Za razliku od snježnog vala koji je Hrvatsku pogodio prije 20-tak dana, a bio je praćen izrazito niskim temperaturama što je potrošnju energenata podiglo na rekordne razine, novi snježni val je bez udara niskih temperatura pa u Plinacru, nacionalnom operatoru plinskog transportnog sustava kažu da je potrošnja plina posljednjih dana čak bila manja od prosječne. No, kako je sustav u prvom hladnom udaru izdržao rekordna povlačenja, primjerice, preuzeto je više od 2,2 milijuna kubičnih metara operativne akumulacije, dnevni rekord isporuke bio je 15,3 mil. m3/dan, dok je iz PSP Okoli povlačeno također rekordnih 6,5 mil. m3 plina na dan, u Plinacru ove zime ne očekuju nikakve poremećaje. Ponosan na odrađeni posao, Jerko Jelić Balta, predsjednik Uprave Plinacra to pripisuje važnosti pravodobnih priprema i reakcija.

Kakva su vaša saznanja, može li se ove godine ponoviti prošlogodišnja plinska kriza?
Što se tiče Plinacra, pokazali smo da sustav besprijekorno funkcionira i u ekstremnim uvjetima. Izbjegnuti su svi poremećaji u prihvatu i isporuci plina, a Plinacro je prije početka sezone grijanja obavio planirane radove održavanja plinovoda, mjerno-redukcijskih stanica i plinskih čvorova te je izgrađeno i pušteno u rad 107 km novih plinovoda i 2 mjerno-redukcijske stanice.Kad je riječ o eventualnoj krizi u isporuci plina iz Rusije, nju nikad ne treba do kraja isključiti, iako svi razgovori na visokim političkim razinama zemalja EU i Rusije signaliziraju da se to ne bi trebalo ponoviti. U Hrvatskoj, pak, na razini Ministarstva gospodarstva funkcionira Povjerenstvo za krizu, no za sigurnost opskrbe ponajprije su bitne dovoljne količine plina, a za što Plinacro, kao operator transportnog sustava, nije odgovoran. Ta pitanja treba proslijediti tvrtki Prirodni plin.

Koliko sada ima plina u skladištu i je li to dovoljno za zimsku opskrbu potrošača?
U skladištu trenutno ima oko 369 milijuna prostornih metara prirodnog plina. No, ponavljam, dostatnost ponajprije ovisi o opskrbljivaču plinom. Što se tiče Plinacra, on je sa svojim kapacitetima i tehničkom raspoloživošću jedna od najjačih karika sigurnosti opskrbe plinom.

Ističete kako se dugoročno Hrvatska ne smije oslanjati samo na jedno skladište. U skladu s tim najavili ste i gradnju novoga, manjeg kapaciteta? Koja je visina investicije i kada će početi?
Analiza strukture i dinamike potrošnje plina u Hrvatskoj u proteklih deset godina ukazala je na potrebu izgradnje manjeg podzemnog skladišta plina koje bi pokrivalo vršna opterećenja plinskog sustava. Njegove karakteristike moraju biti visoka satna i dnevna isporučivost plina pa je stoga kao lokacija izabrano Grubišno Polje gdje se nalazi otprije poznato ležište plina traženih svojstava. Izgradnja je predviđena za razdoblje od 2010. do 2013., a procijenjena vrijednost ulaganja je 110 milijuna kuna.

Jedna od vrućih tema, a vezana je za vaš biznis je i prolazak Južnog toka kroz Hrvatsku? Je li ta prilika propuštena ili nije?
Južni tok je novi transportni pravac plina iz Rusije za centralni i jugoistočni dio Europe. Njime Gazprom prije svega želi zaobići Ukrajinu kao tranzitnu državu, s obzirom na probleme u odnosima između dviju država što bi se izbjeglo direktnom vezom Rusija-Bugarska, odnosno plinovodom koji bi se izgradio po dnu Crnog mora. U tijeku je izrada sveobuhvatne investicijske studije čiji se završetak očekuje u prvoj polovici 2010. godine, a nakon toga i donošenje odluke o izgradnji plinovoda.Naime, dolaskom na bugarsko tlo moguće su dvije trase: južna, koja preko Grčke ide prema Italiji te zapadni krak koji će, kako sada stoje stvari, sigurno ići preko Srbije. Tu su i Mađarska i Slovenija koje su već potpisale međudržavne sporazume, ali i Hrvatska, s obzirom na to da je posljednjih desetak mjeseci intenzivirana suradnja između Hrvatske i Rusije na tom projektu. U ovoj fazi projekta, odnosno na njegovu samom početku, iznimno je važan politički aspekt dogovora koji nose ministarstva dviju država. Plinacro i Gazprom u ovom trenutku daju tehničku i logističku podršku. Kako je cijeli koncept zapadnog kraka Južnog toka tek u početnoj fazi, smatram da prilika još postoji te će svaki oblik uključivanja u projekt Južni tok biti uspjeh i za Hrvatsku i za Plinacro.

Govorite u kontekstu prihoda iz tranzitnih tarifa koji bi u slučaju prolaska glavne cijevi kroz Hrvatsku bili puno veći?
Tranzitne tarife su, kao i uostalom svi drugi detalji vezani uz projekt, pitanje dogovora sudionika u projektu koji slijedi nakon što se donese politička odluka. Istina je da bi prihodi Plinacra, odnosno države u tom slučaju bili znatniji.

Što se u slučaju dogovora oko Južnog toka događa s interkonekcijom? Nije li to dupliranje kapaciteta na istom izvoru?
Upravo je potpisivanje ugovora o interkonekciji s mađarskim partnerom – tvrtkom FGSZ, odnosno izvjestan završetak tog projekta do kraja 2010. godine i njegovo puštanje u rad tijekom 2011., bio okidač koji je ponovno zainteresirao Ruse i skrenuo im pozornost na naš transportni sustav. Naime, kapacitet tog plinovoda od 6,5 mlrd. m3 plina na godinu puno je veći od sadašnjih, pa i budućih dugoročnih potreba Hrvatske. Stoga se upravo višak kapaciteta može koristiti za tranzit plina preko Hrvatske dalje prema zapadu, Sloveniji ili Italiji, a u nekoj kasnijoj fazi, ovisno o potrebnom kapacitetu, mogle bi se graditi i dodatne dionice.

Ima i komentara da bi bilo puno bolje da se Hrvatska posve okrene alternativnim pravcima, osobito sa stajališta izvora plina. Spominje se kako bi sve bilo drukčije da se svojedobno nije odustalo od projekta Velika Gea? Što vi kažete na to?
Istina je da prolaskom Južnog toka ili priključivanjem na njega, odnosno korištenjem interkonekcije s Mađarskom, Hrvatska ima mogućnost diverzifikacije dobavnih pravaca, ali da je izvor plina i dalje isti – Rusija. No, u tom slučaju ostao bi neiskorišten transportni kapacitet kroz Sloveniju i Austriju koji se danas koristi za uvoz ruskog plina. Taj dobavni pravac povezan je s Baumgartenom, najvećim plinskim čvorištem u centralnoj i jugoistočnoj Europi i središtem trgovine prirodnim plinom. Time nam postaju dostupne količine plina koje nisu ruskog podrijetla pa se tako može odmah diverzificirati i izvor dobave plina. Što se tiče projekta GEA, u izvornom je obliku taj projekt bio zamišljen kao direktan spoj plinovodnih sustava Italije i Hrvatske, a u jednom se trenutku razmatrao kapacitet od 8 mlrd. m3 na godinu čime bi se istodobno diverzificirao i pravac i izvor dobave, a mogao se koristiti i za dopremu plina sa sjevernojadranskih polja. No, od toga projekta se odustalo, izgrađen je plinovod kojim su sjevernojadranska plinska polja direktno povezana s terminalom Pula. No i slobodni kapaciteti tih plinovoda mogu se koristiti za dobavu dodatnih količina plina za Hrvatsku, naravno – korištenjem principa zamjene proizvodnih količina plina s talijanskim partnerom.

Jedan ste od suvlasnika LNG Hrvatska? Neki strani partneri su u međuvremenu odustali od projekta? U kojoj je on fazi i kakav je vaš interes u tom projektu?
Plinacru je primarni interes izgradnja i operiranje plinovodima za transport ukapljen LNG-a od terminala na Krku do krajnjih kupaca. U tom su smjeru išla sva naša nastojanja još od 2006. godine kad je takav koncept ispregovaran s tadašnjim Adria LNG-konzorcijem. Taj princip i danas prihvaćaju svi partneri u projektu i on je naš primarni interes. U skladu s tim Plinacro je pokrenuo i provodi sve prethodne aktivnosti na definiranju koridora plinovoda od Omišlja na Krku do Zlobina na kopnu te dalje prema Rupama i Sloveniji. U ovom trenutku očekuje se konačna odluka o formiranju društva LNG Hrvatska i njegovu uključivanju u konzorcij Adria LNG.

Plinacro je imao opsežan plan investicija. U kojoj mjeri ste ga zbog krize reducirali i što privatni sektor može očekivati od vaših ulaganja najavljenih za 2010. godini?
Plan investicija nije reduciran u smislu smanjenja obujma izgradnje, nego je naprosto racionaliziran terminski plan nekih projekata. Stoga će Plinacro potpuno ispuniti sve zadatke koje je pred nas postavila Vlada, a to je plinifikacija gotovo cijele Republike Hrvatske do 2011. godine. Taj ulagački ciklus ukupno vrijedi 380 milijuna eura.

Ina nam još uvijek duguje

Kako se vi nosite s nelikvidnošću u sustavu s obzirom da vam je Ina glavni izvor prihoda?
Poslujemo uredno bez obzira na određene probleme u naplati potraživanja. Ina je dio svoga duga podmirila, no činjenica je da u ovom trenutku još uvijek postoje znatna potraživanja. Ipak, uvjeren sam da ćemo u dogovoru s Inom i ostatak tih potraživanja ubrzo naplatiti.