Nakon što je predsjednik države izjavio kako ne vidi problem u rastu svoje plaće jer i ovako menadžeri u državnim tvrtkama zarađuju više od njega, još jedna ličnost s hrvatske javne scene stala je u obranu rasta plaća državnih plaća.

Nakon što smo očekivali da se više i ne može pronaći ‘bolji’ argument za podizanje plaće od onog predsjednika Mesića, javio se Vilim Ribić, jedan od čelnika Matice hrvatskih sindikata. On se obrušio na plaće ne samo menadžera u državnim tvrtkama nego i onih u realnom sektoru. Tako su upitne postale i plaće Ivice Mudrinića i Nadana Vidoševića. Prema Ribiću, predsjednici uprave T-HT-a i Kraša krivi su što primaju tako visoke plaće i predstavljaju velik društveni problem. Nisu krivi saborski zastupnici i njihove penzije, a još manje državni službenici i njihovih 6 posto, nego razapeti treba menadžere iz realnog sektora. Tako barem misli čovjek koji je uspio srušiti predlagani i planirani nulti deficit i odveo svojom i povišicom svojih članova državni proračun u minus. Za nj povišica zaposlenicima u državnoj upravi i državnim institucijama uopće nije sporna, ali ako uspješne tvrtke nagrađuju svoje menadžere, čija sposobnosti znatno doprinosi profitabilnosti, onda je to veliki problem. Zašto? Jer Ribić smatra da i kada menadžeri upropaste tvrtke za njih samo otkaz nije dovoljna kazna, a ako unaprijede poslovanje, onda je bonus prevelika nagrada. Ribić je sa svojom porukom izašao u javnost u trenutku kada realni sektor s pravom sve češće optužuje Vladu za lošu politiku i živi u nadi kako se rast plaća državnih službenika još može zaustaviti. Očekuju i bolju interventnu politika, a i plinska kriza pokazala je kako prave strategije što se tiče gospodarstva i nema. Menadžeri iz realnog sektora i njihovi zaposlenici hrane sve više gladnih usta, državnih službenika, umirovljenika i političara, željnih novih povišica. U takvim okolnostima postaje pomalo neukusno prozivati te iste menadžere, naročito ako se zna da su njihove tvrtke lani poslovale dobro. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako se nagrađuju i kažnjavaju čelnici sindikata u Hrvatskoj. Naime, Mesiću, kao i svakom političaru, uvijek može presuditi javnost. Menadžere kažnjava tržište, dioničari i Nadzorni odbori. Uostalom, menadžeri na kraju svake godine predaju bilancu i tu nema muljanja. A čelnici sindikata, unatoč formalnim izborima, u većini slučajeva zauvijek sjede na svojim pozicijama, a napuštaju ih jedino kada se to njima prohtije, ako se odluče umiroviti ili otići u politiku. Većina ih se, ponajviše na žalost njihova članstva, vodi onom starom “sidi di si, ni za disi nisi”.