Mirno spavam noću, za probleme koje je uzrokovala moja puška kriva je politika. Riječi su to Mihaila Timofejeviča Kalašnjikova, izumitelja puške AK-47, koji je u prošli utorak proslavio 90. rođendan na kojem mu je predsjednik Rusije Dmitri Medvjedev uručio visoko državno odlikovanje, Heroj Rusije. Do sada je na svijetu u 14 zemalja legalno i ilegalno proizvedeno više od 100 milijuna kalašnjikova koji se dan danas koriste u praktički svakom ratu na svijetu. Usporedbe radi, američka puška M-16 proizvedena je u oko 12 milijuna primjeraka, gotovo deset puta manje. Proslava 90. rođendana je završila čitanjem slavljenikove poezije. Naime, Kalašnjikov se amaterski bavi poezijom i autor je šest knjiga. “Pisao sam poeziju u svojoj mladosti i ljudi koji su me okruživali vjerovali su da ću postati pjesnik. Postoji toliko puno loših pjesnika i bez mene, ja sam krenuo drugim putem”, našalio se slavljenik, čija je puška simbol smrti u cijelom svijetu. Ali ime Kalašnjikov postalo je kulturološki simbol. Njegova puška nalazi se na nacionalnom grbu Mozambika, na amblemu Iranske Islamske Revolucionarne garde i zastavi Hezbolaha, a u Africi mušku djecu često nazivaju Kalash. Čak je njegovu simboliku iskoristio i NBA košarkaš Andrei Kiriljenko, koji na dresu nosi broj 47, koji s njegovim inicijalima označava ovo sovjetsko oružje.

Miljenik Georgija Žukova
“Naciste možete okriviti što sam izmislio tu pušku. Ionako sam oduvijek htio konstruirati kosilice, traktore i poljoprivredne strojeve“ rekao je Kalašnjikov u jednom od rijetkih pojavljivanja u javnosti, prije tri godine. Vojna karijera Mihaila Timofejeviča Kalašnjikova započela je 1939. godine pružajući mu priliku da zadovolji sklonost prema mehanici koja ga je, kako sam tvrdi, opsjedala od najranijeg djetinjstva. Mladi je Kalašnjikov karijeru započeo radeći na održavanju tenkova gdje je manje-više na svoju ruku osmislio novu vrstu brzinomjera, što je zapelo za oko generalu Georgiju Konstatinoviču Žukovu koji je u povijesti zapisan kao čovjek koji je Crvenu armiju poveo u pobjedu u Staljingradu. “Dočekao me komandant Kijevske vojne grupe, Georgij Žukov, pogledao je instrument i rekao: Možete li ga unaprijediti? Tada sam bio mlad i odgovorio sam: Da, mogu to učiniti komandante!” – prisjeća se Kalašnjikov svojih prvih dizajnerskih koraka. Dakako, mladić je ispunio svoje obećanje. Mihail je kao zapovjednik tenka borbu iskusio odmah po početku “velikog rata” i bio je ozbiljno ranjen u rujnu 1941. godine. Oporavljajući se u bolnici, slušao je o njemačkim ‘jurišnim puškama’ koje kose njegove sunarodnjake. Nijemci nisu štedjeli municiju i uveli su prvu svjetsku jurišnu pušku, automat StG 44. Sve je to utjecalo na Kalašnjikova koji je svoju pažnju posvetio proučavanju njemačkog oružja. Nakon oporavka u bolnici, nagrađen je šestomjesečnim otpustom koji će provesti u Kazahstanu pristupajući vojnom natječaju za proizvodnju nove jurišne puške. U 1942. godini nakon tri mjeseca provedenih u dizajniranju koje se uglavnom odvijalo u lokalnom spremištu za vlakove svijet je upoznao prvi prototip njegove strojnice. Kalašnjikov je priliku da završi rad na svome životnom dijelu dobio tek po svršetku rata. Nakon 1945. godine vlasti su Mihailu pružile sve uvjete potrebne za usavršavanje originalnog prototipa, ali umalo je izabrana druga puška. Prvi model s kojim se prijavio na natječaj Kalašnjikov je nazvao je “Mihtim” (po svojem imenu, Mihail Timofejevič), ali njime nije impresionirao sovjetskog vođu Staljina. Ipak, nakon nekoliko popravaka i godinu dana kasnije konstruirao je model AK-46 i počela je povijest najpoznatije svjetske puške. Nakon dorade, dobio je ime AK-47 (Avtomat Kalashnikova model 1947).

Schmeisserova pomoć
Dvije godine kasnije to je oružje usvojeno kao standardno oružje Sovjetske armije. Slabo je poznato da je u samom pokretanju proizvodnje svog oružja Kalašnjikov imao pomoć izumitelja prve jurišne puške na svijetu, njemačkog industrijskog dizajnera Huga Schmeissera. Njega su nakon drugog svjetskog rata zarobili u rodnom mjestu Suhul, na području Sovjetske okupacijske zone u Njemačkoj i odveli u Iževsk. Nakon što su mu Rusi dali “ponudu koju nije mogao odbiti”, Schmeisser, koji je konstruirao prvu jurišnu pušku StG 44 je Kalašnjikovu pomogao organizirati efikasnu, jeftinu i pouzdanu tvornicu oružja. O razlozima kasnijeg uspjeha ovog oružja ponajbolje govore riječi njegovog konstruktora, koji o niti vodilji što je pretvorila u najpoznatijeg svjetskog ubojicu. “Pročitao sam u nekoj knjizi, možda nekom svetom spisu – sve što je složeno nije korisno a sve što je korisno je jednostavno. To vam je moto mog života” – rekao je Kalašnjikov o svome dizajnu. Ovo jednostavno oružje nisu uspjeli uništiti vrijeme i ratovi, ali glave će mu doći kapitalistička privreda i ilegalne kopije zbog kojih je tvornica pred gašenjem.

Financijski problemi

Slom proizvođača
Proizvođač Kalašnjikova, Izmaš iz Iževska nalazi se u financijskim problemima. Nad tvornicom je umalo pokrenut stečaj zbog duga od svega 180.000 eura. Ta je vijest izazvala senzaciju u Rusiji, budući da je Izmaš, koji je osnovan 1807. godine jedan od najvećih i najstarijih proizvođača oružja u Rusiji.

Darovane licencije
Problemi Izmaša nastali su jer je SSSR široke ruke odobravalo licencnu proizvodnju svoje puške svim saveznicima koji su to tražili.

Kriza izvoza
Izvoz oružja iz Rusije je pao sa 7,4 milijarde eura iz 2007, na svega 2,4 u 2008. godini. Prema riječima Ruslana Pukhova, direktora moskovskog Centra za analizu strategija i tehnologije, svaki drugi proizvođač oružja u Rusiji mogao bi se suočiti s bankrotom.