Austrijski Spar pregovara o mogućem preuzimanju splitskoga trgovačkog lanca Tommy u vlasništvu poduzetnika Tomislava Mamića. O tome se, naime, šuška već neko vrijeme, a Poslovni dnevnik iz dviju spomenutih tvrtki nije dobio ni potvrdu, ali ni demanti tih informacija.
I dok iz Tommyja nismo uspjeli dobiti odgovor na pitanja o prodaji, iz Spara Hrvatska su nam poručili sljedeće: “Spremni smo na razvoj i širenje preuzimanjem drugih trgovačkih lanaca, ali i širenjem vlastite prodajne mreže. Konkretnu informaciju ne možemo komentirati jer nije u skladu s korporativnim pravilima i pravilima ‘fair play’ poslovanja”. Ako dođe do preuzimanja, ono neće biti prva Sparova akvizicija u Hrvatskoj jer su Austrijanci već preuzeli Ipercoop prije četiri godine. Spar je lani zabilježio prihode od 1,91 milijarde kuna uz gubitak od 145 milijuna kuna. Splitski Tommy je pak 2011. ostvario prihod od 1,3 milijarde kuna uz dobit od 18,1 milijuna kuna. Ukupno gledano promet dvaju trgovačkih lanaca nakon spajanja iznosio bi više od 3,2 milijarde kuna. No tome treba pribrojiti i promet Kerumovih trgovina koje je u posljednje vrijeme na području Splita i Dubrovnika preuzimao Tommy. Koliki je točno Tommyjev promet bit će poznato tek na kraju ove poslovne godine. Zeleno svjetlo za te poslove tek treba dati i Agencija za tržišno natjecanje. U svakom slučaju, ako bi došlo do sklapanja posla između Austrijanaca i samozatajnoga splitskog poduzetnika Tomislava Mamića, nastao bi drugi po veličini trgovački lanac u Hrvatskoj. Prvu poziciju i dalje čvrsto drži Konzum, koji posluje u sklopu koncerna Agrokor, dok drugo mjesto s nešto više od tri milijarde kuna prihoda imaju riječke Plodine u vlasništvu poduzetnika Mile Ćurkovića. Iako se već godinama najavljuje konsolidacija na tržištu maloprodaje u Hrvatskoj, s tezom da će se deset najvećih pretvoriti u tri do četiri najveća, značajnija vlasnička povezivanja još se očekuju.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.U slučaju neplaćanja svi si moramo postavit pitanje dali je roba koju prodajemo potrebna na tržištu. Naravno svi kažu: joj imam konkurenciju pa kad ne plate meni odu kod njih itd. No ako Vašu robu nemožete prodati uz uvijet sigurne ili avansne uplate morate razmislit o promjenama i to brzo, jer bi Vas brzo mogla zabolit glava !
Trik sa jeftinom robom je bolje ne objašnjavati jer znamo da je kalkulacija nešto što pokazuje našu neučinkovitost, nekonkuretnost ili nerad što je najgore, e ali je cijena održavanja broja zaposlenih koji su možda i naši najbliži rođaci majke i očevi. E pa sad birajte dali želite dati otkaz cijeloj svojoj obitelji jer nije konkurentna kao Japanci ili neki drugi narodi koji samo rade i rade.
Naplatiti prisilno 61. dana nemoguće je u PREKRASNOJ a nije moguće niti sjesti na imovinu jer su nam “evidencije” o imovini iz doba MARIJE TEREZIJE (austrijska carica iz 18. st.). U prekrasnoj su se na početku tranzicije, najprije riješili “državnih” servisa koji su imali uhodani sistem uvida u prihodovnu i rashodovnu “imovinu” isporučitelja roba i usluga, na koju se moglo sjesti 61. dana s obrazloženjem da je njihovo “restrukturiranje” nužno zbog očuvanja “poslovne tajne” na “imovini” koja prolazi poslovnim računima, a zamraćivanje takvih podataka je nužano za razvoj tržišne ekonomije i “zdrave” konkurencije. Nakon toga usavršen je do savršenstva nova poslovna uzanca – nemoj platiti nikome dok te ne natjera sudom /malo sutra/, a tu poslovnu “kulturu” nikakava vizija do danas nije iskorijenila, a ni ovršni zakon.
U Austriji sve košta (skupo je) ne samo zato što kupuju vlastite (kvalitetne) proizvode, već i zato što dobro plaćaju svoje službenike koji se brinu da se sve “poslovne tajne” uredno zabilježe a dobavljači i kupci naplate u roku 30. a ne 60. dan a i porez, također.
Naplatiti prisilno 61. dana nemoguće je u PREKRASNOJ a nije moguće niti sjesti na imovinu jer su nam “evidencije” o imovini iz doba MARIJE TEREZIJE (austrijska carica iz 18. st.). U prekrasnoj su se na početku tranzicije, najprije riješili “državnih” servisa koji su imali uhodani sistem uvida u prihodovnu i rashodovnu “imovinu” isporučitelja roba i usluga, na koju se moglo sjesti 61. dana s obrazloženjem da je njihovo “restrukturiranje” nužno zbog očuvanja “poslovne tajne” na “imovini” koja prolazi poslovnim računima, a zamraćivanje takvih podataka je nužano za razvoj tržišne ekonomije i “zdrave” konkurencije. Nakon toga usavršen je do savršenstva nova poslovna uzanca – nemoj platiti nikome dok te ne natjera sudom /malo sutra/, a tu poslovnu “kulturu” nikakava vizija do danas nije iskorijenila, a ni ovršni zakon.
U Austriji sve košta (skupo je) ne samo zato što kupuju vlastite (kvalitetne) proizvode, već i zato što dobro plaćaju svoje službenike koji se brinu da se sve “poslovne tajne” uredno zabilježe a dobavljači i kupci naplate u roku 30. a ne 60. dan a i porez, također.
Naplatiti prisilno 61. dana nemoguće je u PREKRASNOJ a nije moguće niti sjesti na imovinu jer su nam “evidencije” o imovini iz doba MARIJE TEREZIJE (austrijska carica iz 18. st.). U prekrasnoj su se na početku tranzicije, najprije riješili “državnih” servisa koji su imali uhodani sistem uvida u prihodovnu i rashodovnu “imovinu” isporučitelja roba i usluga, na koju se moglo sjesti 61. dana s obrazloženjem da je njihovo “restrukturiranje” nužno zbog očuvanja “poslovne tajne” na “imovini” koja prolazi poslovnim računima, a zamraćivanje takvih podataka je nužano za razvoj tržišne ekonomije i “zdrave” konkurencije. Nakon toga usavršen je do savršenstva nova poslovna uzanca – nemoj platiti nikome dok te ne natjera sudom /malo sutra/, a tu poslovnu “kulturu” nikakava vizija do danas nije iskorijenila, a ni ovršni zakon.
U Austriji sve košta (skupo je) ne samo zato što kupuju vlastite (kvalitetne) proizvode, već i zato što dobro plaćaju svoje službenike koji se brinu da se sve “poslovne tajne” uredno zabilježe a dobavljači i kupci naplate u roku 30. a ne 60. dan a i porez, također.
Uključite se u raspravu