist)
Jacint Verdaguer (pjesnik)
Joan Manuel Serrat (glazbenik)
Ferrán Adriá (kuhar)
Joan Laporta (političar, nogometni dužnosnik)
Josep Guardiola (nogometni trener)
Xavi Hernández (nogometaš)
Carles Puyol (nogometaš)
Gerard Piqué (nogometaš)
Pau Gasol (košarkaš)
David Ferrer (tenisač)
Arantxa Sánchez-Vicario (tenisačica)
Mateo Garralda (rukometaš)
Manel Estiarte (vaterpolist)

Sportska 'nacija'

Hoće li Barca ostati u Španjolskoj?

Velik broj najpoznatijih Katalonaca dolazi iz svijeta sporta. FC Barcelona je jedno od najpoznatijih svjetskih sportskih društava, koje objedinjuje vrlo uspješnu nogometnu, košarkašku, rukometnu i hokejsku momčad. Ironično, i sudbina FC Barcelone bila bi neizvjesna u slučaju katalonskog odcjepljenja. Klupsko vodstvo tvrdi da će nastaviti natjecati se u španjolskim ligama, no za to bi bilo nužno postići sporazum sa Španjolskim nogometnim savezom, čiji propisi zasad ne dopuštaju sudjelovanje inozemnih klubova. Alternativa je pridruženje francuskoj ligi, u kojoj se natječe jedan formalno strani klub – AS Monaco. Najgori bi rasplet bio nastup u nezavisnom katalonskom prvenstvu koje bi po snazi bilo usporedivo s Prvom hrvatskom nogometnom ligom.