Pomalo je smiješna scena vidjeti ranim jutrom, pri ne tako visokoj temperaturi, popunjenu terasu kafića dok unutrašnjost zjapi prazna. Oko jednog gosta koji u miru i tišini čita novine ne trudi se ni konobar, već i on stoji na vratima kao da gosta nema.
Kratak je to opis utjecaja zabrane pušenja na mali ugostiteljski objekt u Novom Zagrebu u koji su do sada na kavu i koju cigaretu dolazili zaposlenici većine malih tvrtki u okolici kao i onih većih, poput Raiffeisen banke. Na terasi nema mjesta za sve jer tu su samo četiri stola, a ona prazna četiri iz unutarnjeg dijela kao da nose oznaku rezervirano. Međutim, nitko ih nije zakupio, već se čeka na prve nepušače koji kao da još nisu svjesni postojanja zakona koji je donesen u njihovu korist. Lako je zbrojiti da je svaki od tih unutrašnjih stolova punio blagajnu na šanku s nekoliko stotina kuna po smjeni, a većinu novca ubacivali su “zakonski omraženi” pušači. Istjerani s radnih mjesta, na kojima i ovako već godinama nisu smjeli zapaliti cigaretu, prehranjivali su tročlanu obitelj iz koje za šankom rade i žena i muž. Dijete se pak školuje ponajviše na račun pušača. Ali država je predvođena Ministarstvom zdravstva rekla: “Sad je dosta!” Slično kao i sa zabranom rada nedjeljom, bez razmišljanja ili podrobnije analize uvedena je jedinstvena proskripcija bez manevarskog prostora. A da nitko nije pitao male ugostitelje: “A kako će te vi sada?” Možda se neki mudrac iz kakvog ministarstva još i sjeti pokrenuti kampanju kojom bi se tražilo od nepušača da žrtvuju koju kunu i napune prazne kafiće sada kada u njima nema dima. Ipak, u pitanju je školovanje nečije djece i egzistencija puno malih obitelji. Nešto za što su u svoj svojoj “gadosti” čini se pušači ipak imali više razumijevanja. Jer nova zabrana samo će pušače preseliti u parkove, ispred poslovnih zgrada ili u svoje kuće, a zasigurno neće ugroziti zaradu proizvođača duhana ili države koja se licemjerno, ali masno naplaćuje od trošarina na cigarete. Umjesto toga ugrozit će ugostitelje, i to u vrijeme financijske krize, čiji se počeci tek naziru. I dok puno analitičara i raznih poslovnih udruga upozorava kako se na zabranu pušenja moglo ići i koju godinu poslije, “kruta i pravična država” ne popušta u ideji diskriminacije oko 30 posto populacije. I nije to nešto izmišljeno u Hrvatskoj ima toga i drugdje na Zapadu. Međutim, zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi se vladajući, u Hrvatskoj ili EU, ponašali da je riječ o zabrani prodaje duhanskih proizvoda koja vodi slabijem punjenju državne blagajne. Ovako se lako skriti iz borbe za nepušače i zdraviji život.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.@ mirkoP
istina je da je problem ovdje više u medijima nego u pušačima. oni tako reagiraju na svaku odluku vlasti. da je do sada bilo zabranjeno pušenje, pa je sad ukinuta zabrana, opet bi svi mediji dali svojim kolumnistima-nepušačima da pišu protiv ukidanja zabrane. a to je zato jer su samo takvim stalnim pljuckanjem u stanju postići dobru prodaju. odnosno bulumenta hrvatskih novinskih autora nije sposobna zainteresirati čitatelje drukčije nego tako da histerizira povodom svega što se događa. loš obrazovni sustav i nedostatak selekcije u medijima, ili u najboljem slučaju neka negativna selekcija, to je razlog.
Pratio sam uvođenje zabrane pušenja u nekoliko evropskih zemalja. Negodovanje pušača bilo je svugdje otprilike kao i kod nas. Ali postoji jedna razlika i to vrlo značajna. MEDIJI! U Hrvatskoj, mediji kao da se natječu koji će bolje voditi kampanju protiv zakona o pušenju. U drugim demokratskim zemljama te pojave nema. A zašto nema? Pa vjerojatno zato jer su uredništva medija savladala ABECEDU demokracije. O zakonu o (ne)pušenju može svatko imati svoje stanovište, ali zakon koji je donio Hrvatski Državni Sabor mora poštivati svaki pojedinac, a pogotovo mediji. Naravno da se kvaliteti tog zakona može raspravljati, ali argumentirano. To što netko pije kavu na hladnoj terasi, nije nikakav argumenat. Jer odučili smo se pušenja u avionu, a nije da nije bilo otpora. Pa naučili smo se da stanemo prije pješačkog prelaza i propustimo pješake, što prije donošenja strogih propisa i zakona nije činio daleko veći postotak građana nego što ima pušača. Istina je da pojedinci ni danas ne stanu, ali biti će i pušača koji će bahato pušiti gdje im se prohtije. (to je samo jedan mali primjer). Gospodo svijet se mijenja, pa se moraju mijenjati i navike.
Zato gospodo urednici, razmislite o svojoj društvenoj odgovornosti!
Kakva bolesna i naopaka logika pisca ovog članka…ovo su preozbiljne novine za ovakve tekstove. Potrebno je određeno vrijeme da i pušači shvate da više nema natrag (nadamo se!!), i da se pomalo priviknu na boravak u kafićima bez cigarete. Nitko im ne brani da puše na ulici ili kod kuće. Istovremeno, mnogi koji su izbjegavali kafiće navraćati će u njih češće nego do sada (recimo nepušači i roditelji s djecom). Pa će jednog dana kafići izgledati kao recimo oni u Italiji, gdje je zrak u njima čist a kafići i pizzerije prepuni gostiju.
Da je ovakvo razmišljanje pobijedilo u nekim ranijim situacijama u povijesti, još bi imali petrolejsku rasvjetu jer “električna struja može i ubiti”.
Ukoliko je država zabrinuta za zdravlje svojih građana (pušača i nepušača) zašto ne zabrani proizvodnju
i prodaju duhanskih proizvoda ??? Da li bi donosila zakone na štetu jednog dijela građana kad bi se isti
organizirali u nekakvu neformalnu udrugu te svojim glasovima dali potporu političkoj opciji koja bi
štitila njihove interese?????
Uključite se u raspravu