U srednjim školama diljem Sjedinjenih Američkih Država, pritisak u vezi ocjena i žestoke konkurencije za upis na fakultete potiče učenike na zloporabu lijekova dostupnih na recept. Tinejdžeri kažu da ih dobivaju od prijatelja, kupuju od dilera ili lažu roditeljima i liječnicima o simptomima kako bi dobili recept.“Taj fenomen poput požara se proširio ovdašnjim srednjim školama”, kaže DeAnsin Parker, psiholog iz New Yorka kojemu su pacijenti adolescenti iz bogatih četvrti kao što je Upper East Side na Manhattanu. “Nije riječ samo o jednoj školi u kojoj je to postala kultura. To jest kultura.”

Ured Sjedinjenih Američkih Država za borbu protiv droge svrstava lijekove dostupne na recept kao što su Adderall i Vyvanse (amfetamini) te Ritalin i Focalin (metilfenidati) u drugu kategoriju kontroliranih supstanci, isto kao i kokain te morfij, jer spadaju među najovisnije supstance s medicinskom svrhom. Stoga su i iznimno rizični u pravnom smislu jer tek rijetki tinejdžeri shvaćaju da je davanje tabletice Adderalla ili Vyvansa istovjetno preprodaji te da zbog toga mogu završiti pred sudom. Iako ti lijekovi smiruju osobe koje pate od poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje, one koji nemaju taj poremećaj samo jedna tableta energizira i daje im snage za cjelonoćno učenje te omogućuje budnost tijekom polaganja ispita. “Kao da obavlja posao umjesto vas”, kaže William, koji je nedavno maturirao u školi Birch Wathen Lenox School u četvrti Upper East Side. No zloporaba lijekova na recept može uzrokovati depresiju i nagle promjene raspoloženja (uslijed nedostatka sna), nepravilnosti u radu srca i akutnu iscrpljenost ili psihozu za vrijeme odvikavanja, tvrde liječnici.Paul L. Hokemeyer, obiteljski terapeut u ustanovi Carin Treatment Centers na Manhattanu kaže: “Kod djece prefrontalni korteks nije do kraja razvijen, a ovim lijekovima mijenjamo kemijsku ravnotežu u mozgu”. “Jedna je stvar ako doista imate poremećaj, za te je ljude ovaj lijek iznimno važan, ali ne ako vam mir remeti to što se nećete upisati na Brown”, dodao je, misleći na vrhunsko američko sveučilište u Providencu na Rhode Islandu. Broj recepata za lijekove protiv poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje kod mladih između 10 i 19 godina u SAD-u od 2007. porastao je za 26 posto, na gotovo 21 milijun godišnje, navode u organizaciji IMS Health. Liječnici i tinejdžeri iz preko 15 škola s visokim akademskim standardima iz cijele Amerike procjenjuju da se udio učenika koji uzimaju stimulanse radi pomoći pri učenju kreće između 15 i 40 posto. “Sve su to odlični, katkad vrlo dobri učenici koji samo pokušavaju ostvariti dobre ocjene”, kaže jedan maturant škole Lower Merion High School iz Ardmora, bogate četvrti Philadelphije, koji kaže kako tjedno zaradi i nekoliko stotina dolara prodajom lijekova na recept svojim kolegama, obično po cijeni od 5 do 20 dolara po tableti. “U biti su to takozvana dobra djeca.” Lijekovi za poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje raširili su se diljem svijeta. Prema studiji koju je 2007. godine provelo Sveučilište Kalifornije u Berkeleyju, globalna potrošnja na te lijekove u posljednjih deset godina deveterostruko se povećala u skupini zemalja koja uključuje Francusku, Švedsku, Koreju i Japan. Smatra se kako je za taj porast zaslužan izum skupljih lijekova s produljenim djelovanjem kao što su Concerta, Strattera i Adderall XR.

Svi su sretni
“Mogu li izaći i popiti vode?” Madeleine bi pitala učitelje u rimokatoličkoj školi u Bethesdi u Marylandu prije no što bi se zaputila prema fontani. Ondje bi iz torbice izvadila kapsulu Vyvanse od 40 miligrama i progutala je. Kaže da je već nakon 30 minuta počela osjećati njezino djelovanje – laserski čist fokus, trenutačno prisjećanje i odlučnost da će zgaziti svaki ispit koji joj se nađe na putu. “Nakon što me pogledaju, ljudima nikada ne bi palo na pamet da koristim takve lijekove, jednostavno nisam bila takvo dijete”, kaže Madeleine, koja je upravo završila prvu godinu na jednom prestižnom fakultetu te priznaje da povremeno i dalje koristi stimulanse.Madeleine smatra kako je jedna trećina njezinih vršnjaka iz malene škole koju je pohađala koristila stimulanse radi poboljšanja rezultata učenja. Mnogi učenici diljem SADa navode slične procjene za vlastite škole. Državni institut za zloporabu droga objavio je izvještaj u kojemu stoji da je zloporaba amfetamina dostupnih na recept kod učenika 10. i 12. razreda na državnoj razini pala s razine iz 1990ih te da se danas drži na oko 10 posto. Međutim, neki stručnjaci upozoravaju da se istraživanje toga instituta nije usmjerilo na skupinu za koju se smatra da bilježi rast te zloporabe lijekova, a to su učenici prestižnih vrhunskih škola, te kako nije uzeto u obzir da mnogi tinejdžeri jedva znaju da su ono što nazivaju “lijekovima za učenje” u biti ilegalni amfetamini. “Nije li to nešto poput vitamina?” upitao je jedan učenik srednje škole iz Eastchestera, predgrađa New Yorka. Glasnogovornik tvrtke Shire, koja proizvodi kapsule Vyvanse i Adderall, kaže kako su studije pokazale da nema poveznice između namjenske uporabe tih lijekova i kasnije zloporabe. Jedna djevojka koja prodaje stimulanse na recept svojim kolegama u školi Long Beach High School na Long Islandu, kaže: “Ti bi se klinci uvalili u velike nevolje da nisu dobri u školi. Kad je vrijeme za ispite, smjesta se zapitaju: Od koga ću nabaviti Adderall?”Douglas Young, glasnogovornik školskog okruga Lower Merion School District izrazio je frustraciju činjenicom da mnogi roditelji uopće nisu upoznati s ovim problemom. “Same petice i visoke ocjene na završnom srednjoškolskom ispitu izgledaju sjajno na papiru, ali one nisu odraz općeg zdravlja i dobrobiti učenika”, kaže.

Zavaravanje liječnika
Sporni lijekovi u škole dolaze putem učenika koji ih dobivaju legalno, ali ne i legitimno. Starija generacija lijekova protiv poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje morala se uzimati svakih nekoliko sati, pa su školske medicinske sestre učenicima davale lijekove jer škole nisu željele da ih učenici moraju neprestano nositi sa sobom. Novije verzije dugotrajnijeg učinka kao što su Asserall XR i Vyvanse, koji su također dostupni u Kanadi i Brazilu, omogućuju roditeljima da djetetu daju jednu dozu ujutro, pri čemu često ni ne pomisle da ta tableta vrlo jednostavno umjesto u grlu može završiti u džepu. Neki učenici priznaju da lijekove uzimaju samo tijekom radnog tjedna, a tablete koje bi trebali piti vikendom daju prijateljima. Majka jednog učenika iz Westchester Countyja, sjeverno od New Yorka, kaže da je svakoga jutra iz kuhinjskog ormarića davala sinu Ritalin i gledala kako ga on pije. Jednoga dana primijetila je kako je kapsula iznimno lagana te ju je približila svjetlu. Bila je prazna. “Nekoliko puta nam je nedostajalo nekoliko kapsula iz mjesečno doze i nije mi bilo jasno kako i zašto se to dogodilo”, prisjeća se ta žena, čiji je sin u to doba pohađao osmi razred. “Nije mi sinulo sve dok jednoga dana nisam pronašla te prazne kapsule, a onda sam počela otkrivati malene paketiće praha. Moj sin prodavao je svoj lijek drugoj djeci.”Znatan broj tinejdžera koje smo intervjuirali nasmijalo se lakoći kojom im neki liječnici prepisuju recepte za lijekove protiv poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje. Prema definiciji Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, simptomi ovoga poremećaja su nepažljivost, hiperaktivnost ili manjak kontrole koji predstavljaju “klinički značajnu nemogućnost” u najmanje dvije okoline (primjerice, u školi i kod kuće). Ključna je činjenica da se dio simptoma mora utvrditi u dobi od najviše sedam godina. Stoga je za pravilnu dijagnozu kod tinejdžera koji tvrdi da ima ovaj poremećaj, reklo je nekoliko liječnika, potreban razgovor s roditeljima, učiteljima i ostalima kako bi se potvrdilo da je problem postojao i puno prije puberteta. Mnogi mladi koji posjeduju recept za sporne lijekove rekli su da su njihovi liječnici samo poslušali njihovu priču te smjesta potom izvadili notes za recepte. Hilda R. Roque, liječnica iz New Jerseyja, kaže da ona sama nikada nije prepisala lijek protiv poremećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje, ali da poznaje mnoge liječnike koji to jesu učinili. Dodala je kako mnogi roditelji ustraju na tim receptima još žustrije negoli djeca i to opravdavaju sljedećim riječima: “Djetetu mi ne ide najbolje u školi. Koliko sam čuo, od ovih lijekova postaješ pametniji.”

“Dobiti recept za Adderall bilo je kao osvojiti zgoditak na lotu, doista”, rekao nam je William, koji je nedavno maturirao u školi Birch Wathen na Manhattanu.Jedan maturant srednje škole iz Connecticuta, a koji je koristio prijateljev Adderall kao pomoć pri učenju kaže: “To su akademski steroidi. Ali obično vam steroide ne nabavljaju roditelji.” Nedostatak ovih stimulansa na recept pojavljuje se tek nakon željenih kratkoročnih konkurentnih prednosti. Upravo to dogodilo se jednom maturantu srednje škole McLean High School iz Virginije, jedne od vrhunskih državnih škola na području Washingtona. Krajem drugog razreda, ovaj je dječak želio podići prosječnu ocjenu iz vrlo dobar u odličan. Stoga je svojoj psihologinji rekao ono što je željela čuti kako bi mu dijagnosticirala poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje. Uskoro je dobivao 30 tableta 10miligramskog Adderalla mjesečno. I one su djelovale. Ostajao je koncentriran tijekom učenja do kasno u noć, lakše se usredotočio na samim ispitima i na kraju trećeg razreda uspio podići ocjene na odličan. Na početku završnog razreda srednje škole, rekao je da je i dalje imao problema s koncentracijom. Liječnik mu je prepisao 30miligramske tablete, jednu dnevno. Kad je došlo vrijeme prijave za fakultete, kupio je dodatne tablete po cijeni od pet dolara po komadu od djevojke s kojom je išao na francuski jezik, a koja je također zavarala svojega psihijatra te počeo uzimati nekoliko tableta dnevno. Do upisa na dobar, ali ne i sjajan fakultet, skočio je na 300 miligrama dnevno, neprestano uzimajući više ne bi li odgodio neminovan krah. Jedne noći, nakon što je tijekom dana uzeo ukupno 400 miligrama, srce mu je počelo luđački lupati. Počeo je halucinirati, nakon čega su uslijedili grčeviti napadaji. Žurno je odvezen u hitnu službu, nakon čega je sedam mjeseci proveo u lječilištu za ovisnosti. Na njegovo iznenađenje, dva od 20 pacijenata ondje također su završili tamo isključivo zbog zloporabe stimulansa za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja.“Nitko to ne smatra ozbiljnim problemom, posebice odrasli koji izvana promatraju cijelu situaciju”, kaže taj mladić. “Ni ostala djeca u lječilištu nisu nas smatrala pravim ovisnicima jer Adderall nije prava droga. Problem se uvelike podcjenjuje.”

Je li to varanje?
Jonathan Sklar, učenik devetog razreda iz Ardsley, predgrađa oko 40 kilometara sjeverno od New Yorka, opisuje kako neki njegovi kolege zloporabljuju stimulanse. “Nema šanse da bi primijetila”, rekao je svojoj majci Dodi. “Samo bi ti bilo drago što marljivo učim.” Jonathan kaže kako se nikada ne bi pridružio tim kolegama. “Kao roditelj, brinete se zbog vožnje, pića, svakakvih zdravstvenih i mentalnih poteškoća, društvenih problema”, kaže njegova majka. “Sad se moram brinuti i zbog ovoga? Ozbiljno? Ovo nije nešto što bi morali raditi ako žele dospjeti onamo kamo žele.”Upitani smatraju li zloporabu stimulansa varanjem, učenici su bili podijeljenih mišljenja. Neki su smatrali da dodatni sati posvećeni učenju i pojačana koncentracija tijekom ispita doista daju nepoštenu prednost. Mnogi su se usprotivili tomu tvrdnjom kako vam lijek “ne daje odgovore na pitanja”. No svi su se složili kako ima sve više onih koji ih uzimaju te su rekli da će učenici koji se opiru tomu biti prisiljeni piti te lijekove zbog žestoke konkurencije.

Alan Schwarz