Moram odmah na početku reći da mi je neobična medijska pažnja koju smo dobili ove godine, vezano uz nagrade poput „Zlatne kune“ i projekte koje smo pokretali. Mono je ušao u desetu godinu postojanja, i sve donedavno ni susjedi u kvartu nisu bili baš načisto čime se to bavimo – jedino je broj ljudi koji svakodnevno dolaze u tvrtku rastao iz godine u godinu. Marketing i PR nam nisu bile jače strane, a poslovna filozofija se svodi na uporan i marljiv rad bez proizvodnje hype-a i prodaje magle.

Jezgra današnje tvrtke je formirana u Osijeku prije 16 godina, u jednom sasvim drukčijem okruženju. Tada smo igrom slučaja kolega Žarko Gajić (današnji suvlasnik i član uprave) i ja počeli raditi u danas ugašenoj tvrtki koja se bavila svim i svačim, pa je nekom logikom ušla i u trgovinu hardverom i proizvodnju softvera. Ekipa je bila odlična, puna želje za radom i dokazivanjem. Mi smo generacija entuzijasta koja je počela učiti programirati na Commodore-ima i Spectrum-ima, "visila" na BBS-ovima, pamti internet iz vremena prije WWW-a i snalazila se kako zna i umije da dođe do stručne literature i kontakata. Rat je tek završio, regija je bila u gospodarskom kolapsu (što je nažalost manje-više ostala konstanta kroz sve ove godine), a i mi, ruku na srce, nismo imali nekog poslovnog iskustva. Naoružani samo fakultetskim diplomama i velikom željom za radom i učenjem, ali bez jasne vizije i plana u vodstvu tvrtke, nekoliko smo godina radili razne specijalizirane poslovne aplikacije. Softver je postajao sve bolji, ali financijski pokazatelji tvrtke nisu.  Iako nismo imali vlasničke udjele, tvrtku smo doživljavali kao našu i tako se i ponašali. Bez obzira na rad po minimalno 10 sati dnevno, uskoro postaje jasno da situacija postaje bezizlazna . Nažalost, o realizaciji nekih naprednijih ideja i projekata o kojima smo razmišljali nije moglo biti ni govora. I danas se sjećam dugih rasprava na temu „što dalje“ i – blago rečeno – nevesele atmosfere. Ipak, bilo je to dragocjeno iskustvo koje nam danas omogućava da malo šire gledamo na probleme s kojima smo suočeni.

Odgovor na gore spomenuto „što dalje“ je bilo osnivanje Mono d.o.o. u proljeće 2003. Neposredno prije toga, pridružuje nam se i treći današnji suvlasnik, Jasmin Muharemović. Sva trojica smo tipični inženjerski tipovi, i nikada se nismo vidjeli kao neki veliki biznismeni – zapravo, bili smo čudna mješavina poduzetnika iz poriva (znajući točno što i kako želimo raditi) i nužde (jer drugog izbora nije bilo, a nismo se vidjeli u velikim državnim tvrtkama). Znali smo da na lokalnom tržištu nemamo velikih šansi, bez poslovnih i političkih veza, i uz premalu potražnju za rješenjima koja smo željeli raditi. S druge strane, o investitorima, VC fondovima i poslovnim anđelima smo samo čitali, i tada je to zvučalo kao čista znanstvena fantastika. Mono pokrećemo radeći na starom hardveru kojeg smo dobili umjesto zadnje plaće u bivšoj tvrtki, radeći za minimalac, u potkrovlju od nekih 50ak kvadrata.

Odmah krećemo u razvoj alata i komponenata za izradu Web aplikacija, počinjemo sa online prodajom i stvari se polako pomiču s mjesta. Konkurencija je oduvijek bila žestoka, ali mi se pokušavamo dokazati kroz kvalitetu i beskompromisnu korisničku podršku. Kad vas uspoređuju s timovima od nekoliko stotina programera iz npr. Indije koji rade za godišnje plaće od tek nešto više od 10ak tisuća dolara bruto, morate imati nešto po čemu se izdvajate.  Naravno, i ovdje vrijedi ona stara „koliko para, toliko muzike“: kvaliteta proizvoda i usluga koju takva konkurencija nudi je redovito proporcionalna njihovoj cijeni.  To nam ostavlja prostora da se nametnemo kvalitetom, pa iako nitko nije savršen, podrškom vrlo brzo rješavamo eventualne probleme.  I danas često dobivamo poslove kod klijenata koji bilježe višestruke neuspješne pokušaje realizacije svojih ideja, privučeni olako danim obećanjima i procjenama raznih outsourcing tvrtki. Jednog od najvećih partnera iz SAD-a dobivamo odgovorom na slučajan telefonski poziv u 8 navečer, gdje mu u kratkom razgovoru rješavamo neposredan problem. Zadovoljan našim znanjem i ponašanjem, isti nam partner nudi rad na pilot projektu, gdje im izrađujemo kompleksan  sustav za Web scheduling medicinskog osoblja u roku od 2 mjeseca, nakon što su potrošili 2 godine na neuspješne pokušaje. Proces razvoja iole složenije aplikacije zahtjeva odgovarajuću organizaciju i pristup vođenju projekata, i mi se trudimo stalno usavršavati znanja iz tog područja. 

Nakon isporuke prvih aplikacija „po narudžbi“, zadovoljan partner nas preporuča svojim poslovnim kontaktima, te uskoro radimo čitav skup medicinskih aplikacija za američko tržište – od billing sustava za financijsko praćenje poslovanja i naplatu usluga, do aplikacije za praćenje vitalnih znakova pacijenta tijekom operacije. Iza toga dolazi cijela serija specijaliziranih aplikacija: od bankarskog sustava koji smo radili za američki Small Business Administration, aplikacija za industriju zapošljavanja po cijelog Europi, do softvera koji smo radili za organizacije pod okriljem UN-a u Jordanu i Iraku. Posebno smo ponosni na onih nekoliko domaćih referenci koje imamo, koje su prije svega dokaz da i u Hrvatskoj postoji prostor za napredna rješenja i ljudi koji su spremni za zajednički rad na tim rješenjima.

Usporedo s navedenim, ne želeći se oslanjati samo na prihode od klasičnog outsourcinga, radimo i softver za upravljanje sadržajem i izradu društvenih mreža pod nazivom MonoX. Danas je povrh njega izrađeno stotine Web aplikacija širom svijeta, od portala za grupnu kupovinu i društvenih mreža za zapošljavanje ili spajanje poduzetnika i investitora, do aplikacija za trgovanje dionicama. Specijalizirane društvene mreže – ili neke komponente takvih sustava – su proizvodi za koje su nam korisnici trenutno najviše "zagrijani".

Unazad nekoliko godina uočavamo zanimljivu nišu unutar farmaceutske industrije, te proizvodimo skup aplikacija pod nazivom eCTD Office kojima se olakšava postupak registracije novih lijekova. Koriste ga velika imena, poput Novartisa, Pfizera, Sanofi Aventisa, i sličnih. U Hrvatskoj pokrećemo portal za zapošljavanje Poslomat.hr, koji potiče aktivniju interakciju između poslodavaca i posloprimaca, koji je od početka prepoznat kao nešto novo i inovativno. Usprkos tome, i nakon pola godine od pokretanja, svakodnevno moramo korisnicima tumačiti da je osnovni servis zaista potpuno besplatan za obje strane. Izgleda da se, za razliku od svih stranih tržišta na kojima smo radili, kod nas se uvijek traže temelji za nekakve trikove i teorije zavjere.

Ove godine započinjemo s prodajom novog rješenja baziranog na "digitalnoj olovci". Radi se o inovativnom rješenju za rad sa svim vrstama obrazaca, prikladnom za primjenu u svim okruženjima. Krajni korisnik može koristiti najstariji način unosa podataka – olovku i papir – a tehnologija koju nudimo rješava sve probleme oko digitalizacije, prepoznavanja, prijenosa i obrade podataka. Paralelno radimo na novoj generaciji Web alata za razvoj društvenih mreža i upravljanje sadržajem.

Prije nekoliko godina pokrećemo projekt za koji dobivamo sredstva iz EU fondova, kao prva domaća IT tvrtka. Selimo se u prikladniji prostor, i trenutno zapošljavamo 22 djelatnika. Ne mislimo se zaustaviti na tom broju, ali imamo dosta problema s pronalaženjem odgovarajućeg kadra, jer su obrazovni programi još jako udaljeni od naših potreba. Usprkos tome, i dalje postoje izuzetno kvalitetni pojedinci – mi smo uz malo sreće pronašli neke od njih, i kad kažem da sami ponosan na ljudske i stručne kvalitete članova tima, to svakako nije samo fraza. Uz sve zajedničke planove i vizije, bez njihovog znanja i rada ništa ne bi bilo moguće.

U želji da pronađemo još takvih ljudi i motiviramo ih za rad u struci, ove godine zajedno s kolegama iz četiri osječke IT tvrtke pokrećemo projekt Osijek Software City. Nadamo se da ćemo na taj način nastaviti trend razvoja kako naše, tako i ostalih tvrtki, i dokazati da se i iz "provincije" (što je uvijek bio mentalni, a ne geografski pojam)  može vrlo uspješno poslovati na svjetskom tržištu.  Ako barem malo promjenimo negativan i depresivan stav po kojemu je uvijek netko drugi kriv za sve naše ekonomske i ine probleme, i potaknemo mlade ljude na aktivnost, rad i stvaranje – uspjeli smo.