Ivka Armanda je još kao dijete željela biti novinarka. Međutim, njena karijera krenula je u jednom sasvim drugom smjeru. "Moj logični izbor nakon završetka gimnazije bio je fakultet političkih znanosti u Zagrebu koji sam nadobudno upisala, zamišljajući sebe na kao vrhunsku novinarku koja istražuje neviđene tajne i upušta se u sve moguće avanture, kao usput, pišući preplaćene kolumne u stilu Carrie iz Sex i grada. Nije baš originalna maštarija, ali takva je bila", priča Ivka za Poslovni.hr.

"Nakon samo godinu dana studiranja shvatila sam da je Zagreb puno manji od New Yorka, a novinarski posao u mojoj viziji zamijenila je jasna slika mene kao PR-ovke", kaže Ivka. U potrazi za ostvarenjem ambicije već na trećoj godini počela je raditi u PR agenciji. Posao je bio sve ono što je zamišljala, i još malo više. Naravno, ne bez problema i izazova, ali kako kaže, njena kreativnost i želja za uspjehom bile su jače od njih.

Nekako paralelno s time otkrivala je čari  'S faktor' plesa i unatoč  predrasudama koje mu se još uvijek pripisuju, uz pomoć plesa podigla je svoje samopouzdanje i shvatila da je to nešto čime se želi baviti. "Nakon nekoliko godina treniranja i u tom sam naumu uspjela i tako postala instruktor, ali istovremeno moje nezadovoljstvo poslom u PR-u je raslo. Nije da sam bila nesretna, ali konstantno sam osjećala kako mi nešto fali, imala sam naivnu potrebu nekome mijenjati život, raditi nešto više, utjecati na ljude da čine pozitivne promjene", priča Ivka Armanda.

I onda je dala otkaz. Ne znajući gdje će i kako će dalje, bila je to nepromišljena ali čvrsta odluka za koju naravno nitko nije imao razumijevanja, pa čak ni njeni najbliži, opisuje naša sugovornica. I dalje je radila honorarno kao instruktor, bavila se raznoraznim kratkoročnim poslićima kako bi preživjela, a u glavi je vidjela onaj slijedeći cilj, premda nije znala korake do njega.

"I opet nepromišljeno, kako već to sa mnom biva, u jeku krize i raspada sistema ponovno dajem otkaz na svim tim honorarnim poslovima i objavljujem da idem sama u svoj posao. To je još jednom 'oduševilo' moju okolinu koja kao da je vrištala u jedan glas: Što ti je? Kriza je! Važno da dobivaš plaću! Ne baš menadžerski niti previše planski, moja partnerica i ja, nakon što smo shvatile da instruktorski posao želimo raditi na svoj način, doslovno smo skočile u tu  avanturu. Udruga? Volim ples. Posao? Ples na šipci. Ime? Angels. To je sve što smo znale", priča Ivka.

Nakon što je našla dvoranu u kojoj će vježbati, sve je jednostavno poteklo. Vijest se širila prilično brzo i bez reklame i marketinškog budžeta, od malog kluba s nekoliko žena, nakon manje od dvije godine postojanja Angels broji preko stotinjak članica koje su tu dugoročno. "Nekome nedovoljno, ali sve zavisi o tome kako definiraš uspjeh. Angels je mjesto gdje se žene osjećaju dobro, mjesto gdje za njih nestaje kriza i problemi i gdje dolaze na dva sata posvećivanja sebi", kaže.

Ivka Armanda tvrdi da se danas smatra uspješnom i dodaje kako zarađuje dovoljno da preživi kredit i svakodnevni život, da si dozvoli putovanja i koju krpicu, da se vozi u autu i počasti prijatelje. "Ono najvažnije, radim ono što volim, budim se s time i liježem s time, gorim za taj posao u svakom trenutku dana i noći. Gradeći tim, stvarajući malo žensko carstvo, educirajući se i dijeleći svoje znanje i iskustvo sa svim ženama koje nam se pridruže i ostaju s nama godinama, sve sam bliže onoj jasnoj viziji u svojoj glavi i srcu. Stvaranju ženskog kluba u kojem će žene uživati u plesu i radionicama, predstavljati svoje obrte i radove, gdje će se mijenjati njihov stav prema svijetu, a time i njihov život", kaže ona.

Dodaje kako cijela ideja počiva na tome da danas svijetu nedostaje ženske energije. "Žene su užurbanom načinu života postale muška energija i zaboravile na onu svoju istinsku bit. A svijet funkcionira kroz taj muško-ženski dualizam, kao uostalom i brak i veza, u kojoj su žena i muškarac. Oni trebaju onu suprotnu energiju. Upravo je to posebnost ovog plesa. Osim što oblikuje žensko tijelo i čini ga fleksibilnijim i osim što je to zanimljiva tjelesna aktivnost koja zadržava godinama jer uvijek u sebi sadrži element iznenađenja, ovaj pokret ženu oslobađa, kroz ples ona postaje svjesnija sebe, sadašnjeg trenutka, svojih emocija i stavova i budi svoje samopouzdanje. Već samo kretanje uz glazbu nas opušta, potiče lučenje serotonina, hormona sreće, i omogućava nam da se makar na nekoliko trenutaka udaljimo od svakodnevice", zaključuje Ivka Armanda.