Njemački industrijski i inženjerski koncern Siemens potpuno će se povući iz nuklearne industrije. Još prije dvije godine takav je potez bio nezamisliv, no nuklearna katastrofa u Japanu najprije je promijenila njemačke stavove o nuklearnoj energije, a zatim su i ostale države počele ozbiljno razmišljati o novim izvorima energije. Glavni direktor Siemensa Peter Löscher izjavio je za Der Spiegel da je kompanija posvećena rapidnom razvoju obnovljive energije i da je faza nuklearne energije završena. To je u skladu s odlukom njemačke vlade da se do 2022. godine u potpunosti ukinu nuklearni izvori energije. Za tu je vladinu odluku Löscher rekao da je riječ o “projektu stoljeća”. Siemens je izgradio svih 17 njemačkih nuklearnih elektrana i dobavljač je opreme za pogone u drugim zemljama, od Finske do Kine. Kompanija će i dalje proizvoditi rezervne dijelove, no više neće razvijati nuklearne tehnologije. Taj će potez imati dalekosežne posljedice na ostale kompanije vezane uz energetiku jer već dolaze naznake iz drugih kompanija da “ponovno razmišljaju o opcijama”. Drugim riječima, kad se industrijski div povuče, vrijeme je da i ostali razmisle o novim idejama.

Otkazivanje suradnje
Da se ozbiljno razmišlja o zaokretu moglo se naslutiti još prije dvije godine kada se Siemens povukao iz zajedničke kompanije koju je prije deset godina pokrenuo s francuskom energetskom kompanijom Areva, a direktor Loescher tada je izjavio da “u svjetlu globalnih klimatskih promjena i povećane potražnje za energijom u svijetu, za nas je nuklearna energija dio ukupnoga održivog energetskog miksa”. Bit će otkazana i suradnja s ruskim Rosatomom s kojim će Siemens pokušati ostvariti suradnju “na drugim područjima”. Očito je, dakle, da je nuklearna katastrofa u Japanu bitno ubrzala odluku o okretanju zelenoj energiji. Velik poticaj novim izvorima energije dao je Japan koji je ovih dana predstavio novi energetski plan. Japan je zemlja koja troši goleme količine energije i kojoj su nuklearne elektrane izuzetno važne, no novoizabrani premijer Yoshihiko Noda predstavio je plan parka vjetrenjača na moru koji bi trebao početi s radom 2015. godine. Japansko ministarstvo ekonomije, trgovine i industrije uložit će 190 milijuna eura u početni plan koji obuhvaća postavljanje šest vjetroturbina snage dva megavata. “Ovaj plan dio je napora Vlade da se promoviranjem obnovljivih izvora energije pomogne obnova ove regije koja je razorena potresom i tsunamijem u ožujku”, objasnio je dužnosnik Agencije za prirodne resurse i energiju. Dodao je da bi gradnja parka vjetrenjača na kopnu bila komplicirana zbog buke i urbanističkih planova te da se zbog toga razmatra postavljanje parka na otvorenome. Japanska vlada uvjerena je da će u realizaciji vjetroelektrana biti uključene japanske industrijske grupe kao što su Mitsubishi Heavy Industries, Fuji Heavy Industries te Japan Steel Works; dakle, najveći japanski industrijski konglomerati trebali bi se priključiti ozbiljnom razvoju zelene energije.

Udio nuklearki
No ne prolazi sve bez problema. Lokalni ribari kojima je posao ozbiljno ugrožen, a nekima i potpuno uništen radijacijom i tsunamijem, izgubit će dio mora za ribarenje i očekivati da će se u početku buniti protiv projekta. No Japan jednostavno nema drugog izbora. Od 54 reaktora u Japanu samo još 11 je u komercijalnoj upotrebi od čega je većina zaustavljena zbog potresa ili kao mjera opreza ako se dogodi nova prirodna katastrofa, što u Japanu nije rijetkost. Udio nuklearne energije u ukupnoj proizvodnji u kolovozu bio je 11,5 posto, dok je prije katastrofe 11. ožujka iznosio 25 do 30 posto. A sunčeva energija, jedan od stalno prisutnih besplatnih izvora energije, u Europi bi mogla biti konkurentna do kraja desetljeća, objavilo je najveće svjetsko udruženje za solarnu energiju. Unatoč velikom potencijalu solarna energija trenutačno daje manje od jedan posto energije prodane u svijetu, a jedan od glavnih razloga tom niskom postotku je činjenica da fotovoltažna industrija i dalje uvelike ovisi o vladinim podrškama, poticajima proizvođačima koji se prenose na račune potrošača. Zbog krize vlade smanjuju te podrške kako bi prisilile industriju da brže smanji troškove, ali to je nanijelo štetu solarnim kompanijama poput Conergyja, Q-Cellsa i Solona. Na osnovi istraživanja pet najvećih solarnih tržišta – Njemačke, Italije, Francuske, Španjolske i Velike Britanije – Europsko udruženje fotovoltažne industrije (EPIA) smatra da bi konkurentnost mogla biti ostvarena do 2020. godine, a u nekim područjima i prije.

Problem zaduženja
“Cijena proizvodnje fotovoltažne energije u Europi mogla bi se smanjiti s raspona od 0,16 do 0,35 eura po kilovatsatu na 0,08 do 0,18 eura po kilovatsatu u 2020. godini, ovisno o veličini sustava i nivoa sunčeva zračenja”, navodi EPIA. Udruženje EPIA predviđa da bi konkurentnost u nekim zemljama poput Italije mogla biti postignuta za dvije do tri godine, ovisno o veličini i prirodi industrije. “Uz pravu politiku i tržišne uvjete, fotovoltažna konkurentnost na nekim tržištima može biti dostignuta već 2013., a do 2020. proširiti se na različitim segmentima tržišta diljem kontinenta”, stoji u izvještaju. Europska unija planira do 2020. povećati udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji na 20 posto, dok ga Njemačka želi povećati čak na 35 posto. I dok se neke zemlje okreću zelenoj energiji zbog prirodnih katastrofa, druge njome misle riješiti dio svojih zaduženja. Grčka je tako predstavila opsežan plan razvoja solarne energetike kojim planira do sredine ovog stoljeća postati vodeći proizvođač i izvoznik solarne energije u Europi. Prezaduženoj državi za taj plan treba 20 milijardi eura. “Projekt Helios” na energetskoj konferenciji u Hamburgu predstavio je grčki ministar energetike Giorgos Papakonstantinou.

Primjer Grčke
Projekt predviđa da se do 2020. godine snaga fotovoltaičkih elektrana u Grčkoj poveća na 2,2 gigavata sa sadašnjih skromnih 206 megavata. Do sredine stoljeća snaga bi trebala dostići deset gigavata, plan je ministarstva energetike. “Grčka ima 300 sunčanih dana godišnje, što je za oko 50 posto više sunčevog zračenja nego u Njemačkoj koja je svjetski lider u fotovoltaici”, rekao je grčki ministar. Grčka se nalazi u teškoj dužničkoj krizi i dubokoj gospodarskoj recesiji, a osim turizma jedna od rijetkih šansi nekonkurentnoga grčkoga gospodarstva mogla bi biti upravo solarna energija. Naravno, svaka nova ideja ima i protivnike, a čak i među znanstvenicima mogu se pronaći oni koji misle da zelena energija i nije toliko zelena. Znanstvenici sa Sveučilišta Tennessee objavili su kritiku postrojenja koja se koriste solarnom energijom. Prema njima najveće bi probleme mogle osjetiti zemlje u razvoju. Nedostatak modernih električnih mreža u tim zemljama dovodi do toga da u njima korištenje solarne energije zahtijeva upotrebu baterija za lokalno skladištenje energije, a to može dovesti do povećanog zagađenja olovom od kojega se baterije uglavnom proizvode.

Povlačenje Kine

Čak i golema Kina, zemlja koja troši energije vjerojatno kao trećina planeta, okreće se od nuklearne energije. Planovi su da se do 2015. sagradi 60 velikih hidroelektrana, a ukupna snaga hidroenergetskog sektora poveća na 260 milijuna kilovata, objavili su kineski mediji. Istodobno se predviđa da će kineske hidroelektrane godišnje proizvoditi 910 milijardi kilovatsati električne energije.