Iz kerestinečkih staklenika na godinu izađe dva milijuna paketića mini rajčica, a kad bi potrošači znali da je njihova hidroponska proizvodnja temeljena isključivo na biološkoj zaštiti, bez kemikalija i onečišćenja okoliša, dok u oprašivanju sudjeluje i 4000 bumbara, vjerojatno bi brzo dosegnuli i četiri milijuna, kaže u šali Zvonimir Belić, direktor Zarja grupe sa sjedištem u Brezju pokraj Sv. Nedelje.

Grupacija je proizvodnju počela 2003. s jagodama, potom s grappolo rajčicama, da bi se danas s tri hektara grijanih staklenika nametnula kao najveći hrvatski i regionalni proizvođač cherry rajčica, za što je, objašnjava Belić, najzaslužniji njegov partner i glavni tehnolog tvrtke, slovenski inženjer agronomije Janko Bostele. 

Rastu do 20 metara
Cherry rajčice, a uz njih uzgajaju i sorte cocktail i harmony, rastu u vrećama s kompostom, preko kojih dobivaju sve hranjive tvari rastopljene u vodi. Višak vode otječe, filtrira se i ponovno koristi u zatvorenom sustavu, u kojemu se ništa ne baca. Pojava štetnika svedena je na minimum, a rajčice "pošteđene" kemijskog tretiranja. Doziranje hranjivih tvari kompjutorski je programirano, kao i provjetravanje, određivanje vlažnosti zraka i temperature u stakleniku, što je tehnološki vrlo zahtjevan i skup posao. S obzirom na to  da je riječ o strogo kontroliranoj proizvodnji, rajčice su uzgojene pravilna izgleda, a zbog podneblja s velikim brojem sunčanih sati sazrijevaju puno brže. Sedamdesetak radnika, od kojih su više od 70 posto žene u dobi iznad 35 godina, posla ima cijele godine. Od sredine ožujka pa sve do Božića beru i pakiraju dozrele plodove koji rastu na biljkama visokim nekoliko metara. 

Njega nasada i berba odvija na više etaža te su im u radu potrebna i kolica platforme, uz pomoć kojih se, nakon što se najdonja etaža dozrelih rajčica obere, biljka spušta za jedan "kat", kako bi joj se omogućio dalji rast i cvat, a obrani dio omotava oko hidroponskih podloga. Svaka od kerestinečkih mini rajčica u svom životnom vijeku tako naraste između 15 i 20 metara, a u siječnju i veljači radnici kompletno čiste i dezinficiraju staklenike i pripremaju ih za novu sezonu i sadnju biljaka. Uzgoj grappolo rajčica manje je zahtjevan od mini rajčica, objašnjava Belić. No, grappolo, kojih se po kvadratu staklenika ubere i 55 kilograma, proizvode gotovo svi, pa su mini rajčice i uz dvostruko manju proizvodnju po kvadratu isplativije. Grupacija je lani imala oko 14 milijuna kuna ukupnih prihoda, što je rast u odnosu na godinu ranije od 58,5%, dok je ostvarena dobit od oko 3 milijuna kuna veća za 37,5%. 

Nizozemci konkurencija
Polovicu proizvodnje Zarja grupa plasira u Konzum kroz robnu marku Kora, ostatak pod svojim imenom u Mercatoru, Šparu, Billi, Plodinama, Kauflandu… dok su sa 10 posto izvoza glavni igrači i na slovenskom tržištu. "S obzirom na brži obrtaj robe, kraći su i rokovi plaćanja", tvrdi Belić. U njegovu opredjeljenju za rajčicu prevagnula je činjenica da je jedan od poljoprivrednih proizvoda koji se može proizvoditi na intenzivan način, a opet u cijelosti prirodnim uvjetima. Usto, nakon luka i krumpira, rajčica je povrće koje se najviše konzumira u Hrvatskoj, objašnjava, ističući kako bismo vrlo brzo i vrlo lako mogli biti samodostatni u proizvodnji tog izvanrednog povrća.

No, nedostatak domaće proizvodnje s jedne te nenaglašavanje domaćeg i neodgovarajuće deklariranje na policama trgovaca s druge strane krivci su što smo lani, primjerice, uvezli više od 10.000 tona svježe i rashlađene rajčice u vrijednosti 10,9 milijuna dolara, što je desetina ukupna uvoza povrća u Hrvatsku. Uvozili smo ih čak iz Perua, Senegala, Makaa, Albanije, Kostarike i Izraela, dok cherry rajčicama Zarja grupe glavna konkurencija stiže sa Sicilije, iz Španjolske i Turske, gdje su zbog podneblja puno manja ulaganja i gnjavaža, ne trebaju im ni staklenici, te je i proizvod u konačnici puno jeftiniji, dok nizozemsku konkurenciju Belić ocjenjuje puno "dostojnijom" i kvalitetnijom. 

Prodali bi i dvaput više
"I da imamo dvostruko veću proizvodnju, sve bismo bez problema prodali", tvrdi Belić. No, za to treba i više kvadrata staklenika i više zemlje, i veći krediti. No, niti u Hrvatskoj postoje mjere za državne poticaje za koje bi oni mogli konkurirati, niti se mogu natjecati za mjere iz pretpristupnih fondova EU poput IPARD-a, limitirane na proizvođače do jednog hektara. Do državne zemlje još nisu uspjeli doći, dok se za privatnu, k tome i s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, oko Sv. Nedelje traži i 100 eura po kvadratu. "Režije za grijanje jedan su od najvećih troškova u stakleničkoj proizvodnji i mogle bi se umanjiti kad bi se definiralo da se bespovratna sredstva iz EU fondova mogu koristiti, ne samo za stakleničke projekte, nego istodobno (unutar istog projekta) i za ulaganje u obnovljive izvore energije koje je moguće koristiti kod grijanja staklenika (ulaganja u peći za sječku, termalne izvore i slično). No, najveći problem proizvođačima trenutačno stvaraju komunalne naknade lokalnih samouprava, naknade za uređenje voda i slično, pa je, primjerice, komunalna naknada za stakleničku proizvodnju iste visine kao i dobit koju proizvođač ostvari u cijeloj jednoj poslovnoj godini, što je nezamislivo u bilo kojoj drugoj državi, a nije slučaj ni sa jednom drugom vrstom djelatnosti ni u Hrvatskoj, tvrdi Belić.  

Ignoriraju ih mjerodavni
Iako je Zarja grupa proteklih 10-ak godina u staklenike uložila više od 6 milijuna eura, razočarani su sustavnim ignoriranjem mjerodavnih. Na sastanak u resornom ministarstvu poljoprivrede čekaju i tri mjeseca. Kruta birokracija kopirala je pak EU pravila i norme, ali ne i nosivost grijanih staklenika na 55 kilograma snijega (Rusija 45), nego, kao da smo na Aljasci, traži nosivost i od 75 kilograma."Nigdje na svijetu ne može se kupiti takav staklenik. Taj problem već 10 godina pokušavamo riješiti s Ministarstvom gospodarstva, ali uzalud. Iduća investicija Zarja grupe stoga će biti u Sloveniji", najavljuje Belić. Dok se u Hrvatskoj bore s vjetrenjačama, Slovenci su ih, naime, ugodno iznenadili. Čuli su za njih, zvali ih na razgovor i ponudili im besplatno zemljište i subvenciju za investiciju, o čemu su već potpisali i pismo namjere. Kako doznajemo, riječ je o novom ulaganju od šest milijuna eura i četiri hektara staklenika koji će prve plodove mini rajčica, pod poznatim sloganom "Okus kakav pamtimo", dati već 2015.

Komunalni apsurdi

Jednako i stakleniku i proizvodnoj hali 

Zvonimir Belić jednim od najvećih problema poljoprivrednih proizvođača u nas smatra nedeklariranje, pa kupac ne može jasno uočiti domaći proizvod na polici. Uvozna rajčica, tvrdi, čak se prepakirava u hrvatsku ambalažu i prodaje pod domaću. Birokracija bi se ubrzala odredbom da se za projekte koji konkuriraju za korištenje EU fondova, kao i za druge poljoprivredne projekte, lokacijska i građevinska dozvola rješavaju u roku 30 dana, predlaže Belić. Visinu komunalne i drugih naknada trebalo bi, kaže, uskladi s vrijednošću i namjenom objekta. Komunalna naknada jednaka je za staklenik i proizvodnu halu, tvrdi Belić.