U ljeto 2014. pobijedili su na najvećoj startup konferenciji u jadranskoj regiji, splitskom Shiftu. Oradian je započeo s jednostavnim poslovnim modelom. Za jedan euro po korisniku godišnje ponudio je mikrofinancijskim institucijama iz Afrike kompletno softversko rješenje za vođenje njihovog posla u cloudu. U ožujku ove godine Forbes je Oradian proglasio jednim od pet najboljih fintech startupa u Europi. Posebno je to priznanje za startup koji svoje poslovanje vodi iz Zagreba, kad se zna da većina fintech startupa dolazi iz Velike Britanije, a oni su lani privukli 1,8 milijardi eura investicija. Oradian je u ožujku premašio 400.000 krajnjih korisnika i 200 mikrofinancijskih institucija. Prethodno je dogovorio suradnju sa Stellarom te tako razvio altarnativu SWIFT-u. Startup koji ne prestaje iznenađivati vodi Antonio Šeparović, Hrvat koji je djetinjstvo proveo u Južnoafričkoj Republici i Londonu. Tvrtku je pokrenuo s partnerima Nigerijcem Onyekom Adibelijem, Nijemcem Julianom Oehrleinom i Amerikancem Andrewom Mainhartom uložili su Credo Ventures, Playfair Capital, Day One Capital i Africa Angels Network.

Jedan ste od pet najboljih fintech startupa u Europi, ali u Hrvatskoj se toliko malo zna o fintechu da je zapravo glavno pitanje zašto uopće fintech? Kakve inovacije može ponuditi?

Ako uzmete sve financijske usluge na svijetu i to u svim oblicima, znači kroz sve tehnologije i sva korisnička iskustva, tada cijela financijska industrija zapravo još nudi usluge za samo 50% svjetske populacije. Drugim riječima, na financijskom tržištu tek je svaki drugi korisnik uslužen, a još nismo počeli pričati o tome kako i s kojom kvalitetom usluge. To je jedan od razloga zašto fintech i zašto se u njega slijeva rizični capital.

Gdje je u tome Oradian?

Bavimo se razvojem softvera za mikrofinancijske institucije. Na svijetu 2,5 milijardi ljudi nema pristup bankarskim uslugama kakve su u Hrvatskoj i zapadnom svijetu uobičajene. Velik broj ljudi u Africi nema tekući račun, ne može raditi transfere novca, ne može kupiti povoljno drugu valutu. Isključeni iz financijskog svijeta i to je velik problem. Već postoje mikrofinancijske institucije koje ga pokušavaju riješiti, ali i one imaju mnogo svojih problema. Nemaju softver i nisu povezane pa su im troškovi veliki, a efikasnost mala. Oradian pomaže upravo njima. Imamo softversko rješenje za vođenje njihovog poslovanja, na način da se sve nalazi u cloudu.

Zašto ste krenuli ste s prodajom u Africi?

Jedan od suosnivača Oradiana je iz Nigerije pa je to bio logičan početak. Otišli smo na sjever zemlje i tamo se dogovorili da ćemo s jednom mikrofinancijskom institucijom napraviti pilot projekt od tri mjeseca i to besplatno. Kad smo bili gotovi, ne samo da su odmah platili godinu dana unaprijed, već su bili toliko oduševljeni da su željeli platiti našu uslugu daleko više nego smo pomišljali. Bili su spremni iznijeti nam sve svoje probleme kako bismo softver učinili još boljim, i kako bi ga oni platili još više. Od tada nismo izgubili nijednog korisnika, što me čini jako sretnim i uzbuđenim u očekivanju onoga što tek dolazi.

Koji je razlog tom uspjehu?

Fokusirali smo se na jednostavne stvari, riješili stvarne probleme i u komunikaciji s korisnicima uspjelo nam je postići pravu kombinaciju za naše ciljano tržište.

Kako ste to postigli?

Svi naši suosnivači imali su prethodno znanje o radu mikrofinancijskih institucija. Ja sam prije prodavao veće bankarske sustave po cijelom svijetu. Imao sam mrežu poznanika i znanje. Znali smo za potrebe u tom dijelu svijeta. Kolega u Nigeriji je poznavao lokalnu situaciju. No, unatoč tome išli smo s inovacijom pa smo morali otkriti kakva bi cjenovna politika bila najbolja. Zato smo nudili princip mjesečne pretplate, ali već je prvi korisnik odmah odabrao godišnju. Uglavnom, otkrili smo da je vrijednost koju nudimo daleko veća od cijena kakve si mi možemo zamisliti.Kao i da je pregovor o cijeni za nas u pravilu vrlo jednostavan. To su sve bili dobri signali za budući razvoj.

Koliko je to bila specifičnost Afrike? Da li bi slično bilo i u Ukrajini, Latinskoj Americi ili Aziji?

Mislim da je stvar bila u rješenju koje smo ponudili, a ne toliko u lokalnoj kulturi. Upravo smo dobili prvog korisnika na Filipinima, znači u Aziji, i situacija je identična. Sad ćemo se jače proširiti tamo.

Što zapravo nudite mikrofinancijskim institucijama s kojima surađujete?

Nudimo im cloud rješenje na koje se pretplate po broju korisnika koje služe, a preko kojeg korisnicima mogu ponuditi bankovni račun, kredit i štednju dok interno mogu napraviti sva izvješća i voditi upravljanje kupcima, tzv. CRM. No, pravi uspjeh je u tome što je naše rješenje jako jednostavno za rad. Sučelje je jednostavno dok je tehnologija iza toga, uključujući i sigurnost, iznimno složena.

Za cloud usluge treba dobra infrastruktura. Kako uspijevate to riješiti u Africi?

Naš Instafin radi preko GPRS-a, znači preko 2G mreže. Tako smo postigli da korisnicima u Africi bude važno da naš sustav dobro radi, a ne odakle smo.

Hrvat iz Južnoafričke Republike, Nijemac, Nigerijac… Svi ste došli živjeti u Hrvatsku, a odavde ekipa autobusima svakodnevno odlazi u potrazi za boljim životom. Zašto ste baš ovdje?

Hrvatska ima odličnu infrastrukturu i niske cijene. Ovdje nema redukcija struje kao u Africi, internet je u odnosu na kapacitet koji se dobiva jeftiniji nego u drugim dijelovima Europe, talenata ima, a Zagreb je za život jedna od najjeftinijih europskih metropola. u takvim uvjetima možemo ‘bootstrapati’ i držati troškove pod kontrolom. Recimo, nemamo automobile. Sve obavljamo pješke. Zato nam je i ured na Krvavom mostu u centru grada. To je ujedno i životni stil. Želimo li razviti veliki biznis koji će preživjeti nekoliko desetljeća moramo imati dobar temelj, a on se gradi polako. Zagreb nudi sve sastojke da to možemo napraviti.

Da li vas je itko optužio da ste cinični?

Neki misle da smo cinični, ali zapravo ne razumiju potencijal. Ima još sličnih kompanija u Hrvatskoj. Pogledajte Bellabeat, Farmeron i Rimca. Te kompanije niječu ono što pravi cinici u Hrvatskoj misle. Te kompanije dokazuju da ovdje ima resursa koji mogu stvoriti vrijednosti koje su globalno važne. No, naravno, sve te kompanije izašle su iz hrvatskih okvira na mnogo, mnogo načina. Ali, s druge strane, gdje možete uzeti laptop i ljeti u deset navečer sjediti na parku, poput Zrinjevca, i bezbrižno biti online i raditi? Ja sam oduševljen Zagrebom.

A gdje ste odrasli?

Rodio sam se u Splitu. Kad sam imao šest mjeseci, roditelji su se vratili u Južnoafričku republiku, djetinjstvo sam proveo u Cape Townu. U školama smo nosili uniforme po zimi igrali rugby, a ljeti cricket i tenis. Moj otac je imao servis za brodove pa sam od malena gradio svoj poduzetnički mentalitet. Po ljeti bih kod njega morao raditi na ispomoći. Nisu to bili blistavi poslovi, već više pranje poda… No, uz njega sam već s pet godina naučio variti željezne spojeve na brodovima. Dio ljeta provodio sam na Korčuli i već tada sam znao da jednom želim živjeti u Hrvatskoj.

A klima u Cape Townu?

Surova mediteranska. Ljeti je vlažno i toplo, a po zimi se temperatura spusti čak do nule. No, Cape Town je prekrasan i okružen prirodom pa sam planinario, jedrio… Jedrio sam s obje strane rta Dobre nade, ali nisam ga oplovio. Zato sam jedrio od Capetowna do Rio de Jeneiro 1996., s 19 godina. Moj šesteročlani tim nije pobijedio, ali smo se sretno vratili kući godinu kasnije. Kad znate da je od šezdesetak brodova njih troje potonulo na putu nazad, mislim da je to bio dobar uspjeh.

Što vas je iz jedrenja dovelo u bankarstvo?

Skejtanje, surfanje, penjanje. Tako su mi izgledali dani tada. Mislio sam da cijeli život tako izgleda. Nakon studija, a studirao sam unutarnju arhitekturu, otišao sa, u Johannesburg gdje mi je jedan prijatelj dao u ruke knjigu HTML for Dummies. Tako sam s prijateljima napravio prve web stranice. Plaća mi se učetverostručila. I sve to od knjige koju sam upio u dva tjedna, a ne od studija koji sam gulio tri godine. Nije trebalo dugo da postanem business development manager za digitalne medije. Tako sam 1999. već vodio niz najvećih klijenata u državi za tvrtku Logical. Onda je tamo proveden ‘management buyout’ i mislio sam da ću ostati bez posla. No, baš suprotno, davali su mi sve više odgovornosti i tražili jedino – kreativnost. To je bilo ludo vrijeme. Zbog te sam samouvjerenosti odlučio otići u London 2000. godine, taman kad se dogodio ‘dot-com crash’, u najgore vrijeme. No, snašao sam se. Radio sam kao konzultant za BT i druge kompanije i naučio ljepote rada po ugovoru. Tako sam upoznao jednog zanimljivog Zagrepčanina, prijatelja Lovru Ivasa koji je iznajmljivao jet ski na Hvaru. No, imao je problem. Turisti bi iznajmili jet ski, nadolili benzin i produžili si turu. Tako je gubio dobit. Stoga je razvio sustav za daljinski nadzor jet skija, ali trebao mu je netko da ga proda. I tako smo razvili biznis s izradom tog sustava.

Jeste uspjeli?

O, da. Čak nam je Yamaha poslala svoj novi model jet skija da na njega dodamo naš sustav kako bi bili kompatibilni s novim europskim zakonima, jer smo postali najveći proizvođač takvih sustava u Europi. Proizvodnja je u Hrvatskoj. Taj biznis me naučio puno o proizvodnji i plasmanu. Zapravo je bio odskočna daska za sve nas. Lovro je nakon toga napravio Ivas grupu. To stečeno iskustvo ima najviše utjecaja na to kako današnji Oradian izgleda.

Što ste naučili iz tog biznisa?

S jedne strane da je raditi proizvodnju u Hrvatskoj teško. Primjerice, Yamaha nam je prvo poklonila jet ski, ali smo ga na kraju zbog hrvatske carine morali kupiti. Carina je tvrdila da je to neka muljaža. Uglavnom, nije to bio posao koji smo ovdje mogli razviti tako da cvjeta, nismo našli ni investitora da to skaliramo izvan Hrvatske pa smo otišli trbuhom za kruhom u neke nove poduzetničke avanture. Ja sam se vratio u London raditi affiliate i email marketing.

Ali čini se da je to bio zabavan dio vašeg života?

O da. Radeći hardverski proizvod naučio sam da proizvod mora biti robustan. Primjerice, uređaj je morao moći blokirati motor jet skija s velike udaljenosti, trpiti udarce i zarone. Lobiranjem na Cipru i u Španjolskoj postigli smo da takvi uređaji postanu i sigurnosni standard i obveza. No, glavno je da me to naučilo koliko je važno stvoriti dobar proizvod, ali i da je razvijati biznis i pitanje stila života. Bili smo mali tim, koji nije imao veliki kapital za investicije u prodaju. No, imali smo Fiat Punto bez klime i strast za putovanjima pa sam u njemu obišao sve plaže od Hrvatske, cijele Italije preko Francuske do Španjolske. Prešli smo 10.000 kilometara u tri tjedna – tri plaže dnevno, tri prezentacije dnevno. I stalna prodaja. Bilo je to fantastično iskustvo. Ostajao bih u hotelima tek toliko da napunim mobitel i laptop. To stečeno iskustvo i dan danas koristim..

I koja vam je najdraža plaža?

Najljepša mi je jedna u južnoj Dalmaciji. Odem na nju s barkom, ali neću otkriti koja je. Sviđa mi se baš to što je cijela za mene, mirna i opuštajuća.

Što ste radili u Londonu kad ste se vratili?

Zaposlio sam se u email marketing tvrtki, vjerojatno najvećoj na svijetu u tom trenutku – Ligare. Slala je 25 milijuna emailova na dan, a korisnici su bili iz Velike Britanije, najviše SAD-a te iz Afrike i drugih dijelova svijeta. Bilo mi je odlično što smo usprkos veličini bili nevjerojatno agilni. Sjećam se trenutka kad je Yahoo, tada najveći cloud email klijent na svijetu, odjednom počeo blokirati slike u mailovima. Danas je to normalno, ali nama je zbog toga posao trpio. Prvi smo na svijetu, u roku od 24 sata, zaobišli tu zaštitu tako da smo slike rendirali kroz HTML. Što reći nego da sam dan kasnije bio na avionu za Los Angeles kako bi Amerikance učio kako da naprave isto. Tražeći nove izazove, u Londonu sam prešao raditi za jednu softversku tvrtku koja je trebala konzalting, a to se pretvorilo u intervju za posao. Imenovali su me svojim globalnim direktorom razvoja. Tako sam prodavao bankarske sustave po cijelom svijetu. No, odlučio sam napustiti tu tvrtku i preselio sam se u Hrvatsku, zbog ljubavi. Oženio sam se u Zagrebu. Tu smo osnovali Oradian, a ured nam je bila spavaća soba moje kćeri, koja se tek rodila. To je bilo tik prije ulaska Hrvatske u EU. Hrvatska je u istoj vremenskoj zoni kao i Afrika. Kolega je bio na terenu u Nigeriji i jedno je dovelo do drugog. U Zagrebu pak nismo željeli raditi po kafićima pa smo se smjestili na Krvavom mostu. Biznis raste. Sad nas je više od 20.

Bellabeat je objavio da vrijedi više od 300 milijuna dolara. Koliko tržišno vrijedi Oradian? Više od 100 milijuna dolara?

Nismo još na 100 milijuna dolara. Manji smo od toga. No, ne volim takve procjene. Radije se koncentriram na broj korisnika. Imamo 500.000 krajnjih korisnika preko mikrofinancijskih institucija. To nije samo opis našeg prihoda, već i naš utjecaj. Poboljšali smo živote pola milijuna ljudi u Africi, a sad ćemo i u Aziji. Iz moje perspektive to je ono što daje istinsku vrijednost našem poslu. Financijskih usluga ima mnogo. Mi smo više od toga. Neću reći da u financijama nisu važni financijski podaci, jesu. Recimo naši klijenti, mikrofinancijske institucije u Africi, na temelju naše usluge rastu 60 posto godišnje.

U Hrvatskoj se stigmatizira mikrofinancijske institucije i često ih se poistovjećuje s prevarama i astronomskim kamatama. Da li je u Africi drugačije?

U Hrvatskoj nema mikrofinancijskih institucija. Ima mikrokredita i kreditnih udruga i njihovog imidža, ali ne i mikrofinancijskih institucija. Ovdje banke servisiraju više od 80 posto tržišta pa za mikrofinancijskim institucijama nema potrebe. Ima ih, recimo, u BiH i tamo stvarno imaju loš imidž, jer su radili stvari slično kao što se nekad radilo u Africi. Nisu bili umreženi pa im se događalo da bi netko obišao pješke nekoliko MFI-ja i podigao hrpu kredita koje nije mogao vraćati. Balon je pukao, sad to saniraju.

Oradian je taj problem za klijente u Africi već riješio?

Da, zato Oradian nije samo softver za interno poslovanje MFI-ja već je to sustav koji omogućuje da se povežete s drugim institucijama i razmijenite informacije, smanjite rizik poslovanja i operativni trošak.  Africi možemo ponuditi naše rješenje i većim igračima, ali smo koncentrirani na niži segment. Velike banke mogu trošiti milijune na IT. Nas zanima financijska inkluzija.

Kako koristite napredak fintecha za vlastiti napredak? Koristite li bitcoin i blockchain?

Više smo usmjereni na otvorenost. Pružamo API-je preko kojih se naš Instafin može jednostavno povezati s drugim sustavima. Time smo u velikoj prednosti nad tradicionalnim bankama kojima je smisao poslovanja imati zatvoren sustav. EU će sad to polako mijenjati kroz PSD2 direktivu, jer će banke morati razmjenjivati podatke o transakcijama.

S kim ste spojili svoje korisnike?

Prvo smo ih spojili s pulskim Infobipom kako bismo imali SMS funkcionalnost. Zatim smo dogovorili suradnju sa Stellarom, koji se temelji na blockchainu, kako bi mogli jednostavno transferirati novac. Ne natječemo se sa drugim fintech startupima već s njima pokušavamo dogovoriti suradnju. Zato sad želimo vidjeti kako možemo surađivati s MicroBlinkom i Damirom Sabolom.

Spomenuli ste Infobip i SMS. Da li je vaša usluga zapravo konkurencija Mpesi?

Ne, Mpesa je digitalizacija novca. Mpesa je konkurencija gotovini. Oradian je komplementaran proizvod za mikrofinancijske institucije koje žele raditi s digitalnim novcem. Mi omogućavamo da se preko našeg sustava može isplaćivati u Mpesi i drugim valutama.

Hoćete li sa Stellarom uistinu postati alternativa SWIFT-u?

Tehnologija je tu, tehnički je to moguće već danas. No, to ovisi o korisničkoj bazi. Banke trenutačno preferiraju SWIFT. Ali SWIFT je nedavno hakiran, FED u Americi je hakiran, i različite banke u Aziji – sve preko SWIFT-a, i sad svi imaju problema sa SWIFT-om. Recimo to ovako, osobno ne bih želio danas raditi u SWIFT-u. Pokušavaju se promijeniti, ali ne mislim da će u budućnosti biti standard. Hoće li to pak postići Stellar ili netko drugi, tek će vrijeme pokazati. Blockchain tehnologija je jako moćna i vjerujem da je ona budućnost.

Kako vam se čine rasprave u Hrvatskoj o tome je li bitcoin dobar, treba li nam? I to u isto vrijeme dok Velike Britanija grabi velikim koracima kako bi postala fintech, ali i bitcoin središte svijeta?

Da, to svakako jesu duhovite rasprave. To je kao da vas ja pitam što mislite o zlatu. Pa, sjaji! Nemam ga mnogo. Tako mislim i o bitcoinu. Nemam ga dovoljno. No, i zlato i bitcoin i dolar danas se temelje isključivo na povjerenju njihovih korisnika. Kao i sa zlatom i dolarom, tako će i bitcoin vrijediti sve više kako će se njima sve više trgovati.

U čemu je po vama najveća važnost bitcoina i kriptovaluta općenito?

Uklanjaju trenje iz transfera novca. Omogućuju da novac s jedne strane planete šaljete na drugi na tako jednostavan i jeftin način kao da šaljete e-mail. Bitcoin će uspjeti kada ga većina korisnika bude koristila, ali nisu svjesni da je usluga iza toga zapravo Bitcoin. Npr. svi koristimo internet, a malo ljudi je svjesno da koristi protokol HTTP.

Jeste li svjesni da je nekoga u Hrvatskoj narodnoj banci upravo štrecnulo oko srca?

Da, regulatori su danas vrlo bitni da budu proaktivno rješenje i budućnost. Središnje banke su veliki problem. Znaju stvari raditi na siguran način, gdje su iskusni, i ne žele učiti niti isprobati ništa novo. Okomili su se na finteche, a s druge strane kad im bankari naprave ‘suprime morgage landing’ i cijeli svijet zbog toga zapadne u krizu pa onda kao rješenje predlažu da porezni obveznici tu igru bankara saniraju svojim novcem. I što su središnje banke napravile kako bi nas zaštitile? Malo ili ništa.

Što će raditi središnje banke ako ne mogu izmjeriti masu novca? Zar im posao neće biti teži ako se na tržištu pojave novi biznisi koji konkuriraju bankama?

Regulatori trebaju čuvati ekosustav, ali moraju također biti u dodiru sa stvarnosti i biti naklonjeni biznisu. Znači, ne samo velikima već svim poslovima koji pridonose ekosustavu. Pogledajte Filipine. Tamo je središnja banka odlučila stvoriti sandbox, odnosno kontrolirano sigurno okruženje, unutar kojeg će dopustiti eksperimentiranje fintecha. Dakle, tamo središnja banka aktivno sudjeluje u debati o fintechu, bitcoinu i blockchainu.

Ali zašto bi to HNB radio kad je lakše uvesti euro i pratiti što radi deset većih igrača?

Zato što je ‘blockchain istinski’ fascinantan! Nije to samo pitanje jefitnijeg prijenosa novca. Blockchain podiže transparentnost financijske industrije. Recimo, zar ne bi bilo lijepo kada biste imali uslugu preko blockchaina koja vam omogući da uz svoju donaciju poplavljenima u Slavoniji dodate informaciju točno kome je taj novac namijenjen. Banka, a ni dobrotvorna udruga se u tom slučaju ne bi mogla igrati tim novcem, jer bi se on mogao koristiti samo za tu namijenu. Ili zamislite kada bi se preko blockchaina vodio katastar. To je velik problem u Hrvatskoj, a koristeći tu tehnologiju jasno biste mogli reći tko se prvi upisao na neku česticu i jasno biste vidjeli je li bilo koruptivnih pokušaja upisa na nečije zemljište. Neke vlade su to prepoznale. Zato Velika Britanija želi biti lider u fintechu. Mislim da ni HNB ni politika u Hrvatskoj još ne vidi koliko je biznisa zbog njihove tromosti otišlo iz Hrvatske. Mnogo, jako mnogo.

A kakav će utjecaj na društvo imati fintech?

Osim onoga da će i druga polovica odraslih ljudi dobiti pristup financijskim uslugama, fintech će omogućiti da se uz informacije, jezik i trgovinu napokon dođe do toga da se i novac može slobodno razmjenjivati. To je jako važno, jer novac je sredstvo prijenosa vrijednosti koja se, pak, stvara trgovinom. Preprekama kolanju novca rade se prepreke trgovini. Njih treba otkloniti. No, bez brige ovaj je proces nezaustavljiv.

Zašto?

Kontrolu su do 2008. držale tradicionalne financijske institucije. No, svima je toga dosta. Bijesni su jer se banke i dalje bogate. Zato imate VC novca koji se u milijardama dolara slijeva u fintech. Toliko je problema u financijama da bi fintecha moglo biti barem još ovoliko koliko ih ima, a ima ih kao drveća u Amazoni. Znam da nekome izvana to izgleda kao kaos, ali zajedničko svim fintech startupima je da su digitalni i da digitalno spaja. U što će to evoluirati, nitko zapravo ne zna. No, sigurno je da će financije budućnosti biti jeftinije, brže i više intergirane sa drugim stvarima. Bit će više otvorenih inovacija. Ključ je u otvorenosti i razmjeni informacija. Pogledajte Google Maps. Oni su na internet stavili karte svijeta. Onda je došao Uber i na tim kartama izgradio svoju priču, i promijenio industriju taxi prijevoza. Tako će biti i u fintech svijetu.

Da li vas se neka fintech tvrtka posebno dojmila?

Finski Money. Napravili su rješenje koje omogućuje izbjeglicama da imaju bankovni račun  pa ako netko od njih dođe u Finsku, odmah može početi raditi i primiti plaću. To je stvarna potreba. Takvih primjera je milijun. Bit će ih još više. Imam dojam da se po pitanju fintecha  nalazimo na istoj razini kao 1999. godine kada se govorilo o internetu. Tada nitko nije znao da će nastati Facebook.

Svi u IT-u žale se da im nedostaje ljudi. Je li razlog to što ih nisu spremni platiti?

Novac nije problem. Ne bih rekao ni da izazovi koji im se nude nisu dovoljno atraktivni. Primjerice, smo upravo privukli čovjeka iz Njemačke koji će doći raditi kod nas. I jedna kolegica iz Sjedinjenih Američkih Država koja je radila u Svjetskoj banci želi se preseliti u Zagreb, jer je čula da ovdje ima talenata. Prije bih rekao da najbolji stručnjaci ovdje još jednostavno nisu navikli raditi za startupe, znači za visoko-rizične tvrtke. Mislim da u tom smislu očekuju stabilnost velikih kompanija. Drago mi je da zato neki ljudi odlaze van steći iskustvo rada u inozemstvu. Mislim da će, kad se vrate, suradnja s njima biti pun pogodak. Volio bih kad bi Hrvatska obrnula priču. Kad bi postigla da, umjesto da Europa crpi njenzine talente, stvorila uvjete da Hrvatska crpi europske. Uvjeti za život ovdje su fenomenalni pa taj posao zapravo ne bi trebao biti težak.