Italija predstavlja neposrednu opasnost za eurozonu, trenutak istine se brzo približava, poručio je jučer britanski premijer David Cameron. Tako je samo potvrdio da je ta zemlja postala golem teret za monetarnu uniju. Prevelika zaduženost uz galopirajuće poskupljenje javnog duga i rizika države Rimu prijete urušavanjem. Financial Times tim je povodom analizirao četiri moguća scenarija za izvlačenje Italije iz krize.

Prvi podrazumijeva aktualni plan štednje kako bi se smanjio dug i potaknuo gospodarski rast. Analitičari se slažu da su osnove tamošnjega gospodarstva, iako ne baš idealne, ipak bitno bolje od grčkih. Dodaju da razina duga jest visoka, ali da je godišnji deficit manji, a bankarski sektor stabilan pa bi planirane reforme mogle odmah smanjiti teret državnoga duga i potaknuti rast. Inspektori Europske unije Rimu su već uputili pismo u kojem traže popis državne imovine koja bi se mogla prodati kako bi se prikupilo pet milijardi eura godišnje. Traže i dodatne mjere za uravnoteženje proračuna u 2012. i 2013. godini. Drugi scenarij predviđa posebnu kreditnu liniju, što je Italiji predloženo na nedavnom G20 “summitu”, ali premijer je to odbio. Kredit bi vjerojatno došao od MMF-a ili stabilizacijskog fonda. Oni bi Italiji dali iznos do 80 mlrd. eura, ali uz vrlo čvrste uvjete. Tako bi reformama dali kredibilitet i riješili problem talijanske nemogućnosti zaduživanja po održivim uvjetima. Treći scenarij počiva na pretpostavci potpunog spašavanja Italije od propasti. EU i MMF preuzeli bi sav teret isplate talijanskoga duga sve dok se povjerenje ulagača ne vrati pa država opet bude mogla sama otplaćivati obveze. No tu je problem veličina Italije. Dok manje zemlje poput Grčke trebaju 130 milijardi za pokrivanje zaduženja u tri godine, Rimu bi trebalo punio više za samo šest mjeseci. Posljednja mogućnost koju spominje Financial Times je Europska središnja banka, i to u smislu zadnjeg utočišta. FT piše kako bi ECB produbljivanje talijanskog zaduženja teoretski mogao zaustaviti jamčeći za kompletan dug te države. Ako bi se ECB-u dala “de facto” neograničena moć, piše FT, banka bi mogla kupiti sve talijanske države obveznice i omogućiti Rimu da posuđuje novac po niskim kamatama kako bi osigurao svjetliju budućnost. Središnje banke u SAD-u i V. Britaniji to već i rade, ali problem je što se takvoj ulozi ECB-a protivi najjača država eurozone, Njemačka. No FT napominje kako ta zemlja u odboru ECB-a ima samo dva glasa pa bi se njihovo protivljenje moglo “zaobići”.