U Pekingu je krajem prošlog mjeseca održana 23. po redu Glavna skupština Icograda (The International Council of Graphic Design Associations), svjetskoga krovnog udruženja za grafički dizajn i vizualne komunikacije, na kojoj je izabran novi Upravni odbor. Jedan od članova Upravnog odbora kojem je mandat produžen drugi put je i mlada hrvatska dizajnerica, kreativna direktorica u Unex grupi, Iva Babaja. Nakon njezina povratka iz Kine s Ivom Babajom smo razgovarali o stanju u hrvatskom dizajnu, ulozi Icograde na svjetskoj dizajnerskoj sceni kao i novim trendovima u dizajnu. Inače, Iva Babaja kao potpredsjednica sudjeluje u radu Upravnog odbora Icograda od 2007. godine, a drugi mandat za koji su je nominirala čak pet udruženja iz Hrvatske i drugih zemalja veliko je priznanje njezinu dosadašnjem radu.

Koliku ulogu je Icograda u svojoj 46-godišnjoj povijesti odigrala u razvoju vizualnih komunikacija?
Kao krovno svjetsko tijelo za dizajn i vizualne komunikacije Icograda je u svojoj povijesti odigrala više funkcija. Icograda je inicijalno napravila mnoge važne stvari poput uspostavljanja univerzalnih međunarodnih standarda za profesionalnu praksu te ponudila svim udruženjima svijeta brojne mreže i platforme za razmjenu mišljenja. Štoviše, pomogla je redefinirati poziciju dizajnera u svijetu, čvrsto postavivši tezu da dizajn danas više nije samo disciplina proizvodnje artefakta, već strateški proces koji omogućava komunikaciju u vizualnoj sferi. Uz to, prva je uspostavila veze između područja profesionalne prakse, edukacije, promocije i medije te utrla put mnogim zemljama prema definiranju i razvoju dizajnerske ekonomije i dizajnerskog menadžmenta, komunikaciji s vladama i ostalim važnim vođama društva. Fokus se i dalje pomiče tako da je biti član Uprave izuzetno uzbudljiv posao. Uz niz projekata na kojima radimo Uprava nosi i veliku ulogu zagovornika dizajna pri međunarodnim organizacijama kao što su UN, UNESCO, nacionalne vlade itd.

Koje su teme prevladavale na ovogodišnjoj Glavnoj skupštini?
Glavna skupština u Pekingu bila je vrlo dinamična. Pokriven je širok dijapazon tema, ali jedan od najvažnijih zaključaka bilo je donošenje “Rezolucije o Sustainable Practice”, što je dizajnerima diljem svijeta izuzetno važno. Izgradnja svijesti o dizajneru kao aktivnom i odgovornom faktoru društva koji svojim djelovanjem treba odražavati brigu za etiku, humanost, okoliš i održivi razvoj te strategija kako takvu implementirati u različite ekonomske i političke okvire u kojima djeluju naši članovi diljem svijeta svakako je jedna od najvažnijih tema. Uz to, druga važna tema je bila i daljnji razvoj IDA (International Design Alliance), kojoj je Icograda jedan od osnivača i koja nudi platformu za “one voice issues” koje transcendiraju pojedine grane dizajna. U toj platformi ujedinjeni su vizualni komunikatori, grafički i industrijski dizajneri te arhitekti interijera.

Koliko su naši dizajneri poznati i priznati u svijetu?
To je pitanje koje mi se možda najčešće postavlja. Kao član Upravnog odbora Icograda moja zadaća je brinuti se podjednako o svim zemljama, dakle svoj “nacionalni” šešir moram skinuti kada govorim iz te pozicije. S druge strane moram reći da me raduje kad u dalekim krajevima svijeta čujem da ljudi znaju za Hrvatsku i zbog dizajna, a ne npr. nogometa. Hrvatska ima sjajnu tradiciju, dovoljno se sjetiti samo Picelja ili Arsovskog, a ima i u inozemstvu dizajnere sa sjajnim karijerama poput Mirka Ilića. To su imena koja vani i mladim generacijama nešto znače i žao mi je da se to često zanemaruje. Uz to, Hrvatska ima i ZGRAF, izložbu koja je desetljećima gradila svoj renome i dovodila najeminentnija imena svjetskog dizajna. Danas hrvatski dizajn sjajno kotira, što se vidi iz velike prisutnosti naših dizajnera na međunarodnim izložbama, u raznim publikacijama te brojnim nagradama koje osvajaju. Ipak treba imati na umu da je i tu riječ o nekoliko imena, a ne to izjednačavati s kvalitetom dizajna koji svakodnevno gledamo.

Koji su najveći izazovi s kojima se danas suočavaju dizajneri prilikom rada za velike kompanije?
To uvelike ovisi o kontekstu. Ako govorimo o velikim međunarodnim kompanijama, onda se taj rad vrlo često odnosi na adaptacije nečega što je postavljeno u nekoj drugoj zemlji. Jako puno dizajnera koji rade u agencijama često nemaju prilike tome dati svoj obol u smislu kreative. Tu puno znači kad agencija za koju radite, poput Unexa, stoji iza svoje kreative. S druge pak strane domaće kompanije često se ne usude ići u velike kreativne iskorake, već robuju konvencijama ili jednostavno oponašaju ono što vide da rade druge velike kompanije u inozemstvu. Biti drukčiji za nas u malim zemljama još je, čini se, opasnost, a ne meritum. Ipak, moje iskustvo rada u Unex grupi govori mi da se sve više pojavljuje ta samosvijest kod marketing menadžera i klijenata koji shvaćaju da iste postavke nužno ne daju uvijek iste rezultate. Tu agencija ima i edukativnu ulogu, a najveća nam je satisfakcija kada nam se daruje potpuno povjerenje i kreativna sloboda. Tada se rađaju vrhunski rezultati, poput naše kampanje za Croatia osiguranje, za koju sam dobila mnoge pohvale čak i u Pekingu.

Slažete li se s tezom da je dizajn danas ‘amerikaniziran’?
Svakako da dizajn danas, pogotovo uz internet koji ipak samo na prvi pogled briše granice, postaje sve više globalan, čak i trendovski. Ne znam čak bih li to nazvala “američkim” stilom jer postoje i druge zemlje koje dosta pridonose tom globalnom trendu. Zagovornici globalnog dizajna kažu da je on pomogao u podizanju sveukupne kvalitete u svijetu, što je djelomično točno. S druge strane neke dizajnerske ekonomije danas su u poziciji posvemašnjega kopiranja i time gube vlastiti identitet. Kina je jako dobar primjer tog trenda. Nedavno sam u Pekingu razgovarala o toj temi s kineskim dizajnerima i svi smo se složili da je vlastito vizualno nasljeđe nešto što treba njegovati i razvijati.

Ima li na tržištu mjesta za male studije za dizajn?
U Hrvatskoj danas to čak možda i nije pitanje mladih dizajnera, već nezavisnih dizajnera uopće. Tržište je polarizirano između velikih agencija i većih studija koji sve više počinju poprimati značajke agencija. U tom smislu veliki poslovi dobrim su dijelom apsorbirani u taj segment. Uz to, klijenti vrlo često ne znaju koje su specifičnosti i prednosti rada s dizajnerima, a koje u radu s oglašivačima. Dizajnerski studio nudi jedan tip promišljanja, dok agencija za integrirano tržišno komuniciranje nudi sasvim drukčiji tip ekspertize. Vani je situacija puno opuštenija te je suradnja između dizajnerskog studija i agencija puno dinamičnija. Kod nas agencije uglavnom rade i dizajn i oglašavanje te vrlo malo tržišta ostaje u domeni nezavisnih dizajnera ili studija za dizajn, a to što ostaje uglavnom su slabije plaćeni poslovi. Tu agencije mogu pomoći, tj. mnogo ovisi o njihovu stavu. U Unexu se trudimo da to održimo u balansu i uz naš kućni kreativni tim surađujemo s vanjskim dizajnerima i suradnicima ako njihovo područje ekspertize nadopunjuje naše. Time ujedno potičemo i nezavisne dizajnere. Ipak, općenito, ne bih mogla reći da studiji za dizajn u Hrvatskoj imaju priliku za neki “big business” kao što je to slučaj vani gdje velike kompanije direktno angažiraju dizajnere ne samo kao kreatore već i kao stratege, konzultante i menadžere za dizajn.

Utjecaj krize na dizajn

U kojoj se mjeri promijenio pristup dizajnu i vizualnim komunikacijama tijekom aktualne globalne krize?
Iznenađujuće malo, ako gledam iz globalnog aspekta. U Hrvatskoj, gdje se dizajn i dalje, nažalost, smatra disciplinom proizvodnje nečega, ta je kriza puno zamjetljivija jer je posla s tržišnog aspekta manje. Ali kad gledam situaciju globalno, čini mi se da je možda ekonomski faktor manje značajan od činjenice da su mnogi dizajneri shvatili krizu kao priliku da redefiniraju svoju poziciju i pomakli fokus svoga rada. Sada je taj fokus mnogo više utemeljen u težnji da svijet učini boljim mjestom za sve nego što je to bio slučaj prije.