Kako se čini, turizmu se pišu teški dani. Ako je suditi prema dubrovačkim hotelima koji se pod firmom obnove i čišćenja zatvaraju prvi put u svom višegodišnjem poslovanju, onda je jasno kako je kriza tu i puno je dublja nego što se želi priznati. Jedino se čini da još nitko ne zna u kojim razmjerima će pogoditi hrvatsku obalu.

Ako se predviđao rast broja turista na jadranskoj obali za iduću godinu, a hotelijeri prije nekoliko mjeseci govorili kako neće podizati cijene, onda je krajnje nejasno tko je u cijeloj priči promašio pravac. I krajnje je neizvjesno u kojem to pravcu hrvatski turizam vode njegovi čelni ljudi. I u ovom trenutku najavljuje se nešto što je već davno trebalo biti napravljeno, a to je dubinska analiza turističkog sektora. Ali i dok priznaju da nema prave analize sektora, čelni ljudi turizma upućuju umirujuće riječi kako je sve uredu. Tako i Niko Bulić, direktor HTZ-a i Damir Bajs, ministar turizma, tvrde kako nema mjesta brizi i kako je država spremna čak i novčano pomoći posrnule. A utješne riječi zvuče kao već jako poznate floskule – pojačat će se ulaganje u promidžbu, mi smo u plusu dok druga tržišta gube turiste, krivi su fiskalni i parafiskalni nameti itd. U trenutku kada se još ništa sa sigurnošću ne zna o veličini državnog proračuna, a govori se o velikim uštedama, odustajanju od kapitalnih projekata i smanjenju sredstava za sva ministarstva, teško se može očekivati da će ministarstvo turizma biti pošteđeno. I što je sada činiti Damiru Bajsu i Niki Buliću? Odgovor smo već dobili na primjeru drugih ministarstava. Vrlo je izvjesno kako slijedi i osnivanje ‘kriznog stožera’ za turizam. Uostalom, krizni stožer već ima premijer Ivo Sanader, a osniva ga i Božidar Pankretić. U njemu bi mogli sjediti i ljudi iz drugih stožera, uostalom, Ivica Todorić, Ante Vlahović ili Mladen Vedriš sigurno mogu nešto smisleno reći i o turizmu. Riječ je o uspješnim poduzetnicima koji zasigurno znaju o pozitivnom poslovanju puno više nego ministri. Samo je pitanje hoće li oni u kriznim stožerima biti umirenje za nervoznu javnost koja stalno sluša priče o krizi ili će ih netko i poslušati. Možda je osnivanje kriznih stožera put kojim će krenuti sva ministarstva osim onoga Milinovićeva jer on već ima reformu zdravstva pa je za osnivanje stožera malo kasno.