Sporazum o slobodnoj trgovini koji zadnjih 18 mjeseci bruse Europska unija i Australija, a mogao bi zaživjeti već za godinu dana, otvara priliku i hrvatskim tvrtkama za iskorak na veliko, a dosad slabo istraženo tržište Australije koje zadnjih 30-ak godina kontinuirano bilježi pozitivne stope rasta. Kako za 15-ak dana Hrvatska formalno preuzima rotaciju na čelu EU, u Zagrebu je prošlog tjedna boravila australska misija razgovarajući s predstavnicima Vlade i poslovnih krugova o sporazumu.

Pitanje dijaspore

“Važnost sporazuma koji pruža poslovnu sigurnost je u tome da australske tvrtke, kao i druge, idu tamo gdje su prilike. Konkurencija je velika, ako prilike postoje, a trgovina nije olakšana, onda će potencijalno prilike tražiti drugdje gdje je to možda lakše, gdje je jednostavnije pregovarati, gdje je tržište možda poznato”, kazala je veleposlanica Australije u Hrvatskoj Elizabeth Petrovic.

“Gotovo svaka hrvatska tvrtka koja je izgradila uspješan izvozni model mogao bi naći dobro tržište za svoje proizvode u Australiji, bez obzira jesu li to poljoprivreda, građevina, logistika, farmacija. Europske kompanije prisutne su u svim tim sektorima u Australiji i sigurno je puno prilika za hrvatske kompanije, no mnogi nisu ni istraživali to tržište, kao što ni mnoge australske tvrtke nisu to činile u Hrvatskoj”, kaže Jason Collins, direktor Europsko – australskog Poslovnog vijeća u Sydneyu.

Dodaje da Australija ima vrlo malo barijera poslovanju, poput carina, kao rezultat provedenih reformi, ali i poručuje da tamošnje tvrtke pojačano investiraju u EU i željne su razgovarati o prilikama da dođu i investiraju u Hrvatsku. Unatoč dijaspori koja broji oko 200.000 iseljenika iz Hrvatske i njihovih potomaka, od 55 milijardi dolara godišnje razmjene Australije i EU-a, Hrvatska doprinosi sa zanemarivih 23,8 milijuna dolara, a tvrtke poput Podravke i Mlinara koje su tamo prisutne, još uvijek su iznimke. Vrata snažnijem povezivanju mogao bi otvoriti upravo sporazum o slobodnoj trgovini koji se, s pet odrađenih rundi razgovora u godinu i pol, za briselske prilike odvija iznimno brzo.

Pozitivan signal

Razloge za to treba tražiti u trgovinskom ratu SAD-a i Kine, koji su objema stranama u tim pregovorima vodeći trgovinski partneri. ”Glavni trgovinski partneri EU i Australije prolaze kroz teška vremena, trgovina je nesigurna, više se ne može zdravo za gotovo uzeti red temeljen na pravilima”, kaže Juliana Nam iz Misije Australije u EU i NATO-u. Australija je u posljednjih 15-ak godina zaključila 11 trgovinskih sporazuma sa državama u azijsko-pacifičkoj regiji i danas 68% trgovine ostvaruje putem preferencijalnih dogovora. Okonča li uspješno pregovore s EU, ta će brojka dosegnuti 80%. Pregovori, pak, ulaze u fazu u kojoj se otvaraju teža pitanja poput (za Australiju visokih) EU barijera za poljoprivredne proizvode, carina na industrijska dobra iz EU koja direktno pogađaju europsku automobilsku industriju, ali i pitanje zaštite zemljopisnog porijekla.

“To su teška područja za nas, ali smo pragmatični i želimo da pregovori napreduju”, kaže Nam.

Osim tradicionalnih tema poput carina i pristupa tržištu, trebao bi to biti sporazum nove generacije jer će se pozabaviti i regulatornim pitanjima, barijerama “iza granice” s bitnim utjecajem na trgovinu i investicije, poput priznavanja kvalifikacija za pružanje profesionalnih usluga. Pritom vrijedi napomenuti da od ukupne vrijednosti trgovine EU-a i Australije, gotovo polovicu čine usluge. Premda je Australija relativno mala po broju stanovnika, kojih ima samo 25 milijuna, 13. je najveća svjetska ekonomija.