Daleko od interesa hrvatskih medija remontno brodogradilište Nauta Lamjana na Ugljanu, najveći industrijski pogon na hrvatskim otocima, otišlo je u stečaj. U tom je škveru nekoć s kooperantima radilo i po tisuću ljudi; u zadnjoj fazi ostalo je 70-ak stalnozaposlenih. Još prije koju godinu tu se obavljao na desetke milijuna dolara vrijedan remont američkih naftnih platformi, no sada je s tim završeno; nakon što su im plaće kasnile pola godine, radnici su u rujnu stupili u štrajk, a ovih je dana nad Nautom otvoren stečaj, i to, pomalo bizarno, na zahtjev vlasnika, zagrebačke tvrtke iO Adria (donedavna Jupiter Adria). Stečajni upravitelj Edvin Šimunov preuzeo je tvrtku i obećao radnicima da će nastojati nastaviti proizvodnju. “Strašno, nevjerojatno je da smo ostali bez posla, a toliko brodova želi na remont u Lamjanu, samo čekaju da ih nazovemo. Di su nestali novci od tolikih brodova koje smo digli”, bune se radnici, no sada je kasno; Šimunov im je prenio informaciju da je njihova tvrtka u stečaju “zbog blokade i duga između 60 i 70 milijuna kuna” i poslao ih kući.

Oduzimanje koncesije
“Nejasno je otkuda toliki dug, znam samo da je nastao otkako nas je potkraj 2006. preuzela Jupiter Adria. Pa nama godišnje za plaće treba šest milijuna kuna bruto, stalno imamo posla, odakle se onda stvorilo tih 70-ak milijuna kuna duga? Bojim se da je tu bilo pranja novca i plaćanja firmama kojima ništa nismo dužni. Jupiter Adria brzinski nas je poslala u stečaj zbog nekih 170.000 kuna duga, a niz njihovih firmi nama je ostalo dužno 18 milijuna kuna”, govori nam Marijo Košta, sindikalni povjerenik tvrtke u stečaju. “Ovo je samo finale dugogodišnjeg plana da se uništi brodogradilište i u uvali Vela Lamjana izgrade apartmani, a nikoga u ovoj državi, koja se navodno zalaže za reindustrijalizaciju, to nije briga. Pa mi bismo sada mogli dići 30 brodova”, tvrdi Košta. Do daljnjega jedini će prihod Nauti biti ležarina od dvije strane naftne platforme, što donosi oko 50.000 dolara mjesečno. Sindikat je od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (MMPI) još u srpnju tražio da se Jupiter Adriji oduzme koncesija jer se vlasnik ne bavi poslom zbog kojeg je koncesija dobivena. Potvrdio je to i nadležni inspektor koji je na teren izašao tek početkom listopada (?!), no sankcija još nema. “Ministarstvo prati aktivnosti u brodogradilištu, a o oduzimanju koncesije zatražit ćemo mišljenje stručnog tijela”, rečeno nam je u MMPI. Da je državni aparat prije reagirao i eventualno oduzeo koncesiju prije otvaranja stečaja, posao je mogao preuzeti netko drugi, a zainteresiranih je bilo. “Jupiter Adria je bespravno sagradila tri zgrade na pomorskom dobru, što također može biti razlog za oduzimanje koncesije”, nastavlja Košta svoju višegodišnju borbu za očuvanje brodogradilišta.

Nauta Lamjana od samih početaka privatizacije nije imala sreće. Škver je u srpnju 2000. pod posebnim uvjetima i za jednu kunu kupio kontroverzni Walter Wolf i odmah ga preimenovao u Wolf Lamjana. Zauzvrat je potpisao, primjerice, da će u krugu brodogradilišta otvoriti tvornicu dizalica, što je i učinjeno pod nazivom Crane power. U poslu ga je kreditom pratila Hypo grupa kod koje je založio dobivene dionice brodogradilišta. Wolf nije plaćao rate pa je u rujnu 2002. Hypo Alpe-Adria Consultants postao vlasnikom brodogradilišta. Uskoro je novi vlasnik poželio zaraditi na prenamjeni brodograđevnog u zemljište za turističku izgradnju, što nije bilo lako jer je teren pod brodograđevnom koncesijom sve do 2031. godine. Tvornica dizalica Crane power brzo je postala nevjerojatno profitabilna, sa 35 radnika imali su čak 11 milijuna eura godišnjeg izvoza, pa njezini vlasnici – Wolf, sveprisutni general Vladimir Zagorec i austrijski poduzetnik Palfinger, svjetski poznat proizvođač dizalica – nisu željeli otići. Hypo grupa im ipak otkazuje gostoprimstvo i isplaćuje šest milijuna kuna odštete pa Crane power seli u Maribor.

Angažiran i DORH
“Taj je novac isplaćen s našeg računa iako im nije trebalo platiti ništa jer je gradnja tvornice ionako bila Wolfova obveza iz ugovora s HFP-om”, napominje Košta, a o tome je izviješten i DORH. Radnici Naute Lamjana su i neke svoje druge sumnje iznosili izravno u zagrebačkoj centrali DORH-a jer nemaju povjerenja u zadarsku ispostavu Državnog odvjetništva, kao ni u tamošnje sudstvo, pogotovo otkako se ispostavilo da je jedan zadarski sudac svoj automobil vrlo povoljno kupio od Naute Lamjana. Odlazak Crane powera označio je početak uništavanja cijeloga kompleksa u Veloj Lamjani. Sljedeći problem bio je kako se riješiti 150 metara dugačkoga plovnog doka koji je na ozbiljnijim remontima brodova zarađivao milijune dolara. Ubrzo je taj dok završio u Bugarskoj, a umjesto njega kupljen je “travel lift” znatno manje nosivosti. Ostao je još najveći problem: kako skinuti brodograđevnu koncesiju i prenamijeniti teren za turističku izgradnju kad Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama to izričito brani? “I tome se doskočilo; izmjenama Zakona u prosincu 2006. omogućuje se koncesionaru da zatraži prenamjenu koncesije. Dan ili dva nakon što su te izmjene zakona prošle u Saboru i prije njegove objave u Narodnim novinama, Jupiter Adria AG, švicarska podružnica fonda Jupiter Adria Ltd. sa sjedištem na Bermudima, za deset milijuna eura od Hypo grupe kupuje 80% dionica Naute Lamjana. Netko bi mogao pomisliti da je kupac cijelo vrijeme bio jako dobro informiran, pa čak i da su izmjene zakona napisane prema narudžbi”, sumnjičav je Košta. Novim vlasnicima se žurilo pa je Jupiter Adria sama naručila i platila urbanističke planove uređenja (UPU) koji su ukidali brodograđevnu djelatnost radi prenamjene brodogradilišta kroz prostorne planove općine Kali i Zadarske županije. Napravio ih je splitski arhitekt Srđan Šegvić, a u telefonskom razgovoru nam je rekao da mu Jupiter Adria za taj posao duguje milijun kuna. Kako piše na web-stranici bermudskog Jupiter Adria Limiteda, namjera je bila umjesto škvera napraviti marinu sa 260 vezova te izgraditi 122 vile i apartmana i jaht-klub sa 75 soba.

Spasio ih Polančec
U jednom se trenutku činilo da je donošenje novog PP-a gotova stvar, no zbog primjedbi mještana u javnoj raspravi i angažmana sindikalaca koji su lobirali u Ministarstvu gospodarstva tadašnji je ministar Damir Polančec dao negativno mišljenje Ministarstvu prostornog uređenja. “Polančec je shvatio o čemu se tu radi i dao nam podršku pa je i Jupiter Adria privremeno izgubila interes za Lamjanu”, prisjeća se Košta. Prethodno je novi PP općine Kali potvrdila zadarska županija, a tek kad je srušen u Zagrebu, Zadrani su uvidjeli da nije u skladu s donesenim županijskim planom. U međuvremenu je Jupiter već uložio popriličan novac u dokapitalizaciju Naute pa kao kompenzaciju u prostornom planu dobiva 68.000 četvornih metara zaleđa za turističku zonu, no to zemljište tek malim dijelom izlazi na more. Brodogradilištu je ostalo oko 100.000 kvadrata, od čega je 89.423 pod državnom koncesijom za brodograđevnu djelatnost. “Jupiteru takva situacija ne odgovara, žele više terena, i to pokušavaju postići stečajem Naute”, uvjeren je Košta. Ulagači nisu odustali, nego za izradu novog PP-a angažiraju uglednog stručnjaka Tihomira Jukića, kojeg su radnici Naute Lamjana prijavili Etičkom povjerenstvu Sveučilišta u Zagrebu navodeći da je “prilikom izrade prostorno planske dokumentacije teško prekršio Zakon o prostornom uređenju i gradnji, čime se pogodovalo financijeru izrade plana, a radnike Naute ostavilo bez posla”. U Kalima smo potražili načelnika općine Tina Vidova i pitali je li zbilja Jupiter Adria platila izradu UPU-a, koji bi prema zakonu trebala naručiti i platiti lokalna vlast. “Istina je da se Jupiteru žurilo i rekli su da će platiti dio UPU-a, ali nije prostorni plan rađen zbog Jupitera i turizma, nego zbog uređenja buduće gospodarske zone u Veloj Lamjani u kojoj planiramo ribarsku luku i burzu ribe”, tvrdi Vidov.

Iako prozivan zbog navodne bliskosti s Jupiter Adriom i sklonosti prenamjeni zemljišta u Veloj Lamjani, on kaže: “U toj uvali ima mjesta i za turizam i za manju poslovnu zonu. Dio škvera bi morao ostati zbog servisa brodova lokalnih ribara, uz to bi se mogla otvoriti i marina i zaposliti 120 ljudi. Takva je ideja postojala puno prije dolaska Jupiter Adrije. Moram reći da je Jupiter sam kriv što im prvi plan nije prošao, bili su megalomani i umjesto 350 tražili 550 kreveta. Osim toga kad su istiskivali nas male dioničare iz Naute Lamjana jako malo su nam platili dionice”, žali se Vidov koji je i sam nekoć radio u Nauti. Već odavno Kaljani ne rade u tom škveru, radnici uglavnom stižu trajektom iz obližnjeg Zadra pa ga radnici Naute prozivaju da je nezainteresiran za njihove sudbine. Kali su najribarskije mjesto na Jadranu, ujutro na rivi osvane i stotinu tona ribe, tu je registrirano više od sto ribarskih obrta pa Vidova, kažu, nije previše briga za Nautu Lamjana koja je u istoj općini, no nalazi se s druge, zapadne strane otoka. “Istina je, nijedan Kaljanin ne radi u škveru pa tim radnicima ne uzimamo porez na dohodak. Nauta nam plaća samo 24.000 kuna komunalnog mjesečno, a i to kasne osam mjeseci. Nama bi turizam u Veloj Lamjani donosio puno više, ali to ne znači da smo mi za zatvaranje škvera”, govori nam Vidov, ali napominje da je tamo previše prostora neiskorišteno. “U Nauti je posljednjih godina sve opustošeno, učmalo, puno je ljudi, a malo posla. U toj lijepoj uvali sada završava smeće iz cijeloga svijeta, popravljaju se prastare platforme. Te radnike ubijaju kemikalije, a kvarcni pijesak pada u more”, napominje načelnik općine Kali.

Kalmeta pomogao Jupiteru?
Potpuno različit stav o škveru ima njegov prezimenjak Duško Vidov, inače SDP-ov kandidat za zadarskog župana na prošlim izborima. Lani je postao upravitelj kaljske zadruge Ribarska sloga, koja bi preradu srdela i inćuna rado preselila u novu gospodarsku zonu u Veloj Lamjani, ali pritom ne žele ukinuti susjedni škver. “Da nema Naute, naši bi ribarski brodovi morali ići u Italiju na remont”, upozorava Vidov, koji je izrazito nezadovoljan odnosom Jupiter Adrije. “Jupiter je sve radio uz pomoć politike. Božidar Kalmeta im je sredio promjenu Zakona o pomorskom dobru kako bi mogli kupiti Nautu. A općina Kali je godinama bila talac njihova traženja prenamjene i tek lani smo dobili prostorni plan”, zamjera Vidov, ali predlaže i rješenja. “Ribarska sloga želi s drugom lokalnom ribarskom zadrugom, Omega-3, unajmiti Nautu, u kojoj ionako trećina posla otpada na održavanje kaljske ribarske flote. Podržavaju nas i sindikat i stečajni upravitelj jer sada svi vide da škver može spasiti samo lokalna zajednica”, zaključio je Duško Vidov.

Umiješana i dva austrijska bogataša

Zagorčeva uspješna tvornica dizalica
Uvidom u sudski registar vidi se da tvornicu dizalica Crane power, prvotno smještenu unutar Naute Lamjana, nije osnovao Walter Wolf, kojem je to bila ugovorna obveza prema HFP-u, nego Capital investment GmbH Salzburg, austrijska tvrtka povezana s Vladimirom Zagorcem. Osuđeni je general prvo držao 30 posto vlasništva tvornice, dok je najveći udio od 45 posto pripadao brodogradilištu. Potkraj 2001. godine taj je udio Wolf dao prenijeti na sebe, što je trebao platiti 1,7 milijuna kuna. “Nigdje nema potvrde da je Wolf taj novac uplatio na račun brodogradilišta”, napominje Košta. U studenome 2003. Wolf je svoj udio prodao Zagorcu, koji tako stječe 75 posto vlasništva nad profitabilnom tvornicom preseljenom u Maribor, a preostalih 25 posto udjela ostalo je vrlo utjecajnoj austrijskoj obitelji Palfinger iz Salzburga. Kompanija Palfinger AG jedan je od vodećih proizvođača dizalica, s lanjskim prihodima od 652 milijuna eura. Zagorčev prijatelj Hubert Palfinger, koji se početkom ove godine povukao iz aktivnog biznisa, jedno je vrijeme bio član NO-a Naute Lamjana, ali i prokurist zagrebačkih PZ ulaganja. Kratica u imenu te zagrebačke tvrtke – često spominjane u kontekstu istraga oko dobivanja povoljnih kredita od Hypo banke – znači “Palfinger-Zagorec”. U vrijeme dok je još slobodan živio u Beču, Vladimir Zagorec predstavljao se kao zaposlenik kompanije Palfinger AG.

Stečajni se ne predaje

Šimunov želi nastaviti proizvodnju
Iako radnici tvrde da dobro posluju, iz službene statistike proizlazi da Nauta prosječno ima desetak milijuna kuna gubitka godišnje. Plaće su im isplaćivane pozajmicama zbog kojih je švicarski Jupiter Adria AG krajem prošle godine upisao hipoteku od 10,2 milijuna eura kao, piše u zemljišnim knjigama, “osiguranje povrata zajmova danih između 2006. i 2011.” Na zemljištu je i 34 milijuna eura teška hipoteke Erste banke. Stečajni upravitelj Šimunov pred radnicima se javno založio za sanacijski stečaj, odnosno da se i dalje obavlja djelatnost, namire vjerovnici (među kojima je Jupiter Adria najveći) i tako izađe iz stečaja. “Problem je što su na dio zemljišta banke upisale hipoteku koju mogu odmah prodati”, priznao je Šimunov. Na spomen remontnog brodogradilišta “Viktor Lenac” koji je četiri godine radio u stečaju, netko od radnika je dobacio: “Da, ali Lenac je htio tako raditi, a Jupiter Adria ne želi!”

Afera Crosco

Sumnjivi remont u Lamjani
U Nauti Lamjana izvršen je remont nekoliko naftnih platformi, pa tako i Key Manhattana. Posao vrijedan desetke milijuna dolara, čiji je nositelj bio Inin Crosco, završio je aferom – novac za obnovu Key Manhattana je nestao, brojni podizvođači radova iz cijele Hrvatske su upropašteni, a Bojan Milković, tadašnji izvršni direktor Ine i direktor Crosca, završio je u pritvoru.