Bruketa&Žinić (Foto: Privatni album)
Davor i ja nismo nikada o tome što smo željeli raditi razmišljali kao o nekom biznisu na kojem ćemo se ne znam kako obogatiti. Jednostavno, bili smo mladi kreativci, dizajneri i željeli smo realizirati neke svoje ideje. Smatrali smo kako je jedini način da ih realiziramo da pokrenemo vlastiti studio. To je bilo 1995. godine kada je situacija u zemlji bila jako loša, ali se u našem okruženju u Zagrebu stvarala neka dobra urbana scena, ekipa naše generacije, glazbenici, likovnjaci i razni zanimljivi ljudi. Svima njima je trebalo raditi plakate, kataloge i svašta. Dakle, postojala je potreba, a na tadašnjem “tržištu” nije bilo dizajnera, pretežno je to bila neka starija generacija koja je izgubila korak s novom scenom i nas dvojica smo tu super uletili. Jedini nam je drive bio raditi, stvarati, kreirati. Puno toga smo radili samo za kavu ili pivu, a prve poslove smo dobivali na šanku u Gjuri oko 2 u noći.
B&Ž u Japanu, karaoke (Foto: Privatni album)
Prvog “službenog” naručitelja u studio je doveo Davor kao neki miraz 🙂 Bilo je to kazalište Gavella za koje smo radili plakate. Obojica smo također bili dosta povezani s Radijem 101, tako da smo radili za njih i njihove projekte koje su organizirali. Surađivali smo s raznim umjetnicima za koje smo radili kataloge, pa preko njih za Muzejski galerijski centar. A onda je s Ripperom i Pipsima došao moj frend iz srednje. I tako je po malo sve krenulo.
S druge strane, kada smo imali već određeni portfolio, složili smo ga, uzeli pod ruku i išli od vrata do vrata, ne bi li nas netko angažirao. Između ostalog, otišli smo u tada najveću reklamnu agenciju u Hrvatskoj, BBDO i ponudili se za suradnju. Od njih smo dobili prvi zvučniji projekt, kalendar za Pepsi Colu, što je nama u to doba bilo vow!
Nikola i Davor na božićnom tulumu (Foto: Privatni album)
Tako se po malo razvijao i naš studio. Nije bilo neke velike vizije, nego se sve nekako događalo prirodnim putem, nekim normalnim tijekom. Prvi radni prostor unajmili smo zajedno s dvije arhitektice, zapravo je to bila jedna soba u Novakovoj i tamo smo bili nekih godinu dana, i onda smo paralelno s rastom posla svake godine selili u sve veći prostor, svako toliko neka selidba. Kao neka gerila.
Već u toj prvoj godini rada smo skužili da trebamo pojačanje jer tolika je bila količina posla da nismo mogli više sami. Osim kreative, morali smo brinuti i oko financija i biti akaunti (voditelji projekata). U prvoj godini smo zaposlili jednu curu koja nam je pomagala i već nakon dvije-tri godine smo imali prvog zaposlenika, to je bio Miran Tomičić koji je i dalje s nama, danas kao kreativni direktor, voditelj jednog tima i član uprave.
Davor i Nikola, prahistorija (Foto: Privatni album)
Ja sam dugi niz godina kompletnu imovinu firme nosio u jednom ruksaku, cash i žutu knjižicu u koju smo kemijskom pisali ulaz i izlaz novaca. To su bile naše finanicije odnosno računovodstvo 🙂 Vrlo jednostavno. I nisam dozvoljavao da si isplaćujemo plaće prve dvije godine, odnosno uzimali smo lovu samo za osnovne potrepštine. Da tako nismo pristupili, vrlo brzo bi potrošili sve što smo zaradili, a ovako smo sve što smo zaradili ulagali u posao, u ljude i opremu. To nam je u prvim godinama bilo jako važno. Mrzili smo to, ali smo nekako osjećali da je ok. Naravno mame i tate su kuhali ručkove, lonce sarme i slično, a to je bila naša sreća, da smo imali starce koji su bili iza nas.
Foto: Privatni album
Danas smo reklamna agencija s oko 70 zaposlenih i svi oni danas stoje iza imena Bruketa&Žinić. Radimo na različitim tržištima, otvorili smo agenciju u Azerbajdžanu i ušli u partnerstvo s agencijom Popular u Beogradu s kojom dijelimo sličnu poslovnu kulturu. Suosnovali smo i tri sestrinske agencije, s Anjom Bauer i Moeom Minkara agenciju specijaliziranu za brandiranje (Brandoctor), s Tinom Kadoićem agenciju za digitalnu komunikaciju (Brlog), i s Damjanom Geberom studio za komunikaciju na prodajnom mjestu, produkt dizajn i arhitekturu (Brigada).
Foto: Privatni album
Za svakoga je njegov put specifičan i ne vjerujem da postoje dva jednaka puta. Naravno da je osim talenta i truda potrebno imati i dozu sreće, neke zaštite odozgo 🙂
Mi nismo nikad bili biznismeni, niti razmišljali o poslu kao nekom velikom biznisu, niti smo u počecima čitali literaturu o upravljanju i vođenju poslovanja, sve je to nekako izlazilo iz nas prema osjećaju. Smatrali smo da ako smo kreativni, da to možemo biti u svemu, ne samo u crtanju. Ipak, sada vidim da bi možda sve skupa bilo bezbolnije da smo ipak pročitali koju knjigu o vođenju firme jer vjerojatno ne bi radili određene greške, vjerojatno bi pročitali da je brzi rast nešto najopasnije što ti se može desiti, a što smo vrlo dobro osjetili na svojoj koži.
Foto: Privatni album
Ali, na neki način smo dobro isplivali iz svega toga, i na tim greškama smo itekako nešto naučili te stvorili svoj vlastiti sustav. U poslovanju je najvažnije slušati samog sebe, i dobro je da se naprave greške u koracima jer će te to u budućnosti učiniti pametnijim i jačim. Niti jedno tuđe iskustvo, ako ga sam ne proživiš, ne možeš ga doživiti na pravi način. Kada god smo htjeli nečiji tuđi model primijeniti na sebi, nikada nije uspijevalo. S druge strane, uvijek je uspijevalo kada smo intuitivno osjetili da bi nešto trebalo napraviti. Jedini pravi savjet je da treba slušati sebe i ne bojati se grešaka, jer to je najbolji put. Greške će se sigurno dogoditi i koštat će te, ali ćeš dobiti iskustvo.
Osim toga, mi smo oduvijek radili kao partneri, to nam je najviše pomoglo jer smo u svemu bili zajedno, i u uspjesima, i u neuspjesima. Imaš “rame za plakanje”, ali i nekog s kim ćeš na šanku proslaviti 🙂 Obojica smo griješili, ali si nikada to nismo zamjerali, nego je Davor nešto naučio kroz moje iskustvo, a ja kroz njegovo.
Za budućnost ima milijun planova, imamo cilj gdje ćemo biti za deset godina, ali stvari koje trenutno radimo nas vode prema tome. Najvažnije je da imaš neku viziju, da ti je cilj daleko, jer ako je blizu vrlo brzo se svega zasitiš.
Portal Poslovni.hr ovim je tekstom pokrenuo novu rubriku naziva “Ja, poduzetnik”, u kojoj će donositi poduzetničke priče s osobnim štihom, pisane perom vlasnika uspješnih biznisa. Kako su uspjeli, što im je stajalo na putu, iz čega crpe kreativu i snagu, koji su im planovi, doznajte svakog tjedna na našem portalu! P.S. – Poslovni.hr zahvaljuje Bruketi&Žiniću na probijanju leda.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Ovo su pravi dečki i prava poslovna priča na početku su radili za ništa i kasnije ovakav uspijeh samo zbog truda i rada.
Uključite se u raspravu