Prešućena istina: Plave i crvene države

Autor: Poslovni dnevnik , 26. rujan 2012. u 20:00
Jeffrey Frankel

U usporedbi sa stanovnicima ‘plavih država’, koji glasuju za demokrate, oni u ‘crvenim državama’, naklonjeni republikancima, preuzimaju manje odgovornosti za svoje živote

Politički ispad Mitta Romneyja, odnosno izjava da su 47 posto američkoga izbornog tijela “žrtve ovisne o vladi” koje ne žele “preuzeti odgovornost” za vlastite živote, još jedanput dokazuje kako su kulturalne generalizacije, osobito u politici, vrlo opasne. Romney je, naime, tako velik dio glasača vlastite stranke opisao kao glasače predsjednika Baracka Obame. U pravilu, ljudima bi se trebalo suditi prema zaslugama, a ne pretpostavljenim značajkama rasne, socioekonomske ili geografske skupine kojoj pripadaju. No, statistički su odnosi ponekad tako znakoviti da vrijedi razmotriti njihovu važnost.U SAD-u se razlikuju tzv. crvene države, u kojima većina stanovnika glasuje za republikance, od “plavih država” (na sjeveroistoku zemlje, središnjem zapadu i uz obalu Tihog oceana), u kojim većina obično glasuje za Demokratsku stranku.Dugo se prešućuje sljedeća činjenica: u usporedbi sa stanovnicima “plavih država”, oni koji žive u “crvenim državama” u prosjeku preuzimaju manje odgovornosti za vlastite živote. Najčešće nisu u dobroj fizičkoj formi, nisu toliko oprezni u spolnom ponašanju, skloniji su nanošenju štete sebi ili drugima zbog pušenja i alkoholiziranja te je izglednije da primaju savezne doprinose. Iz statističke analize vidljivo je da države u kojima veći broj stanovnika pati od pretilosti, nerijetko zbog nedostatne fizičke aktivnosti i sklonosti brzoj hrani, najčešće glasuju za republikance. Za primjer, samo jedanpostotni pad pretilosti na razini države podiže omjer glasova za demokrate sa 1,00 na 1,07, što bi moglo biti dovoljno za pobjedu na izborima.I države u kojima se bilježi visok broj trudnoća u dobnoj skupini od 15 do 17 godina obično glasuju za republikance. Još jedanput taj se odnos pokazuje kao iznimno statistički značajan. Države koje bilježe znatan broj pušača također glasuju za republikance, kao i države u kojima se događaju brojne smrtonosne prometne nesreće zbog vožnje u pijanom stanju.

Neodgovorni protiv reforme
Prosječni rezultati pet “najcrvenijih” država (Wyoming, Oklahoma, Utah, Idaho i Aljaska) su prema svih šest mjerila neodgovornosti gori od prosječnih rezultata pet “najplavijih” država (New York, Massachusetts, Rhode Island, Vermont i Havaji): u njima ima puno više pretilosti, pušača, klamidije, trudnoće u tinejdžerskoj dobi, smrtnih slučajeva zbog vožnje u pijanom stanju, kao i napada iz vatrenog oružja. Prema posljednja tri mjerila, udio “neodgovornih” u ukupnom broju stanovnika gotovo je dvaput veći u najcrvenijim državama u usporedbi s onima najplavijima.Države koje ostvaruju najgore rezultate prema navedenim mjerilima također su države čiji su predstavnici u Kongresu glasovali protiv Obamine reforme zdravstvenog sustava iz 2010. godine iako se znatan broj upravo tih nezdravih osoba “šlepa” na leđima svojih sugrađana kada se neosigurani pojave u hitnoj službi neke bolnice.

'Crvenima' najviše iz blagajne
Političko licemjerje, dakle, ima svoju cijenu: pretili Amerikanci zaslužni su za troškove liječenja 42 posto više u odnosu na Amerikance normalne težine. Države koje su najmanje odgovorne najvjerojatnije će glasovati za republikance.Poznavatelji situacije već dugo su svjesni toga da će se slični rezultati dobiti pogleda li se koje države primaju više saveznih poticaja. Unatoč silnim govorima o “skidanju s grbače”, upravo crvene države dobivaju najviše saveznih sredstava, a na vrhu ljestvice su Aljaska, Mississippi, Louisiana, Zapadna Virginija i obje Dakote. Demokratske države, pak, naročito New York, New Jersey, Kalifornija i države Nove Engleske, ponajviše pridonose saveznom proračunu, dakle financiraju sve ostale. Tako su one države koje se kunu u fiskalnu konzervativnost zapravo one koje proždiru najviše saveznih financija.Stanovnici plavih država obično su bolje obrazovani i imaju više prihode od stanovnika crvenih država. Zasad se suzdržavaju od optužbi sugrađana iz crvenih država zbog ponašanja koje ne odgovara konzervativnoj retorici o osobnoj odgovornosti. Smatraju, naime, da bi bilo nedolično i možda pomalo elitistički prstom upirati u određeni broj sugrađana i prozivati ih promiskuitetnima, debelima, proždrljivima, lijenima, neobrazovanima, sklonijima razvodima, pijanstvu i ubojstvima vatrenim oružjem.

Političko licemjerje
Srećom, konzervativni politolog Charles Murray naglasio je spomenutu statistiku u svojoj najnovijoj knjizi “Coming Apart”. Murray tvrdi da stanovnici područja u kojima su prihodovna razina i stupanj obrazovanja najviši, kao što je Belmont u Massachussetsu, održavaju tradicionalne američke vrijednosti temeljene na marljivosti i jedinstvenoj obitelji. U ostalim područjima sunovratila se stopa marljivosti i održavanja brakova.Naime, tvrdi Murray, svi ostali nerijetko napuštaju svijet rada i pokušavaju se lažno prikazati nesposobnima za rad. Jednostavno se isključe te samo spavaju i gledaju televiziju. Zaposleni smanjuju broj radnih sati, dok zaposleni u najprofitabilnijim državama povećavaju svoje radno vrijeme. Broj izvanbračne djece vinuo se u neviđene visine, na 60 posto u skupini žena koje nisu završile ni srednju školu, što je 12 puta viša stopa nego kod žena s fakultetskom diplomom. (Murray svoju statistiku temelji samo na bjelačkom stanovništvu kako se ne bi povuklo pitanje utjecaja rase.)No, Murray krivnju za to svaljuje na stanovnike najprofitabilnijih država: “Taj novi visoki sloj i dalje živi prema svojim vrijednostima, ali ih više ne propovijeda ostalima. Umjesto toga, propovijedaju o tome kako nemaju predrasuda”. Dakle, problem počiva u “nevoljkosti znatna broja pripadnika novog visokog sloja da prenesu svoje vrijednosti drugima”.Zapanjujuća je to izjava, osobito iz usta jednog konzervativca. A što je s milijunima Amerikanaca iz crvenih država koji se kunu u vrijednosti kao što su marljivost, obitelj, samodostatnost i smanjena vlada, dok u praksi djeluju na suprotan način? Takvo ponašanje neupitno je puno gore od ovog prvog. No, političari iz crvenih država izbornu pobjedu već tridesetak godina temelje upravo na ovom licemjerju.

© Project Syndicate, 2012.

Jeffrey Frankel, profesor je Formacije i rasta kapitala na sveučilištu Harvard

Komentirajte prvi

New Report

Close