Europski regulatori optužili su 13 najvećih svjetskih investicijskih banaka za udruživanje jer su spriječile da se zloglasnim CDS-ovima (credit default swap), koji su prouzročili svjetsku financijsku krizu, trguje preko burzi i da samim time budu transparentni.
CDS-ovi su financijski instrumenti koji su umjetno napravljeni kako bi se njima moglo trgovati, a oni predstavljaju osiguranje od bankrota ili kompanije ili države. Jednostavno rečeno, kupac tih financijskih instrumenata dobivao je kreditnu zaštitu, dok je prodavač garantirao za kreditnu vjerodostojnost instrumenta. O kakvom je tržištu bila riječ, govori podatak da su 2007. godine CDS-ovi vrijedili 62,2 bilijuna dolara. Optužbe europskih regulatora još je jedan šamar najvećim svjetskim bankama koje su trgovale tim instrumentima. Ti su derivati srušili svjetski financijski sustav 2008. godine kada je bankrotirala američka investicijska banka Lehman Brothers jer su tada banke i ostale financijske institucije preuzimale velike rizike kupnjom tih instrumenata, a bez nadzora regulatora. Optužene su Goldmas Sachs, JPMorgan Chase, Deutsche bank, Merrill Lynch koji je sada dio Bank of America, Barclays, Bear Stearns, BNP Paribas, Citigroup, Royal bank of Scotland, UBS, Credit Suisse, HSBC.
62,2bilijuna
dolara vrijedilo je CDS tržište 2007. godine
Te su banke spriječile trgovanje CDS-ovima putem burze na kojima bi trgovanje tim instrumentima bilo manje rizično, transparentno, no i zarada bi im bila manja. Naime, prije krize trgovanje CDS-ovima donosilo je bankama velike profite. Pod kontrolom su imale podatke temeljem kojih su funkcionirala tržišta, a trgovalo bi se van bilo kakvih plattformi (over the counter, OTC), izravno među bankama. Time su banke pod svojom kontrolom imale sve i nikome nisu dozvoljavale ulazak u taj uski krug, prenosi The Wall Street Journal mišljenje europskih regulatora. Povjerenik Europske unije za tržišno natjecanje Joaquín Almunia kazao je da je bankrot Lehmana pokazao kako je ovaj mehanizam trgovanja putem OTC transkacija, a posebice CDS-ovima, sposoban destabiliziraci cijeli financijski sustav. "Banke su odgađale mogućnost trgovanja tim instrumentima na burzama jer su strahovale da će im to smanjiti prihode", kazao je Almunia.
Istaknuo je da Europska komisija, izvršno tijelo Europske unije, poslalo preliminarne prijave bankama za koje se smatra da su sudjelovali tome između 2006. i 2008. godine. Prema pravilima EU, banke može biti izrečena kazna od deset posto ukupnog godišnjeg prihoda. Čak je bilo i pokušaja burzovnih operatera, prvenstveno Deutsche Börse i američke CME grupe da u tom vremenu otvore tržište za trgovanje CDS-ovima, no banke su ih u tome spriječile, kazao je Almunia. Prijave su poslane i za Međunarodnu asocijaciju za derivate (ISDA) koju kontroliraju banke. ISDA je poručila da je uvjerena da je u to vrijeme radila ispravno i da nije narušila ni prekršila pravila tržišnog natjecanja EU. Komisija pak tvrdi da je ISDA bila središte kroz koje su banke provodile svoj naum jer je ISDA jedina zadužena za izdavanje licencija za prodavanje podataka za trgovanje van burzovnih platformi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.U kriminalistici me uvijek impresionira lokacija krivice! Lokacija kaznenog djela, lokacija žrtve i lokacija počinitelja. Riječju, otkrivanje počinjenja kaznenog djela i njegovo razjašnjenje.
Impresioniranost mi se posebno pojačava kad se prisjetim dva povijesna primjera:
1. Alcapone nikada nije odgovarao za kaznena djela koja je počinio sustavno, nego je odgovarao za poreznu utaju, sa čime je kriminalistička obrada bila zadovoljena( čitaj: otkriće počinjenja kaznenog djela i njegovo objašnjenja) , a sam pravda je zadovoljena jer je Alcapone umro od sifilisa i u mukama kakova je priređivao svojim žrtvama;
2. Prvi falsifikator novčanica nije odgovarao za falsifikat novca, nego za falsifikat potpisa guvernera. I ovim je kriminalistika mogla biti zadovoljena, ali ne i svi prevareni i sustavno opljačkane žrtve.
Nešto se slično upravo dešava kod lokacija bankarskih krivica i sankcioniranja. A mene zanima napr. da li će odgovarati oni koji su proveli mirovinske reforme i dozvolili da se ogromna količina sredstava slije u univerzalne banke, da li će odgovarati oni koji su uveli i dozvolili univerzalno bankarstvo itd.itd.
Uključite se u raspravu