Bar kodovi na proizvodima koji na blagajnama supermarketa znatno štede vrijeme pri kupnji i prodaji, postali su svakodnevica. Ipak, bar kodovi u Hrvatskoj nisu bili obavezni, a dok se hrvatske tvrtke spremaju na ulazak na tržište Europske unije, oni su jedan od glavnih preduvjeta za međunarodnu trgovinu. Upravo stoga u srijedu će u zagrebačkom hotelu Westin GS1 Croatia – Hrvatsko udruženje za automatsku identifikaciju, elektroničku razmjenu podataka i upravljanje poslovnim procesima i Hrvatske udruge poslodavaca organizirati Međunarodnu konferenciju o elektroničkom poslovanju, pod medijskim pokroviteljstvom Poslovnoga dnevnika, s ciljem upoznavanja s prednostima i koristima koje donosi primjena globalnih GS1 standarda i rješenja u poslovnim procesima. Svi zainteresirani za konferenciju mogu više informacija dobiti na www.gs1hr.org gdje se mogu i prijaviti za sudjelovanje. Tim povodom razgovarali smo s direktoricom neprofitne organizacije GS1 Hrvatska, Klarom Karivan.

Koliko su bar kodovi važnosti u međunarodnoj trgovini ?
Sustav crtičnih kodova važan je za skeniranje proizvoda i stvaranje  baze podataka. To je ključ  preko kojeg dođete u  sustav podataka o proizvodu. Nekada nije bilo kodova u trgovinama, sve se zapisivalo. Riječ je o tehnologiji koja brzo sortira, prihvaća i obrađuje podatke. Nije stvar u tome da bi netko mogao pratiti tko s kim trguje, već ovakva tehnologija znatno smanjuje vrijeme komunikacije između trgovaca.

Sustav kodiranja u Hrvatskoj nije obavezan, što nas čeka s ulaskom u Europsku uniju?
Europska unija vam postavlja uvjet da sva hrana i lijekovi moraju imati sustav sljedivosti. To znači da komad govedine nećete moći uvesti na tržište EU ako ne možete dokazati da je ta govedina ispravna. Kako ćete to dokazati? Jedino sustavom koji će reći gdje je ta govedina uzgojena, čime je govedo hranjeno, u kojoj  klaonici je bilo i čitav niz podataka. Svi elementi koji čine to govedo moraju se moći slijediti. Za hranu je to posebno zanimljivo zbog nekoliko afera koje su bile- s ludim kravama, u Irskoj isto sa zatrovanom govedinom, pa afera s dioksinom i ostalo. U Hrvatskoj je sustav sljedivosti posebno zanimljiv jer imamo problema s mesom koje se krijumčari iz Bosne i Hercegovine.  Krijumčari se zbog niže cijene, a otkupljuje se meso lošije kvalitete. Riječ je o mesu kojemu je ili istekao rok trajanja, ili je više puta smrzavamo. Znači po onome što propisuje Europska unija tj. regulativi 178/202 vi morate osigurati dokazivost porijekla prehrambenog artikla.

Koliko smo po tome pitanju spremni za EU?
Nije pitanje  da li mi nešto hoćemo ili nećemo nešto uvoditi. Morat ćemo. Mogli smo se daleko bolje pripremiti u ovom segmentu za ulazak u EU. Dolazimo do onoga zašto mi spavamo? Pa i kod nas imate dobre zakone.  I kod nas je od 2005. na snazi odluka da će  sve tvrtke koje izvoze morati osigurati sljedivost. Neke su se  naše članice uredno na to pripremile, neke nisu. Sada dolazi 2013. godina, a ljudi će početi cviliti.

Raste li potražnja za bar kodovima sada kada već gori pod nogama?
Nazvala sam neki dan iz Varšave, s puta, u zagrebački ured i kao uvijek pitam kakva je situacija. Kolegica mi kaže da će poludjeti od posla jer im se stalno javljaju nove članice. Dakle, recesija je, tvrtke odlaze u stečajeve, nelikvidnost ugrožava gospodarstvo, a nama se javljaju nove članice. Očito tvrtke razvijaju proizvodnju koju kane izvoziti. Mi u članstvu imamo oko 2800 članica, a 95 ili 97 posto su male tvrtke i obrti. Ljudi često ne znaju sve o zahtjevima međunarodnog  tržišta te se zato mi i bavimo edukacijama, što je međuostalim i konferencija u srijedu.

Koliko tvrtke u prosjeku uzimaju kodova?
Godišnja članarina je oko 700 kuna, a za 10 EAN-13 kodova (bar kodovi) plaća se godišnje oko 1700 kuna, a za 100.000 kodova godišnja naknada je  9150 kuna Pokazalo se da tvrtke najviše uzimaju do sto kodova. No pokazalo se da se diverizificira proizvodnja pa dođete do situacije da sto kodova nije dovoljno ni za malu tvrtku. Na primjer ako proizvodite samo brašno, imate brašno do pola kile, kilu, pet kila. Također, imate bijelo brašno, crno brašno, miješano. Koji put kada onda odluče uzeti sto kodova jer im je cijena jeftinija, onda dođu u probleme jer im tih sto kodova postane malo. Nije to sada neki problem jer oni mogu onda zakupiti i još kodova, ali kasnije je to teže administrirati jer se ista firma vodi pod dva prefiksa. Bila je tako situacija i da smo morali uvesti i kategoriju od deset kodova.

Bunili su se proizvođači sa svega nekoliko proizvoda, a moraju plaćati članarinu gotovo kao i oni koji su zakupili su 1000 bar kodova?
Da, ali sada je situacija da oni vraćaju taj paket od 10 bar kodova jer im je postao premali. Dakle, ili ne razmišljaju ili to govori o jednoj jako dobroj stvari, a to je da razvijaju i proširuju proizvodnju. 

O elektroničkom katalogu

Što je s elektroničkim katalogom kojeg ste razvili?
Pristupa mu se također kroz sustav pretplate, a katalog je umrežen u sustav  globalne mreže GDSN (Global Dana Synchronisation Network) kataloga. Razvijanje kataloga bio je naš najveći projekt, a katalog je u funkciji od 2007. godine.  Za male tvrtke je razvijeno i posebno korisničko sučelje, a  pretplata za njih  na godišnjoj razini košta oko 1400 kuna. Mali proizvođač može imati do 100 proizvoda i on putem kataloga svojim poslovnim partnerima nudi svoje proizvode.

Što ga razlikuje od drugih takvih kataloga?
Razlikuje ga to što je dobro strukturiran i administrativno uređen. Mi smo također dužni educirati sve korisnike kataloga, kako se njime koristiti. Moramo biti  katalog od povjerenja. Ljudi naručuju i lijekove preko interneta pa od njih i umiru, razumijete? Ima svakakvih problema. Mi moramo znati razlikovati krivotvorene od pravih proizvoda.

Postoji li poseban sustav provjere?
Da, proizvod mora biti certificiran i mora proći GS1 administrativni postupak. Ako iz Hrvatske nešto prođe u Mađarsku, a sumnjamo u kvalitetu mi onda moramo javiti mađarskom GS1 o kojem proizvodu se radi, ili o kojem tipu proizvoda, primjerice ajvar i upozoriti ih na vrijeme.