Slovenija, kao prva tranzicijska zemlja i prva od novih deset članica Unije, od početka sljedeće godine potpuno će završiti svoju integraciju u Europsku uniju: oprašta se od svog tolara i uvodi euro.Slovenija je po svom industrijskom razvoju i za vrijeme socijalizma bila na samom čelu. Ali ipak je i ona, kao i sve ostale zemlje, imala golem problem skupe i neučinkovite birokracije, nepreglednih javnih troškova, probleme zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i tako dalje i tako dalje. Postoji li nekakva čarobna formula za ispunjavanje Maastriških uvjeta za zonu eura? “Čarobne formule nema, ali mi smo počeli s poslom i prije nego što smo ušli u EU. Središnja banka i vlada zajedno su pripremile plan za brzi prijam eura, a to se u jednoj rečenici svodi na restriktivnost. Restriktivnost fiskalne politike, dakle smanjivanje deficita, restriktivnost politike plaća, što znači da smo morali postići ugovor sa socijalnim partnerima. Veoma je važno da plaće ne rastu brže nego produktivnost. Na kraju je najvažnije bilo sukobiti se s inflacijom. Inflacija u Sloveniji je devedesetih i početkom dvije tisućitih bila između 5 i 7 posto. Smanjivanje inflacije bio je najteži zadatak koji smo ispunili tek na kraju”, objašnjava Mitja Mavko, savjetnika za međunarodne poslove u slovenskom ministarstvu financija.

Usporedbe radi, Hrvatska nema inflaciju nego – neki će reći – čak i prečvrstu kunu. Zato pak u Hrvatskoj buja javni dug. Što je gore – javni dug ili inflacija? “To ovisi od zemlje do zemlje. Hrvatska nema problema s inflacijom, a državni dug je kao u svim zemljama posljedica bivših državnih deficita. To znači da prvo treba smanjivati deficit države i proračuna, najbolje formiranjem primarnog suficita i onda se s njim može smanjivati državni dug. Slovenija je uvijek imala tradiciju restriktivne politike proračuna, što znači da smo u devedesetima ponekad imali i suficit. U ovom desetljeću naš deficit polagano pada. Godine 2002. bili smo još iznad 3 posto BDP-a novog zaduživanja, što je kriterij Maastrichta da bi 2005. on bio 1,8 posto. To je pak posljedica restrikcija u različitim programima državne potrošnje”, napominje Mavko.Europska središnja banka stalno upozorava na oprez nove zemlje Unije da nipošto ne žure s uvođenjem eura jer je to odricanje od prava suverene države da upravlja vlastitim financijama. To je velik i praktično nepovratan potez koji ni u kom slučaju ne odgovara državama koje nemaju potencijala za suočavanje s konkurencijom cijele Europske unije. Je li Slovenija, bez obzira na znatne industrijske potencijale, žurila biti prva ili je dobro promislila prije toga? “Ja ipak mislim kako je Slovenija pažljivo promislila prije tog koraka. Kao prvo, znamo da sve zemlje koje su pristupile Uniji 2004. moraju jednog dana uvesti euro. Mi nemamo opciju koju imaju još samo Danska i Velika Britanija, koje se nisu na to obvezale. To znači da će sve te zemlje, prije ili poslije, uvesti euro. Na svakoj državi je da sama procjeni kada su najpovoljniji uvjeti da bi to učinila. Mi smo izradili jednu vrlo ozbiljnu analizu već 2003., a zaključak je bio da Slovenija ima takozvani “optimal currency area” s područjem eura, što znači da imamo golemu razmjenu sa zemljama koje su već preuzele euro. Našim izvoznicima i uvoznicima koristilo je da uvedemo euro”, ističe dužnosnik slovenskog ministarstva financija.Valja naglasiti činjenicu kako uvođenje eura ne koristi samo dokonim turistima, nego prije svega nacionalnim izvoznicima kakvih Slovenija ima čitav niz. Bilo je bojazni da će ulaskom u europski “exchange rate mechanism II” (ERM II) zbog nestanka deprecijacije oslabiti položaj izvoznika.
No vidjeli smo kako su se poduzeća vrlo brzo pripremila, a zbog manjeg rizika mjenjačkog tečaja to je dodatni impuls za slovenska poduzeća koja izvoze u EU”, ističe Mavko.
Uspjeh Slovenije u smanjivanju državnoga duga i obuzdavanju inflacije utoliko je veći što Slovenija još nije ni provela privatizaciju čitavog niza državnih poduzeća, i u bankovnom sektoru i u ostalim područjima gdje može računati sa solidnim prihodima. Taj novac se u Sloveniji može upotrijebiti samo za jedno: “Postoji jasna odredba Zakona o javnim financijama koja kaže kako se novcem od privatizacije može samo smanjivati državni dug”, kaže Mitja Mavko iz slovenskog ministarstva financija.
(DW)

Najniža inflacija u Poljskoj i Finskoj, najviša u Latviji i Slovačkoj
Godišnja inflacija u 12 zemalja članica eurozone u ovogodišnjem lipnju iznosila je 2,5 posto, isto kao i u mjesecu prije, objavila je jučer europska statistička agencija Eurostat Usporedbe radi, u lanjskom lipnju bila je u visini 2,1 posto. Na mjesečnoj razini pak inflacija je porasla 0,1 posto. Prema podacima Eurostata, godišnja inflacija u 25-članoj Europskoj uniji u lipnju je iznosila 2,4 posto, isto kao i u prethodnome mjesecu, a u lipnju je lani bila dva posto. Na mjesečnoj razini cijene u EU ojačale su 0,1 posto. Najniža godišnja stopa inflacije bila je u Finskoj i Poljskoj, u visini 1,5 posto, te u Nizozemskoj i Austriji, 1,8 posto, a najviša u Latviji, 6,3 posto, Slovačkoj, 4,5, Estoniji, 4,4, i Španjolskoj 4,0 posto. Rastuća inflacija u eurozoni već je nekoliko puta potaknula Europsku središnju banku na podizanje kamatnih stopa u eurozoni jer je godišnja stopa rasta cijena daleko iznad ciljanih, nešto ispod dva posto. Iz ECB-a su signalizirali još jedno vjerojatno zaoštravanje monetarne politike u kolovozu, priopćivši da će s pojačanim oprezom pratiti povećanje cijena. U lipnju je ECB podigao ključnu kamatnu stopu na 2,75 posto, a neki analitičari očekuju da će do kraja rujna dosegnuti tri posto.
(H)