U travnju 2011. upozorio sam javnost na to da nam prijeti pad robnog izvoza u eurozonu. Prognoza se ostvarila: prema podacima Eurostata, realni robni izvoz iz Hrvatske u eurozonu u prvoj polovici 2012. pao je 7,3 posto u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine. Pad hrvatskog robnog izvoza odražava smanjenje ukupne potražnje u eurozoni. Krizu potražnje u eurozoni predvidio sam na temelju kretanja rasta novčane mase. Naime, analiza podataka iz prethodnih nekoliko godina pokazuje da kretanje rasta realnog robnog uvoza u eurozonu slijedi kretanje rasta novčane mase sa zaostatkom od otprilike tri kvartala. Budući da je već u travnju 2011. bilo poznato da rast novčane mase znatno usporava, moglo se lako predvidjeti da će u 2012. doći do pada uvoza. Riječ je, dakle, o jednostavnom monetarističkom modelu pomoću kojeg sam predvidio novu krizu potražnje u eurozoni.

Danak politici ECB-a

Zanimljivo je da takve negativne prognoze tijekom 2011. nisu prevladavale među analitičarima. Naprotiv, prevladavao je optimizam. Tako je, primjerice, Međunarodni monetarni fond (MMF) u lipnju 2011. povećao prognozu gospodarskog rasta u istoj godini. Reagirajući na to, tvrdio sam da će doći do usporavanja. U rujnu 2011. MMF je prognozirao da će eurozona u sljedećoj godini ostvariti rast realnog BDP-a od 1,1 posto. Reagirao sam kontraprognozom da će gospodarski rast u 2012. biti negativan. Moja se prognoza ostvaruje: u prvom se kvartalu realni BDP nije povećao, a u drugom je pao 0,5 posto. Eurozonu je, dakle, zahvatila nova gospodarska kriza.Zašto se usporio rast novčane mase u eurozoni? Napominjem da je riječ o drastičnom padu stope rasta novčane mase (M1) sa 11,4 posto u prvom kvartalu 2010. na samo 1,4 posto u trećem kvartalu 2011. On odražava ponajprije restriktivnu monetarnu politiku Europske središnje banke (ECB) koja je podigla referentne kamatne stope u travnju i srpnju 2011. u namjeri da smanji inflatorne pritiske. ECB je smatrao da prijeti opasnost od "prelijevanja" rasta cijena uvozne nafte i poljoprivrednih proizvoda u rast plaća i cijena domaćih proizvoda. Podizanje kamatnih stopa trebalo je umanjiti domaću potražnju i spriječiti da se neprihvatljivo visoka inflacija ustali. U pitanje opravdanosti i odmjerenosti takve politike ovdje ne mogu ulaziti. Osim što je izazvala novu gospodarsku krizu, restriktivna monetarna politika pridonijela je širenju i zaoštravanju krize javnih dugova u južnoeuropskim zemljama. Na takav zaključak upućuje primjer Italije, odnosno kretanje relativnog prinosa na talijanske dugoročne državne obveznice. Došlo je do povećanja razlike (engl. spread) između prinosa na talijanske i njemačke dugoročne državne obveznice sa samo 1,50 postotnih bodova u travnju na čak 5,19 postotnih bodova u studenom 2011. Kriza javnog duga u Italiji prešla je, dakle, iz blagog oblika u oštri nakon što je ECB pogao kamatne stope.

Rast inozemne potražnje

Gospodarsku krizu u eurozoni znatno je ublažila inozemna potražnja. Robni izvoz iz eurozone u azijske zemlje, Rusiju i SAD rastao je u prvoj polovici 2012. po razmjerno visokim stopama. Osobito je visok bio rast inozemne potražnje za luksuznim osobnim vozilima, od čega je veliku korist imala Njemačka kao vodeći proizvođač takvih automobila. Da nema rasta inozemne potražnje, aktualna gospodarska kriza u eurozoni bila bi jednako duboka kao prethodna kriza u 2009. Usput rečeno, prethodnu krizu također je izazvao ECB podizanjem kamatnih stopa, odnosno drastičnim usporavanjem rasta novčane mase u namjeri da smanji inflacijske pritiske. Nakon što su gospodarska i dužnička kriza zaprijetile raspadom eurozone, te nakon promjene na njegovu čelu, ECB je snizio kamatne stope u studenom i prosincu prošle, te u srpnju ove godine, i to na najnižu razinu u svojoj povijesti. Rast novčane mase ubrzao se na 5,1 posto u kolovozu, što je dobro, ali nije dovoljno za oporavak domaće potražnje. Dužnička kriza donekle se smirila nakon što je ECB početkom rujna uveo mogućnost neograničene (ali uvjetne) kupnje državnih obveznica.Što se tiče prethodnih gospodarskih kretanja u Hrvatskoj, pad robnog izvoza i otežan pristup stranim kreditima zbog dužničke krize doveli su do smanjenog priljeva eura, a time su ojačali i pritisci u smjeru slabljenja tečaja. Na takve pritiske reagirala je Hrvatska narodna banka (HNB) intervencijama na deviznom tržištu. Od siječnja do svibnja 2012. HNB je intervenirao četiri puta kako bi "obranio" tečaj. Prodajom eura iz deviznih pričuva središnja je banka povlačila domaći novac iz optjecaja. Stoga se novčana masa (M1) smanjila 2,0 posto u prvom kvartalu i 3,2 posto u drugom kvartalu, što je pridonijelo padu domaće potražnje. Gospodarska kriza u zoni eura djelovala je, dakle, ne samo na hrvatski izvoz već, preko tečajne politike, i na domaću potražnju. Ukupni rezultat je pad realnog BDP-a od 1,3 posto u prvom i 2,2 posto u drugom kvartalu.Pad proizvodnje donijet će, sa zaostatkom od otprilike dva kvartala, i daljnji pad zaposlenosti. Stoga očekujem da će smanjenje zaposlenosti u četvrtom kvartalu ove godine iznositi oko dva posto. Podsjećam da se u Hrvatskoj od 2008. do 2011. broj zaposlenih smanjio 9,2 posto. Da bi se u nekom kvartalu zaustavio pad broja zaposlenih u pravnim osobama i obrtima, potreban je prosječan rast realnog BDP-a od najmanje 1,1 posto u tri kvartala koja mu prethode.

Velike investicije i priljev eura

Može li hrvatska Vlada promijeniti predznak gospodarskih kretanja? Vlada pokreće velike javne investicije financirane uglavnom stranim kreditima. Ako se bitno poveća priljev eura i tako nastanu pritisci u smjeru jačanja tečaja, središnja banka morat će reagirati otkupom eura i stvaranjem domaćeg novca, što će pozitivno utjecati na domaću potražnju. Osim stranih kredita, priljevu eura može pridonijeti prodaja tvrtki u državnom vlasništvu, davanje autocesta i druge infrastrukture u koncesiju itd.Uspješna turistička sezona i nešto povoljnije financijske okolnosti u eurozoni već su doveli do jačanja tečaja kune i HNB-ova otkupa eura. Središnja je banka 19. rujna otkupila 58 milijuna eura i tako stvorila 430 milijuna kuna. Smjer daljnjih gospodarskih kretanja u velikoj mjeri ovisi o tome hoće li se nastaviti značajan priljev eura i stvaranje domaćeg novca.

Darko Oračić, analitičar je kretanja u gospodarstvu i na tržištu rada iz Zagreba