Piše: Hrvoje Šarić

Tekst je izvorno objavljen u 11. broju IQ magazina.

Zašto ne biste kupili mobitel iz Kine? Svatko od nas može se domisliti barem nekoliko razloga zašto ne i svi su oni valjani. Za početak, teže je predomisliti se. Ako kupite mobitel u trgovini iza ugla i nakon dva-tri dana shvatite da on baš i nije ispunjenje vaših snova, možete ga spakirati, odnijeti natrag i tražiti novac – po hrvatskim zakonima ne morate navesti ni razlog. Ista ta pravila igre vrijede i drugdje u razvijenom svijetu, ali spakirati uređaj i vratiti ga u Kinu nije tako jednostavno; ako ni zbog čega drugog, onda zato što ćete morati platiti poštarinu.

Drugi je valjan razlog protiv – jamstvo. Ako kupite mobitel iz Kine preko interneta, jamstvo doduše vrijedi, ali najbliži je servis istočno od Sinkjanga, a slanje tamo i natrag može koštati više nego što vrijedi uređaj. A tu je i treći razlog: takvi mobiteli najčešće “ne govore” hrvatski, a za pomoć i korisničku podršku trebat će vam solidan engleski. Kad se sve to zbroji, postaje jasnije kako je moguće da su u Kini mobiteli toliko jeftiniji. Isplati li se onda kupovati mobitel u Kini? Najkraće rečeno: ne. Ako ga kupujete da biste uštedjeli, ne isplati se – radije kupite skuplji mobitel s jamstvom; takav će se više isplatiti ako se pokvari (a mobiteli se, kako nažalost dobro znamo, vole kvariti – čak i u jamstvenom roku). Mobitel ćete, umjesto kod operatora ili u trgovini, kupiti preko interneta samo i jedino ako točno znate što hoćete i ako ste spremni snaći se s nepredviđenim – jer, kako god okrenuli, kupnja mobitela iz Kine ipak je avantura.

Uz malo sreće bit ćete nagrađeni osjećajem da ste dobili ono što ste željeli po cijeni po kojoj si ne biste mogli priuštiti takav “domaći” mobitel. Vaš se autor u tu pustolovinu upustio jer ga je zaintrigirao Xiaomi. Ta je tvrtka (čita se Šjaomi) nastala prije nepune tri godine, a vodeći svjetski mediji danas ga nazivaju “kineskim Appleom”. Sličnosti ima: kao i iPhone, Xiaomijeve mobitele odlikuje besprijekorna kvaliteta izrade, vrhunski dizajn te vlastiti softver u kojem je svaka sitnica pozorno promišljena (ali se sve, za razliku od iPhonea, može prilagoditi). Cijene su im za kineske prilike visoke – što znači da su nama nepojmljivo niske.

Xiaomi je nedavno odlučio iskoračiti izvan kineskog tržišta i za taj pothvat Googleu je preoteo ni manje ni više nego dopredsjednika Googlea, čelnog čovjeka zaduženog za Android: Huga Barru. Krajem prošle godine izdali su Hongmi, prvi model za inozemstvo (zasad se može kupiti samo u Hong Kongu, Tajvanu i Singapuru). Dakako da smo jedan naručili u Hrvatsku…

Do smartphonea iz Kine u šest koraka

1. Odabir modela

Ovaj je dio “posla” najzabavniji i najinteresantniji pa ćete uz njega vjerojatno provesti najviše vremena 🙂 Savjet: ignorirajte kopije poznatih brendova (“pljunutu” kopiju Samsunga S5 mogli ste kupiti i prije nego što je pravi S5 stigao na tržište). Radije odaberite neki ugledni kineski brend kao što je Oppo, Zopo, Meizu, Lenovo, TCL… OK, za većinu tih brendova nikad niste čuli, ali brzo ćete shvatiti tko je brend, a tko “no-name”: samo upišite naziv u Google.

2. Odabir dućana

Najsigurniji je izbor eBay jer on ima najvišu razinu zaštite kupaca, no u pravilu nije najjeftiniji. AliExpress je zanimljiv zato što na jednom mjestu nudi širok izbor, no mogućnosti plaćanja su siromašne (nema PayPal i ne podržava sve kartice). Kao i s brendovima, uz malo pretrage Googlea i foruma brzo ćete doznati koji je online dućan pouzdan. Za potrebe ovog teksta, mi smo odabrali novi i slabo poznati JSXL.com naprosto zato što je bio najjeftiniji – i nismo požalili.

3. Još jednom sve provjerite

Sad slijedi dosadni dio: proučavanje uvjeta. Nema opasnosti da će vam netko preko interneta prodati ciglu (to je hrvatski specijalitet), ali ipak se lako može dogoditi da završite s “mačkom u vreći” – ako sve ne provjerite pozorno. Primjerice, Xiaomi Hongmi nudi se u verziji koja radi s europskim 3G mrežama, ali i u jeftinijoj verziji koja podržava frekvencije samo kineskih 3G mreža – a često iz opisa nije baš kristalno jasno koja je koja… Uz originalni Hongmi, možete naići i na dvostruko jeftiniju kopiju (da, Kinezi kopiraju i svoje, a ne samo svjetske brendove!) – ona izgleda identično, ali kvaliteta izrade nije ni približna. No premda su forumi puni horor-priča o kopijama “uvaljenim” kao original, naše je iskustvo drugačije: morate biti stvarno izuzetno površni da iz opisa ne shvatite što je original, a što kopija.

4. Opcije naplate i poštarine

Ako imate mogućnost kupiti preko tvrtke/ obrta, “provucite” poslovnu karticu i uštedite glavobolju knjigovođi. Mi smo, eksperimenta radi, odabrali najjeftiniju (besplatnu!) opciju poštarine i paket nam je stigao u najavljenom roku (15-20 dana), no ako dućan za nekoliko dolara nudi i dodatno osiguranje i/ili mogućnost praćenja paketa, skloni smo to preporučiti. Za još veću nadoplatu nudi se i mogućnost isporuke preko internacionalnih dostavnih službi (DHL, FedEx i slično) u roku od nekoliko dana (a tada postoji realna mogućnost da brže stigne od Kine do Zagreba nego od carine do vas). Mnogi dućani besplatno će dodati i poklon: vezicu, torbicu, zaštitnu foliju… ili ponuditi nešto od dodatne opreme po simboličnim cijenama. Svakako provjerite i dodatnu opremu jer tu se zna naći bagatelno jeftinih stvari: primjerice, memorijske kartice znaju biti pet do sedam puta jeftinije nego kod nas. Poštarina je u pravilu besplatna pa nije nužno da sve strpate u isti paket.

5. Carina

A kad sve stigne u Hrvatsku, avantura još nije gotova. Prije nego što preuzmete mobitel, morate platiti neke nerazumljive dadžbine (“troškovi carinjenja…”) i PDV koji se obračunava “odokativno”. Naime, Kinezi u pravilu uz uređaj šalju račun na manju svotu – da bi izašli kupcu ususret – a Hrvatska carina ne provjerava koliko ste stvarno platili, već traži da dostavite “screenshot” ili neki drugi dokaz (pa mnogi u Photoshopu korigiraju svotu – i još se time hvale po forumima). Dodatni je problem što carina gleda isključivo prvu liniju adrese, a u njoj je uvijek ime i prezime (jer je i na kartici na prvoj liniji ime i prezime, a ime tvrtke je ispod), što znači da ćete PDV platiti kao fizička osoba i poslije se gnjaviti preknjižavanjem troškova na tvrtku.

6. Namještanje

Telefon vam je konačno u rukama? Ima još posla! Naš Xiaomi po uključivanju je odmah “progovorio” engleski, ali svako malo odnekud bi iskočila obavijest pisana kineskim pismom. Da biste na njega mogli uopće instalirati aplikacije, morali smo ga “otključati” i osposobiti za instalaciju Google Play trgovine. Upute smo lako pronašli na forumu xiaomi.eu i slijedili proceduru korak po korak. Na koncu, je li se sva ta gnjavaža isplatila? Itekako. Osjećaj je pomalo nalik onome kad sami skuhate jelo ukusnije od onog u najboljem restoranu ili sami sašijete haljinu koja izgleda bolje od onih sa modnih pista: dobili ste točno ono što ste htjeli i usput ste prošli puno jeftinije nego da ste kupili ne tako dobar masovni proizvod.

3 najčešće zablude

Prevarit će me!

Prodavačima koji prodaju preko eBaya, AliExpressa ili vlastitih trgovina toliko je stalo do reputacije da će radije pustiti da vi njih prevarite nego da ostanete nezadovoljni. Jer, ako ste nezadovoljni i to prijavite, spustit će im se rejting pa će kupci na, primjerice, eBayu radije otići konkurentu koji ima 99,99% zadovoljnih kupaca nego onom koji ima 99,98% – “čak” dvije pritužbe na 10.000 kupaca

Poštarina je skupa

Naprotiv, najčešće je besplatna.

Platit ću carinu

Nećete, na mobitele se ne plaća carina. Platit ćete samo PDV (zbog čega je vrlo poželjno da platite preko tvrtke/obrta) i eventualno nekoliko desetaka kuna za troškove carinjenja.