Prva, donekle ograničena faza od kolovoza 2007. do kolovoza 2008. proistekla je iz gubitaka u jednome relativno malenom segmentu američkoga financijskog sustava, u tvrtkama specijaliziranim za odobravanje hipotekarnih stambenih kredita dužnicima sa slabijom (engl. subprime) kreditnom sposobnošću. No unatoč tom poremećaju realni bruto domaći proizvod je u Americi nastavio rasti i analitičari su predviđali da će financijska kriza proizvesti samo blagu recesiju. “No sredinom rujna 2008. kriza je ušla u puno težu fazu”, piše Mishkin. Događaji su se izmjenjivali velikom brzinom. Najprije je divovska investicijska banka Lehman Brothers 15. rujna proglasila bankrot, već sutradan doživio je slom i najveći osiguravatelj AIG, a ulagači su pokrenuli juriš i na novčani fond Reserve Primary. Što je prouzročilo takvu dramatičnu transformaciju jedne blage krize u punu globalnu krizu, prvu takve vrste u 21. stoljeću? Kako je reagiranje vlada na krizu spriječilo najširu globalnu depresiju? O odgovorima na ta pitanja analitičari još dvoje, no velik dio odgovora pružit će već i sama kronologija krize, ocrtana najvažnijim događajima, sa sada već pristojnog vremenskog odmaka.

Srpanj 2007. – Mozilo najavljuje ‘veliku depresiju’

24. srpnja Telefonska konferencija za analitičare u najvećem američkom brokeru hipotekarnih stambenih kredita, tvrtki Countrywide Financial Corporation. Angelo Mozilo, osnivač i izvršni direktor Countrywidea, priznao je analitičarima Bear Stearnsa, Merrill Lyncha, Morgan Stanleyja i drugih investicijskih kuća s Wall Streeta da je tromjesečni prihod njegove tvrtke pao za trećinu, da ne vidi mogućnost oporavka sve do 2009. i izrekao sudbonosnu rečenicu: “Prolazimo kroz golemu depresiju cijena kakvu nismo vidjeli sve od Velike depresije.” Sutradan je cijena dionica Countrywidea pala za 11 posto, a indeks DJIA za 226 bodova, najviše u četiri mjeseca.

Kolovoz 2007. – Potpuno iščezavanje likvidnosti

9. kolovoza Datum koji se najčešće u literaturi uzima kao službeni početak financijske i ekonomske krize od 2007. do 2009. Prvi otvoreni krupni poremećaj na kreditnim tržištima: divovska francuska banka BNP Paribas obustavila je otkup (isplatu) udjela u nekima od svojih novčanih fondova. Razlog: “totalno iščezavanje likvidnosti na tržištu” američkih vrijednosnica emitiranih na temelju hipotekarnih stambenih kredita, odobrenih dužnicima sa slabom kreditnom sposobnošću. Do početka 2008. gubici na tim vrijednosnicama bit će procijenjeni na 500 milijardi dolara.

Kolovoz 2007. – Počinje pumpanje novca bankama

9. kolovoza Europska središnja banka objavila je da će poslovnim bankama odobravati neograničene iznose kredita s kamatom od četiri posto, čime je do kraja dana u bankovni sustav ubrizgala prvih 94,8 milijardi eura. U sljedeća dva dana i američki FED je u financijski sustav upumpao 62 milijarde dolara za održavanje likvidnosti. Šok je time veći jer su na američkom financijskom tržištu kamate rasle već dvije godine kako bi se kontrolirala inflacija.

Kolovoz 2007. – TED spread raste šest puta

20. kolovoza Takozvani TED spread, ili razlika između kamate na “rizično” međubankovno posuđivanje i “nerizične” tromjesečne trezorske zapise Sjedinjenih Američkih Država (“premija na rizik”), koja se do kolovoza godinama kretala na oko 40 bazičnih bodova (0,40 posto), 20. kolovoza skočila je na 240 bazičnih bodova., odnosno povećala se šest puta!

Rujan 2007. – Padaju kamate na pozajmice

Počinje odgovor monetarne politike na krizu. Američka središnja banka počela se suprotstavljati krizi konvencionalnom monetarnom politikom. Najprije je ciljanu kamatu na pozajmice spustila sa 5,25 na 4,75 posto, a potom je spuštala sve brže, u travnju 2008. na dva posto, a do kraja 2008. Fed je bankama posuđivao novac gotovo besplatno, po stopi između nula i 0,25 posto.

Prosinac 2007. – Nekonvencionalna monetarna politika

Fed je pokrenuo operaciju Term Auction Facility – TAF, i počeo izravno odobravati kredite svakoj od oko sedam tisuća banaka u zemlji (a ne samo 20 “primarnih distributera”), primajući u zalog vrlo širok spektar vrijednosnih papira, a ne samo državne obveznice. U prosincu je na aukcijama odobreno 40 milijardi dolara, a u sljedećoj godini 450 milijardi. Prema riječima ministra Timothyja Geithnera, bio je to “učinkovitiji način osiguravanja likvidnosti” nakon što je uočeno da velike banke nerado posuđuju jedna drugoj nego radije gomilaju novac na računima. Fed je počeo razmjenjivati novac s ECB-om (20 milijardi dolara) i Narodnom bankom Švicarske (4 milijarde), postavši globalni “pozajmljivač posljednjeg utočišta”.

Siječanj 2008. – Kerviel umalo uništava Societe Gen.

21. siječnja Na svjetskim burzama došlo je do dodatnog pada cijena dionica jer je velika francuska banka Société Générale u tajnosti panično pokušavala prodati goleme iznose vrijednosnih papira koje je neovlašteno nagomilao 31-godišnji diler Jerome Kerviel. Na kraju će banka na Kervielovim ulaganjima zabilježiti gubitak od 4,9 milijardi eura ili 7 milijardi dolara.

Ožujak 2008.- Krah Bear Stearnsa

10. ožujka Moody’s je snizio rejting vrijednosnicama koje je investicijski fond Bear Stearnsa emitirao na temelju hipotekarnih zajmova, što je izazvalo glasine da se sam Bear Stearns nalazi u problemima s likvidnošću. Za tu investicijsku kuću već se strahovalo da je najslabija na Wall Streetu. Bilo je to u ponedjeljak; u srijedu je novi glavni izvršni direktor Alan Schwartz na CNBC-u opovrgnuo tvrdnje da se banka nalazi u poteškoćama. U četvrtak navečer Bear je raspolagao sa samo dvije milijarde dolara i za nastavak poslovanja nedostajalo mu je najmanje 30 milijardi.

Ožujak 2008.- Bernanke ‘odčepljuje’ kreditne kanale

Novi korak nekonvencionalne monetarne politike pokrenuo je Ben Bernanke, predsjednik FED-a. Naime, Fed je pokrenuo operaciju TSLF, kojom je od investicijskih banaka s Wall Streeta preuzeo neunovčive vrijednosne papire vrijedne 200 milijardi dolara, a u zamjenu im je dao američke državne obveznice. Predsjednik Feda Bernanke pokušavao je učiniti sve “da odčepi kreditne kanale”.