Poljoprivredne tvrtke koje zapošljavaju sezonske radnike bez ugovora o radu mogu platiti od 30 do 200.000 kuna kazne, žali se Tihomir Peraić, većinski vlasnik Fragarije, koja je i sama izgubila sud i mora platiti kaznu. Nećemo propasti zbog 200.000 kuna, ali država bi nam trebala priznati ugovore o djelu ili pronaći neki drugi legalan način plaćanja sezonskih radnika jer nismo od onih poslodavaca koji ne plaćaju i koji su zaslužili da budu kažnjeni.

Radni odnos
Sezonski rad u poljoprivredi nije predvidljiv i konkretno Fragaria treba sezonce kad dozrijevaju jabuke, jagode, maline ili neke druge kulture. “Mlađi umirovljenici bi, recimo, radili nekoliko dana, a neki zaposleni samo vikendom. Voće se mora pažljivo brati, jabuke su kao jaje jer se skladište, što znači da ne možemo imati u voćnjacima, recimo, samo studente”, govori Peraić. S problemom plaćanja sezonskih radnika upoznata je i Hrvatska poljoprivredna komora, ali njezin tajnik Damjan Bogdanović kaže da službeno nisu uputili prigovor nadležnom Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva koje može samostalno donijeti novi pravilnik. Mnoge članice Komore se žale, ali još nije odlučeno što će se predložiti, odnosno koja iskustva drugih država uzeti i primijeniti u Hrvatskoj. U Mađarskoj poslodavci kupuju markice koje označavaju radne dane i njima plate državi porez, osiguranje i ostalo što je potrebno. Sezoncima na temelju markica poslodavac daje na ruke zarađene satnice rada. U Ministarstvu gospodarstva potvrđuju kako doista “nijedan poslodavac, pa tako i oni koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost, ne može s radnikom zaključiti neki drugi ugovor obveznog prava za poslove koji po svemu imaju obilježja radnog odnosa (obavljaju se u prostori i po nalogu poslodavca, u vrijeme koje odredi poslodavac i sl.) jer takav ugovor prikriva ugovor o radu.” Nadalje, tumače kako i umirovljenici mogu zaključiti ugovor o radu, ali gube ili im se umanjuju neka prava iz mirovinskog osiguranja. Konkretno, u Ministarstvu kažu: “Sezonski radnici se mogu zaposliti redovnim ugovorom o radu na određeno vrijeme ili ugovorom o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove. Plaća i materijalna prava tih radnika uređuju se na isti način kao i prava svih drugih radnika, dakle istim izvorima prava, odnosno kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili pravilnikom o radu. Razlika između prvog i drugog ugovora je jedino u tome što ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je ugovoren i ne postoje daljnje međusobne obveze poslodavca i radnika, dok prema ugovoru o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove poslodavac i nakon isteka roka ima obvezu plaćanja doprinosa za produženo mirovinsko osiguranje i obvezu da tom radniku ponudi ugovor na određeno vrijeme u idućoj sezoni.”

Nema promjene
Na pitanje pripremaju li se ipak u tom dijelu radnog zakonodavstva neke izmjene, u Ministarstvu su kategoričko to negirali.

Inspekcija

Oko 30.000 ‘sezonaca’
Prema saznanjima Ministarstva gospodarstva, godišnje radi prosječno 30.000 sezonskih radnika. Najveći broj radi sredinom godine zbog poslova u turizmu i ugostiteljstvu, trgovini i poljoprivredi.

Manje rada ‘na crno’
Ministarstvo ne raspolaže službenim podacima o broju sezonskih radnika koji rade na crno i kažu da “njihov udio vjerojatno je isti kao i za ukupan rad na crno, koji je posljednjih godina nakon većih ovlasti inspektora u kontinuiranom padu”.