Ovaj tjedan u Zadru se održava Treći međunarodni simpozij “Hrvatsko hotelijerstvo i turizam” koji će okupiti domaće i strane turističke stručnjake. Glavne teme o kojima će razgovarati su: kako do novih investicija u turizmu te kako od destinacije napraviti brend. O tome kako to izgleda u praksi razgovarali smo s Jakom Andabakom, predsjednikom Izvršnog odbora HUP – Udruge ugostiteljstva i turizma te vlasnikom uspješnoga hotelskog lanca Bluesun hotels & resorts.

Vi ste jedan od najvećih zagovornika spoja turizma i zdravstva u Hrvatskoj. Vidite li upravo taj segment kao opciju za produženje turističke sezone u našoj zemlji?
Kada govorimo o produženju turističke sezone, onda je jasno da se svi aspekti u tom sektoru moraju razvijati i da će svaki dati nešto. Ništa nije apsolutno ili jedino rješenje. Zasigurno da zdravstveni turizam može odigrati veliku ulogu u ukupnom razvoju cjelokupne turističke ponude. Već od davnih vremena turizam je povezan sa zdravstvenom ponudom, Opatija se na primjer razvila kao bečko lječilište. Mi u Hrvatskoj imamo puno mjesta koja su, s obzirom na položaj i klimu, na spoju Mediterana i kontinentalne klime. Problem je što smo to u prošlosti više koristili nego što je to slučaj danas. Vjerujem da revitalizacijom takvih sadržaja možemo u idućem razdoblju puno učiniti.

Koliko ste uspjeli taj koncept ostvariti u svojoj grupi Bluesun hotels & resorts?
Na tome smo počeli raditi prije više godina i malo pomalo ta se priča zaokružuje i počinje dobivati svoju podlogu na tržištu. Čini mi se da ćemo ove godine imati u našim hotelima oko 30.000 noćenja koja možemo podvesti pod zdravstveni turizam. Za takvu ponudu potrebni su specifični preduvjeti. Sve naše destinacije imaju uza sebe stanovite zdravstvene ustanove koje imaju funkciju laganoga sistematskog pregleda prilikom ulaska kako bi se turistima/pacijentima dao najoptimalniji program onog čime će se baviti kod nas te potrebitih terapija. Iz godine u godinu se pokazuje sve veće zanimanje, a i mi smo pred velikim investicijama kojima ćemo proširili našu ponudu te sve dignuti na jednu višu razinu. Kada govorimo o tih 30.000 noćenja, moramo uzeti u obzir da je riječ isključivo o stranim turistima, ili pacijentima, kako ćemo ih već zvati. Stoga imamo programe koji su prilagođeni djeci i odraslima s posebnim potrebama. Već danas imamo ugovore s dvije značajne strane institucije koje će koristiti naše kapacitete – to su grad Moskva i ruska energetska kompanija Gazprom.

Koliko hrvatski hotelijeri mogu preživjeti od četiri mjeseca ‘mora i sunca’, a koliko moraju ulagati u druge sadržaje?
Kada govorimo o najprimitivnijem obliku zdravstvenog turizma s najmanje ulaganja, onda tu svakako ulazi dolazak na more, malo sunčanja, promjena klime i sredine u kojoj živite. Bez obzira je li konkretni turist zdrav ili bolestan, takva promjena svakome dobro dođe. To je najjeftiniji oblik ponude koji kod nas ide kroz privatne iznajmljivače koji nude smještaj. Hoteli su ipak malo veći standard. S četiri mjeseca rada se ne može preživjeti, no ima primjera da je i to moguće kada se neka destinacija razvije do tog stupnja da boraviti u njoj bude pomodarstvo i ne pita se za cijenu. No tu mora biti prilagođeno i radno zakonodavstvo da se u kratkom roku angažira velika i kvalitetna radna snaga, a da je izvan sezone nemate. Mislim da Hrvatska nije takva destinacija i da se prema tome ne bi trebala razvijati. Za ozbiljno bavljene turizmom sezona se mora produžiti, a hoće li to biti preko zdravstva, sporta, kongresa, priredbi ili nečega sličnog što će dovesti turiste u naš hotel, treba tek odlučiti. No tu treba dobro marketinški poraditi na razvoju destinacije kako bi bila prepoznatljiva i poželjno odredište.

Koliko je hrvatskih hotela u mogućnosti ponuditi uslugu tijekom cijele godine, a koliko ih je koncentrirano samo na ljetnu sezonu?
Činjenica je da ljudi putuju, i putovat će, osobito tijekom ljetnog razdoblja kada su školski praznici. Dakle, to je segment koji se ne može zaobići. S druge strane za cjelogodišnju uslugu je potrebno sklopiti puno stvari. Ne određuju hoteli dužinu sezone. Sam hotel i njegova oprema – grijanje i zatvoreni sadržaji, najmanji su problem. Vi morate razviti destinaciju da ljudima nešto ponudite i onda kada ne mogu uživati u suncu i moru. To u širem smislu znači da na nekim destinacijama postoje razne priredbe, manifestacije, približavanje gostima kroz ponudu autohtonih sadržaja.

Gdje vidite konkurentost hrvatskog turizma u odnosu na druge destinacije?
Za turizam je vrlo važna prometna povezanost. Gradnja autocesta pridonijela je dolasku, prije svega obiteljskih turista iz šire regije u Hrvatsku, jer oni preferiraju dolazak automobilom. Za razvoj kongresnog turizma pak presudna je zrakoplovna povezanost s ključnim europskim destinacijama. Vi ne možete održati svjetski kongres u nekome mjestu na obali ako tamo ne možete relativno jednostavno dopremiti sudionike iz čitavog svijeta.

Većina vaših hotela je na Jadranskoj obali. Je li kupnja hotela u Mariji Bistrici i najavljeni projekt u Stubičkim Toplicama iskorak prema kontinentalnom turizmu?
Riječ je o projektu u zdravstveni turizam teškom ukupno 110 milijuna eura. U Stubičkim Toplicama izgradit će se tri hotela visoke kategorije i bolnica s respektabilnim kapacitetom. Očekujem da bismo radove trebali započeti za godinu dana, ovisno o birokratskim zahtjevima. No mi se već sada spremamo za otvaranje tog projekta preko obuke svojih kadrova u hotelu Bluesun u Mariji Bistrici, kao i bolnici Katarina u Zaboku. Nova ponuda u “Stubakima” trebala bi dati jednu višu razinu hrvatskoj turističkoj i zdravstvenoj ponudi. Naši će medicinski kapaciteti biti koncentrirani na ortopediju, a posebno na sportske ozljede. Očekujemo da će mnogi vrhunski sportaši, kao i njihovi klubovi, naći računicu. Za sada imamo ugovor s Hajdukom, a očekujemo da će se priključiti i drugi klubovi.

U nekoliko navrata ste izjavljivali da ne želite prepustiti svoj hotelski lanac stranim multinacionalnim brendovima. Koji su razlozi za to?
Ulazak u veliki međunarodni lanac ima svojih prednosti poput moćnoga marketinga i centraliziranoga bukinga turista. Hoteli unutar lanca su uniformirani i gost zna što i kakvu uslugu može očekivati. No ulaskom u takav lanac gubi se autohtonost. Ako mi izgradimo svoj autohtoni stil, to je skuplji i dugotrajniji proces, no na kraju mislim da se može puno više profitirati. Ne mogu isključiti da u budućnosti nećemo surađivati s nekim lancem ili lancima.

Što bi država mogla napraviti kako bi olakšala investicije u turizam?
Hotel i infrastruktura koja će stvoriti dodatne ponude vrlo su važni. Mnogi naši hoteli su na izuzetno atraktivnim lokacijama, no zbog izostanka investicija nude vrlo nizak standard i samo osnovno – sunce i more. Razlog je što je dosta kapaciteta još u državnom vlasništvu. To obeshrabruje investitore. Očekuje se od države da jednu takvu granu kao turizam učini atraktivnijom, prije svega privatizacijom, poreznom stimulacijom te redukcijom parafiskalnih nameta. Primjerice, već 5-6 godina nema ozbiljnije investicije u turizam jer onaj koji to radi studijom isplativosti utvrdi da mu se to ne isplati.