Dinamo od ljeta 2000. zaradio 115 milijuna eura na 24 najisplativija nogometna transfera, prema iznosima koje objavljuju domaći mediji i specijalizirani servis transfermarkt.de. Transfera iz Dinama u proteklih je deset godina bilo još mnogo, no odabrali smo samo one od 500.000 eura naviše.

Istina, kod nekih transfera su ugovorena obročna plaćanja tako da još nisu sve rate uplaćene na Dinamov račun, no računamo i nenaplaćena potraživanja. Zadivljuje podatak da je samo od ljeta 2007. klub iz Maksimira na europsko tržište plasirao nogometaša vrijednih 80 milijuna eura, računajući samo najupečatljivije transfere. Većina igrača prodanih u zadnje tri godine hrvatski su reprezentativci ili blizu reprezentativne klase. Dakako, Dinamo je svih tih godina i dovodio igrače, no redovito manje kvalitetne i po mnogo nižoj cijeni. Zahvaljujući politici prodaje najboljih igrača, Dinamo se prometnuo u jednog od vodećih europskih izvora nogometnih talenata.

Zagreb financira Mamića
Prema podacima koje je prikupila UEFA, hrvatska je prva liga trećeplasirana po iznosima ostvarenim od transfera, dok Dinamo zauzima treće mjesto na ljestvici najboljih prodavatelja u konkurenciji klubova. Svakog ljeta od 2007. hrvatski je prvak svoje najistaknutije igrače prodavao u srpnju i kolovozu, prije no što su odigrane odlučujuće utakmice u pretkolima za Ligu prvaka. Tako su 2007. odlepršali Eduardo da Silva i Vedran Čorluka da bi oslabljeni Dinamo potom ispao od Werdera na korak do Lige prvaka. Idućeg je ljeta za rekordan 21 milijun eura Tottenhamu prodan Luka Modrić, a za šest milijuna kijevskom Dinamu Ognjen Vukojević. Nekoliko tjedana kasnije, plavi su poklekli pred Šahtarom iz Donjecka.

Zimus je Dejan Lovren preseljen u Lyon za između osam i devet milijuna eura, a prošlog mjeseca Mario Mandžukić u Wolfsburg za između sedam i devet milijuna eura. Bez njih dvojice, Dinamo je pretrpio najbolniji europski neuspjeh u povijesti, ispavši od moldavskog Sheriffa. Mnogi vjeruju da bi s Mandžukićem bio siguran Dinamov uspjeh u tom dvoboju, što bi modre primaklo Ligi prvaka i značajnoj zaradi i promociji koju ona donosi. Navijači Dinama razočarani činjenicom da im je omiljeni klub strateški usmjeren na prodaju najkvalitetnijih ne posjećuju utakmice, čak ni i u svečanim prilikama kao što je proslava petog naslova zaredom u svibnju 2010. Dodamo li kroničan problem nedovršenog i nesigurnog stadiona u Maksimiru te ispade izvršnog dopredsjednika i klupskog moćnika Zdravka Mamića, shvatljivo je zašto se navijači okrenula klubu leđa. Ulje na vatru javnosti dodaju i vijesti da brojna poduzeća i ustanove, uključujući Gradsko poglavarstvo, novčano pomažu Dinamo s milijunskim iznosima. U koju svrhu, ako Dinamovo vodstvo ne promiče svoj grad već zgrče zaradu od odšteta za raskid ugovora sa svojim zvijezdama?

Bi li porez potaknuo rasprodaju
Gnjevna javnostitraži od Porezne upravi da oporezuje Dinamove prihode, odnosno Vladi da predloži zakonske izmjene prema kojima bi oporezivanje bilo moguće. Tomu u prilog izjasnili su se i predsjednik Ivo Josipović i premijerka Jadranka Kosor, koja je naglasila svoje i Josipovićeve pravne kvalifikacije kao pokriće za valjanost svog mišljenja o pitanju Dinama i poreza. Neki su izrazili sumnju u opravdanost Dinamovog pravnog statusa kao udruge građana, no u tom pogledu griješe, jer zakonska rješenja dopuštaju i takvo ustrojstvo sportskog kluba, ravnopravno s trgovačkim društvima, u kakvo se preoblikovao Hajduk. Uostalom, i Real Madrid i Barcelona također su sportske udruge, a ne poduzeća. Dinamu se po sadašnjim propisima ne može naplatiti PDV na prihod od transfera, jer se radi o prihodu od prodaje usluga stranom klubu, dakle subjektu sa sjedištem u inozemstvu, koji te usluge koristi na mjestu svog sjedišta. Odšteta za transfer sportaša ne podliježe PDV-u ukoliko je kupac tih prava registriran u inozemstvu, poput Tottenhama, Arsenala ili Wolfsburga. Ovakvo zakonsko rješenje nije hrvatska osobitost, već je na snazi u Europskoj Uniji.

Što se Dinamovog oslobođenja od poreza na dobit od 20% tiče, takav se porez ne može naplatiti neprofitnoj organizaciji, jer ona po definiciji ne ostvaruje dobit, što je sinonim za profit. Doduše, Porezna uprava ima pravo prekvalificirati neprofitnu organizaciju u profitnu te je podvrgnuti poreznim propisima namijenjenima trgovačkim društvima. To je moguće ako nadležni organi zaključe da se udruga bavi djelatnošću svojstvenom trgovačkim društvima te da statusom neprofitne organizacije ostvaruje nezasluženu prednost u odnosu na druge poslovne subjekte na tržištu. No, prema pravnim stručnjacima, takva prekvalifikacija Dinama ili bilo koje udruge ne bi se primjenjivala retroaktivno te ne bi utjecala na prihode ostvarene prije promjene poreznog statusa. Ako se to dogodi, neizvjesno je bi li stroži porezni režim promijenio klupsku politiku ili bi čak potakao prodaju igrača da se nadoknadi gubitak izazvan obvezom plaćanja novog poreza.

Mali stadioni velikih klubova
Uz omraženu politiku prodaje, gorući Dinamov problem je neodgovarajući stadion. Ružna nakupina betona i cigli ne zadovoljava potrebe ni estetikom, ni sigurnošću ni kapacitetom od 38.000, koji bi prema planovima trebao porasti na 57.000 gledatelja kad bi stadion bio dovršen. Zamisao da bi Zagreb trebao imati toliki nogometni stadion potpuno je apsurdna jer bi bio neisplativ. Napunili bi ga samo U2, Bijelo dugme ili Queen, pod uvjetom da Freddie Mercury uskrsne. U Europi niz klubova uspješnijih od Dinama imaju stadione kapaciteta od 12.000 do 30.000, a s nekima od njih služe se i po dva kluba. Primjerice, kladimo se da su u Dinamu uvjereni da su značajniji od bečkog Rapida , no u zadnjih su četvrt stoljeća bečki zeleni bili su dvostruki finalisti euro-kupova. Međutim, Rapidov je stadion Gerhard Hanappi s 18.500 mjesta uistinu skromnih dimenzija. Drugi veliki austrijski klub, bečka Austria, nastupa na još manjem stadionu Franz Horr sa samo 13.400 sjedala. Sturm iz Graza, koji je u Ligi prvaka dospio dalje od Dinama iz zlatnih vremena Zlatka Canjuge, dijeli stadion s mjesnim suparnikom Grazer AK-om. UPC-Arena sagrađena je 1997. i prima 15.400 gledatelja. Do Božića 2005. nosila je ime Arnold Schwarzenegger, po najslavnijem Grazeru u povijesti, da bi od tada pojela naziv telefonske kompanije koja sponzorira klub. Bayer iz Leverkusena moćniji klub od Dinama, klub divovske farmaceutske industrije stalno je u bundesligaškom vrhu i zadovoljan je sa svojom BayArenom s 30.210 mjesta. U Zagrebu, jednako velika DinArena gotovo nikad ne bi bila puna.

Skroman kijevski imenjak
Belgijski Club Brugge kotira znatno bolje od Dinama u europskim natjecanjima, a sretan je sa stadionom Jan Breydel zapremine 29.000. Štoviše, do 2000. isti je stadion, tada pod imenom Olympiastadion, primao samo 18.000 navijača, kada je proširen za potrebe Europskog prvenstva. Na Jan Breydelu nastupa i drugi gradski klub, Cercle Brugge. Anderlecht je u belgijskim okvirima još moćniji od Cluba Bruggea, no na njegovom stadionu Constant Vanden Stock ne može se okupiti više od 26.361 gledatelj u domaćim natjecanjima, odnosno 21.619 na utakmicama UEFA-inih kupova. Parma je jedan od najuspješnijih europskih klubova devedesetih, a svoja je četiri europska pokala osvojila igrajući na travnjaku stadiona Ennio Tardini, koji prima 27.900 gledatelja.

AS Monaco je, u usporedbi s bilo kojim našim klubom, pojam u Europi. Njegov stadion Louis II mali je dragulj kraj obale s 18.500 sjedećih mjesta, no za UEFA-u je dovoljno dobar da na njemu svakog kolovoza organizira dvoboj europskog Superkupa. Villarreal je gradić s 50.000 žitelja kraj Castellona na sredozemnoj obali pa je razumljivo da kapacitet lokalnog El Madrigala nije veći od 25.000, no nogometni klub Villarreal jedan je od najjačih u Španjolskoj i stalan sudionik Lige prvaka i Europske lige. Sponzor Zenita iz Sankt Peterburga, kolosalna naftna kompanija Gazprom, upravo gradi svom klubu novi stadion od 68.000 mjesta, no najveće je uspjehe ovaj klub postigao na triput manjoj građevini. Zenit je osvojio Kup UEFA i europski Superkup 2008. kao stanovnik stadiona Petrovskij, koji prima 21.570 gledatelja. Kijevski Dinamo, prema kojemu je hrvatski imenjak patuljak, ima dom na Stadionu Valerija Lobanovskog, nazvanog po najslavnijem treneru s područja Sovjetskog Saveza. Zapremnina? 16.900! A ne samo da je Dinamo Kijev europski div, već je i glavni ukrajinski grad dva i pol puta veći od Zagreba. Istina, neke osobito značajne europske utakmice Dinamo igra na Olimpijskom sportskom kompleksu, no zagrebački Dinamo ionako već 40 godina nema priliku igrati tako velike utakmice, primjerice četvrtfinala i polufinala UEFA-inih kupova.

zaradili ste na transferima?

Sagradite si stadion sami
Zagrebu bi bilo sasvim dovoljno zdanje koje prima između 22.000 i 25.000 gledatelja, kakvo je Dinamo samostalno mogao izgraditi zahvaljujući fantastičnim prihodima od transfera igrača. S desecima milijuna eura koji vjerojatno sjede na klupskom računu mogli bi dobiti kredit za natkriveni, specijalizirani nogometni stadion i prateće poslovne prostore. Na stadionu za 25.000 posjetitelja udobno bi mogli nastupati Dinamo, NK Zagreb i Lokomotiva, a povremeno i reprezentacija. Kad bi tri spomenuta kluba udružila financijske snage, još bi jednostavnije financirali projekt koji ne bi smio koštati više od 60 milijuna eura.

Stadion ne donosi glasove birača
Zašto se projektu ne bi priključio i navodno imućni Hrvatski nogometni savez, kad njegovi dužnosnici ističu da reprezentativci najviše vole igrati u Zagrebu? No, kad bi Dinamo sam prionuo na projekt stadiona mogao bi bez ikakvog sudjelovanja Grada Zagreba, čiji čelnici ionako nisu motivirani za financiranje jer na pitanju stadiona ne dobivaju niti gube bitan broj glasova. Razumije se da novi Dinamov stadion ne bi bio izgrađen u Maksimiru, jer zagrebački plavi ne bi imali gdje igrati dok se ovaj ruši. Između čudovišta u Maksimiru i modernog stadiona na Kajzerici ili Laništu svatko će razuman izabrati ovo potonje.