Sve se više čini kako bi toliko dugo čekanu i tako pompozno najavljivanu “vruću jesen” u Hrvatskoj ipak mogla obilježiti već dobro poznata “hrvatska šutnja”. Kako ova država i onako od osnutka do danas ne pamti pravi opći štrajk, a o velikim uličnim prosvjedima da se i ne govori, gromoglasna tišina koja bi mogla odjeknuti u rujnu predstavljat će pravu Bachovu kantatu za od medijske kritike umorne uši Vlade Jadranke Kosor.

I samo ako se ne dogodi neko čudo pa sindikat s manje članova od ostalih, Hrvatska udruga sindikata Ozrena Matijaševića ne povede na ulice narod po logici kada nemamo s kime, idemo s njima. Od ostalih sindikata i ne treba previše očekivati. Naime, oni državnih službenika, na veliku žalost naroda, ali sreću članstva, mogu biti zadovoljni. Oni su dobili što su htjeli i sada krizni porez plaćaju svi, a ne samo oni. Po dobroj staroj samo neka susjedu izgori štala, revni državni službenici poslušno sudjeluju sa svojih 3 posto harača, a to je naravno bolje nego 6 posto. S druge strane zaposlenici privatnog sektora svoju zadnju šansu imaju na Ustavnom sudu pa bi se i njima moglo posrećiti. Jedini koji bi se trebali brinuti, a čini se da to ne rade, članovi su Vlade. Oni jednostavno smišljaju nova iznenađenja prema sada već ustaljenom principu predloži-povuci. Od kriznog poreza preko produljenja školskih praznika pa do obrušavanja na nakladnike, Vlada koju sada po medijima čak i oprezni ekonomski analitičari nazivaju “starim vagonom” tako se zabavljajući jednostavno ubija vrijeme do izbora. Bez prave opozicije i bez prave sindikalne scene uz narod sklon šutnji ova Vlada bi nas polako, ali sigurno mogla odvesti u propast i pritome dobiti još jedan mandat. Svi koji u to sumnjaju samo trebaju pričekati rujan kako bi se uvjerili da će se podići jedino živa u termostatu. Oni strpljivi mogu čekati predsjedničke izbore i na njima provjeriti bilo naroda. Možda će tamo narod u tišini i zaokružujući jedno ime ipak pokazati Vladi, što misli njezinoj politici. No ono što se zaboravlja jest da pravi test i neće biti u političkoj areni, već u onoj ekonomskoj, a za tu borbu kao da nitko nije spreman. Ni HDZ, ni SDP. Možda naši političari čekaju neku nevidljivu ruku koja će sve ispraviti, a onda će oni puno bogatiji od kriznog poreza opet uvesti besplatne udžbenike. Jedino što ih tada neće imati tko tiskati niti će ih imati tko čitati. Tada će već školska djeca morati raditi i izvan turističke sezone, a nakladnici će vjerojatno držati štandove na tržnici i prodavati stara izdanja ispod cijene. Tada će jedino državni službenici sretni redovno primati svoju plaću i sretno šuteći i dalje glasati za one koji su im sve to blagostanje i omogućili.