Između dva izbora za Europski parlament ekonomske razlike unutar zajednice primjetno su smanjene, ponajviše zahvaljujući bržem rastu BDP-a istočnoeuropskih članica.

Idućeg tjedna milijuni Europljana izabrat će novi saziv Europskog parlamenta, a ako se pogleda kako je izgledalo europsko gospodarstvo 2014. kada su održani posljednji euroizbori, 28 članica sada su mnogo sličnije.

Snažan trag krize
Takav trend zasluga je bržeg gospodarskog rasta u srednjoj i istočnoj Europi. Naime, kod 13 država koje su se pridružile Europskoj uniji između 2004. i 2013. godine, BDP po stanovniku – izražen paritetom kupovne moći – rastao je brže od prosjeka EU-a. Primjerice, rumunjski BDP po stanovniku iznosio je manje od polovice europskog prosjeka kada se ta zemlja pridružila 2007. godine.

Sada je dosegao dvije trećine prosjeka EU-a. K tome, poljski BDP po stanovniku porastao je sa 53 posto europskog prosjeka na današnjih 74 posto, pokazuju podaci Europske komisije. K tome treba dodati da su razlike u stopama inflacije na najnižoj razini u dva desetljeća, dok se razlika u stopama nezaposlenosti suzila, ali je i dalje viša nego prije krize. Kada je već riječ o prošloj financijskoj i ekonomskoj krizi, njezine reperkusije ostavile su snažan trag na gospodarstvima takozvanih zemalja periferije, poput Grčke, Portugala i Španjolske.

Zbog dubine ekonomskog pada tijekom krize te države sada zaostaju u konvergenciji prema bogatijim članicama. Grčka i Portugal su i prije 2007. bile siromašnije od prosjeka EU, a nakon krize nastavile su ekonomski slabjeti. Španjolska i Italija bile su države s višim BDP-om po stanovniku pretkrizne 2007. godine, no Španjolska je pala ispod europskog prosjeka 2010. godine, a Italija ju je slijedila tri godine kasnije.

Italija ne napreduje
Europska središnja banka za takvu je situaciju uprla prstom u rigidno tržište rada u tim državama zbog čega je došlo do "značajnog produženja premještanja rada i kapitala iz krizom pogođenih sektora u brzorastuće sektore". Međutim, dio ekonomista naglašava kako je tome doprinijela i restriktivna monetarna i fiskalna politika te proračunska štednja. No, dok se Portugal, Španjolska, pa čak i Grčka opet ekonomski uspinju, kod Italije napretka i dalje nema.

Valja naglasiti kako talijanski BDP po stanovniku praktički neprekidno – izuzetak je bila samo 2016. godine – pada još od 1995. godine kada su Talijani bili 23 posto bogatiji od tadašnjeg europskog prosjeka. Ove godine talijanski BDP po stanovniku vjerojatno će biti pet posto niži od europskog prosjeka. Osim na nacionalnoj, ekonomske razlike u Europi primjetne su i na regionalnoj razini. U južnoj Europi neki dijelovi Grčke, Italije i Španjolske ostvarile su pad BDP-a po stanovniku između 20 i 30 posto u 10 godina do 2016.